Portal Veterani - Komemoracija Za Maceljske žrtve

U nedjelju 7. lipnja 2026. godine, obilježena je 81. obljetnica komunističkih zločina na Maceljskoj gori. Središnja komemoracija za Maceljske žrtve okupila je brojne vjernike, svećenstvo i visoka izaslanstva kako bi odali počast onima čiji su životi tragično ugašeni u poslijeratnim danima 1945. godine.

Središnje misno slavlje ispred crkve Muke Isusove u Maclju predvodio je vlč. Luka Slijepčević, župnik župa Veliko Trgovišće i Velika Erpenja. Uz njega su koncelebrirali mjesni župnik iz Đurmanca, vlč. Alen Vrbek, te veći broj svećenika i redovnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Organizaciju ovog dostojanstvenog događaja zajednički su potpisale Župa sv. Jurja Đurmanec i Udruga Macelj 1945. iz Zagreba.

Počast stradalima odalo je i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda (PBV). Vijenac su položili i svijeće zapalili zamjenik predsjednika PBV-a Milan Kovač, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Jurica Šimunković te voditelj Predstavništva PBV-a u Republici Hrvatskoj, Bože Vukušić.

Duga i teška borba za istinu

Ova obljetnica iznova je podsjetila na mukotrpan i često opstruiran proces otkrivanja pune istine o maceljskim stradanjima. Sudionici komemoracije i povijesni izvještaji svjedoče o razmjerima ovog zločina.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. godine, Titovi partizani zarobljene vojnike i civile sprovodili su iz Bleiburga prema Krapini. Dolaskom do maceljskih šuma, kolona je preusmjerena u šumu, gdje su partizanski heroji hladno likvidirali tisuće hrvatskih civila, katoličkih svećenika i vojnika. Nakon toga, maceljska je šuma proglašena Titovim lovištem.

Šutnja o ovim zločinima prestaje s utemeljenjem samostalne demokratske hrvatske države 1990. godine. Zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić na stratištu “Lepa Bukva” 9. lipnja 1991. prvi je put služio svetu misu za sve žrtve Križnoga puta i javno je progovorio o ovim zločinima o kojima se do tada moralo šutjeti, po cijenu života.

“Prva istraživanja masovnih grobnica na Maceljskoj gori izvršila je sredinom 1992. godine bivša Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Tada su istražene 23 masovne grobnice i ekshumirani ostaci 1.163 žrtve, među kojima su identificirani ostaci 21 svećenika, franjevca i bogoslova, brutalno ubijenih u noći s 4. na 5. lipnja 1945. godine,” istaknuto je u prisjećanjima na prva iskapanja.

Tadašnjim radovima rukovodio je Vice Vukojević, potpredsjednik Komisije, dok su terenski nadzor obavljali Bože Vukušić i pokojni Branko Vidaček. U opsežne istražne radnje na tri lokaliteta od Đurmanca do slovenske granice bio je svakodnevno uključen velik broj stručnjaka, od kriminalista do patologa, uz detaljno vođenje dnevnika radova.

Ipak, proces nije tekao glatko. Uslijed snažnih pritisaka iz visokih hrvatskih društvenih, državnih i crkvenih krugova, istraživanja su bila privremeno prekinuta. Zbog pokušaja zataškavanja, predsjednik Komisije Vukojević tada je podnio i kaznenu prijavu protiv osoba za koje su postojale indicije da su sudjelovale u zločinu.

Na položaju Lepa Bukva 24. lipnja 1992. g. Državna komisija Hrvatskog sabora započinje istraživanja. Ukupno su na području Macelja istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1.163 osoba.

Konačan mir za stradale

Posmrtni ostaci godinama su čuvani na Odjelu patologije KBC-a Šalata u Zagrebu, sve dok 22. listopada 2005. godine nisu svečano i dostojanstveno pokopani u zajedničku grobnicu u Maclju.

Proces pronalaska nestalih ponovno je oživio tek nedavno. Nakon višegodišnjeg zastoja, Ministarstvo hrvatskih branitelja je u svibnju i lipnju 2020. godine pokrenulo nova terenska istraživanja na lokaciji Križanov jarek.

Tada su ekshumirani posmrtni ostaci još 84 žrtve. Antropološkom obradom utvrđeno je da se radi o muškarcima, a oni su svoj konačni mir pronašli u zajedničkoj grobnici pokraj Spomen-crkve Muke Isusove u Maclju 6. lipnja 2021. godine

Smatra se da je na Macelju stradalo od 12 do 13 tisuća žrtava, po izjavi partizanskoga stražara Mladena Šafranka, pokajnika koji je pokazao mjesta smaknuća. On je spasio domobranskoga časnika Frana Živičnjaka, koji je svojim zalaganjem od 1990. do1998. razotkrivao strahote Macelja i zapisao svoja i Šafrankova svjedočanstva.

Posmrtne ostatke, njih 1.163 iskopanih iz maceljske šume, dostojno su pokopani 22. listopada 2005., 12 godina nakon što su pronađeni, u novo izrađenoj grobnici, a pokop je vodio nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić i prvi varaždinski biskup Marko Culej, uz koncelebraciju tridesetak svećenika iz raznih krajeva Hrvatske.

Danas je 33. godina od kada je Hrvatska samostalna, a naša samostalna i neovisna država Hrvatska je punopravna članica Europske unije kao i članica NATO Saveza. Rezolucija Vijeća Europe 1481, osudila je zločine totalitarnih komunističkih režima na međunarodnoj razini, koje su uključivala ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanja, slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.

Koliko se još Vlada mora promijeniti da se napravi ono što se trebalo, u najmanju ruku iz moralnih i vjerskih razloga, još devedesetih godina? Ovo je pitanje koje ostaje otvoreno, a odgovor na njega čekaju tisuće nevinih žrtava koje leže u maceljskim jamama.