Svaki zločin se mora kazniti !
Komemoraciji su nazočili predsjednik Republike Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Andrej Plenković s izaslanstvima, izaslanstva nacionalnih manjina i antifašista, izaslanstva političkih stranaka te članovi obitelji stradalih.
Zadnjih godina, predstavnici nacionalnih manjina odbijali su sudjelovati na komemoraciji s predstavnicima Vlade RH nezadovoljni zbog njenog odnosa prema tzv. NDH. Jučer se to promijenilo.
Do zbližavanja je došlo jer je Vlada krenula u izmjene Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojim bi se i uzvikivanje ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ trebalo drastično kažnjavati.
Pozdrav “Za dom spremni” ruši ugled Republike Hrvatske, rekao je premijer Andrej Plenković.
Uzimajući u obzir da se u Hrvatskom saboru, s ponosom i u jedan glas vikao ukrajinski pozdrav ” Slava Ukrajini” ..bilo je, i još je vrlo preporučljivo.
Gledajući da je ukrajinski pozdrav ‘Slava Ukrajini”, dio nacionalističkog pokreta iz doba Drugog svjetskog rata kojega je koristila ” Organizacija ukrajinskih nacionalista” (OUN), a nazvani su “banderovci”, po vođi te organizacije Stepan Bandere. Uz pozdrav „Slava Ukrajini! Slava herojima!” koristio se i fašistički pozdrav rukom . Dok se nacistička Njemačka pripremala za napad na Sovjetski Savez, Banderini suborci pridružili su se njemačkom vodstvu s dva ukrajinska bataljuna po imenu Nightingale i Roland.
Tragično je, rekao bi i pomalo šaljivo na račun svoga naroda, da se jedan nacistički pozdrav podržava i to druge države koji nema nikakve veze s nama, a sami pozdrav “ZDS” koji je korišten u Hrvatskoj povijesti daleko prije Drugog svjetskog rata, zabranjuje i kažnjava.
U Domovinskom ratu jedan veliki doprinos dao je HOS, a žele ga prikazati kao “Ustaše”. A u Domovinskom ratu, svaki vojnik koji je branio svoju domovinu Hrvatsku, od agresora je bio prozivan “Ustašom”. I danas je tako .
Kako je nastao HOS i slogan “Za dom spremni” ?
Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a. Isprva slabo naoružani pješačkim naoružanjem koje su sami nabavili, prvi HOS-ovci su se iskazali u borbama sa srpskim pobunjenicima i JNA i tako privukli pažnju hrvatske javnosti na HOS i HSP. Kasnije je zahvaljujući donacijama iseljenih Hrvata i članova HSP-a iz Australije i Kanade, vodstvo domovinskog HSP-a nabavilo veću količinu oružja te je broj HOS-ovaca rastao. Neki su strani državljani koji su ujedno bili i profesionalni vojnici napuštali svoje zemlje i pristupali HOS-u. Oni su uvježbavali vojnike HOS-a, koji je time postao jedna od najboljih jedinica koje su pružale otpor srpskoj agresiji. Prema dogovorima vodstva HSP-a i ministarstva obrane Slovenije, neki HOS-ovci bili su obučavani u Sloveniji od pripadnika Slovenske teritorijalne obrane koji su imali iskustva u borbi protiv JNA. Kampovi za obuku HOS-a u Hrvatskoj nalazili su se na Žumberku (gdje je instruktor bio Dubravko Klauderoti “Švabo”), u maloj školi u zagrebačkoj Dubravi, na Žnjanu i u Tugarama kod Splita te na otocima Braču i Čiovu.
Dana 10. rujna 1991., Paraga i Paradžik s jednom satnijom HOS-a, na glavnom zagrebačkom trgu održavaju demonstraciju, tj. predstavljanje Hrvatskih obrambenih snaga pred 10.000 građana Hrvatske. Satnija je odmah nakon toga pod zapovjedništvom Roberta Šilića upućena na bojište u Vukovar. Ta je postrojba pokazala iznimno visoku predanost u borbi (poput mnogih drugih hrvatskih postrojbi u obrani Vukovara), te je među 58 pripadnika većina bila tijekom borbi za Vukovar više puta ranjeno, a čak 25 ih je poginulo.
Vojnici HOS-a bili su odjeveni u standardne maskirne odore koje su tada korištene u vojskama zapadne Europe i SAD-a. Oprema je bila mješovita, tj. nešto je bilo kupljeno na crnim tržištima, a nešto zarobljeno na bojišnicama. Neke postrojbe su koristile potpuno crne odore. Postrojbe koje su bile logistički naslonjene na HV bile su dobro opremljene vojnim vozilima.
Iako je postojao pravilnik o isticanju i nošenju znakovlja HOS-a, pojedinci su ga nosili raznoliko. Standardna oznaka HOS-a nosila se na lijevoj nadlaktici, ali pojedini su ju vojnici nosili i na desnoj nadlaktici, te na lijevoj strani grudi. Prije potpunog gašenja HOS-a u Hrvatskoj, pripadnici HOS-a koji su ujedno bili i pripadnici ZNG-a nosili su i oznake HOS-a i oznake ZNG-a. Neki vojnici HOS-a u BiH su uz oznaku HOS-a nosili i oznaku TO BiH. Početkom 1992. pokušalo se u HOS uvesti još jednu oznaku koja je nosila natpis “Hrvatska vojska”, ali ta oznaka u HOS-u nikada nije proširena. Na beretkama se nosio hrvatski grb s prvim bijelim poljem. U pojedinim slučajevima zabilježena je uporaba i crnih kapa s ustaškim oznakama koje su i oblikom podsjećale na ustaške iz Drugog svjetskog rata.
Istodobno, jedinice HOS-a se osnivaju i u Dalmaciji. Do svibnja 1991., jedinice HOS-a u Dalmaciji su prerasle na razinu satnije. Dogovorom Dobroslava Parage i tadašnjeg ministra obrane Slovenije Janeza Janše, dio njenih pripadnika prošao je specijalističku obuku u Sloveniji. Do listopada 1991. ta jedinica raste i dobiva status bojne. Prozvana je IX. bojna “Rafael vitez Boban”, a zapovjednik joj je bio bojnik Jozo Radanović, dotadašnji predsjednik podružnice HSP-a u Splitu. IX. bojna HOS-a je uskoro postala jedna od najpoznatijih jedinica HOS-a u Hrvatskoj. Početkom prosinca 1991. Jozu Radanovića je vodstvo HSP-a promaknulo u dopukovnika HOS-a.
Poginulo je oko 700 pripadnika HOS-a, što čini 10% svih poginulih branitelja u obrani RH. Mnogi pripadnici HOS-a invalidi su uslijed teških ranjavanja.
Dakle, Hrvatske obrambene snage (HOS), po zapovijedi predsjednika dr. Franje Tuđmana, dana 1. listopada ulaze u sastav zapovjedništava zbornih područja OS RH. Znakovlje postrojbi HOS-a službeno je odobrilo Ministarstvo obrane 1994. sukladno odredbama Službovnika OSRH o znakovlju postrojbi OSRH.
S druge strane, začetnik ideje o zabrani korištenja slogana “Za dom spremni” je Milorad Pupovac, predstavnik srpske nacionalne manjine u republici Hrvatskoj. Ako se vratimo malo u povijest, u 90.-te, i pitamo se kako je došlo do rata, odgovor je vrlo jednostavan i ne treba ga istraživati. Do rata je došlo jer se Hrvatska po Ustavu razdružila od Jugoslavije, te proglasila svoju neovisnost. Jedan veliki dio srpske manjine nije se složio, i svoje nezadovoljstvo takvom odlukom pokazao je razaranjem Hrvatskih gradova, okupacijom Hrvatskih sela i gradova, spaljivanjem Hrvatskih kuća, silovanjem, proganjanjem nesrpskog naroda, likvidacijama .. ponajviše civila, djece, žena i staraca. Zločin je zločin, i kao takav mora se kazniti. Žrtve ne smiju ostati zaboravljene.
Pitam se, hoće li ikada samo prozvani mirotvorac, osoba koja se zalaže za mir i toleranciju, s punim pijetetom obići spomen obilježje po hrvatskoj ( ima ih na tisuće) , i pred svaki se spomenik nakloniti i s punim pijetetom zapaliti svijeću ?
Ili možda gospodin Pupovac ima drugačiji pogled na mir i toleranciju!?
Pitam se .. kada će Pupovac zapaliti svijeću svim onim nesrbima ubijenim u Domovinskom ratu ?
Oni koji su, kada je trebalo, branili svoj Dom, bili su hvaljeni dok su ginuli, a ginuli su mladi od 18,19,20 ..25 godina. Danas, danas se njih naziva fašistima ..tvorcima logora smrti, tamničenja, likvidacija .. Kada čitam ovo što pišem, rekao bih da su to radili oni koji su se pobunili protiv Hrvatske samostalnosti. Ali naša politika je jasna .. a za one koji ne shvaćaju, za njih je predviđena novčana kazna do 4.000 eura ..
FOTO: Ured predsjednika Republike Hrvatske / Filip Glas
