Ivica Repušić – Repac: prvi poginuli pripadnik SJP “Orao” Osijek

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Riječ branitelja Vijesti

U noći 11. srpnja 1991., u Osijeku, dok su ulice još uvijek gorjele od napetosti, dogodila se herojska priča koja će zauvijek ostati urezana u sjećanju građana Osijeka, ali i cijele Hrvatske. Ivica Repušić, kao pripadnik Specijalne jedinice policije “Orao,” dao je svoj život za domovinu.

Ivica Repušić, rođen 22. lipnja 1959. u Osijeku, bio je strojarski tehničar u osječkom OLT-u. U slobodno vrijeme, bavio se karateom, a njegova ljubav i predanost domovini odveli su ga na mnogo više od svakodnevnih poslova. Godine 1990., zajedno sa suprugom i dvoje djece, uselio se u tek izgrađenu kuću.

Među prvima se priključio rezervnom sastavu MUP-a, a ubrzo je postao dio aktivne obrane suvereniteta. Nažalost, Ivica je postao prvi poginuli pripadnik Specijalne jedinice policije “Orao” pri PU Osijek.

U čast životu koji je poklonio domovini, od 2011. godine Nagrada za životno djelo nosi ime “Ivica Repušić.” Ova nagrada dodjeljuje se na Memorijalu hrvatskih snajperista GROM za doprinos u stvaranju hrvatske neovisnosti pojedincima ili skupinama.

Tijek događaja te 1991.

Dežurni iz PU Osijek poslao je trojicu policajaca da provjere prijavu građana. Po dolasku u Stadionsko naselje nisu uočili ništa sumnjivo, ali na odlasku, za svaki slučaj, bacili su kamen prema kući koja je bila u vlasništvu Živka Peulića na adresi Stadionsko naselje br. 80., te se iz kuće odmah uzvratilo puščanim rafalima. Policijska patrola pozvala je pojačanje. Na mjesto događaja odmah su izišle dostupne ophodnje temeljne policije i četiri dežurna pripadnika Specijalne jedinice policije “Orao” (tada pod nazivom “Posebna jedinica policije”).

 Djelatnicima policije pružan je otpor te je na njih bačeno i više ručnih granata. Izmjena vatre i odjeci eksplozivnih sredstava ubrzo su na mjesto događaja privukli veći broj domaćih i stranih novinara koji su u Osijeku boravili zbog turbulentnih događaja u okolnim selima. Djelatnici policije ustvrdili su da se radi o obiteljskoj kući Živka Peulića, Srbina rođenog 1948. u mjestu Lončarica kod Virovitice, koji je u Osijeku zasnovao obitelj sa suprugom Ljubicom. Peulić je bio djelatnik osječke kompanije “Panonija” iz koje je potvrđeno da je do toga dana već duže bio na bolovanju te da je među kolegama neskriveno stajao na pozicijama velikosrpskog ekstremizma. U zapisniku istrage Ljubica će pak biti okarakterizirana kao osoba s “naročito četničkom indoktrinacijom, koju prihvaća kao svoj stav i u tom pravcu djeluje, na svom radnom mjestu i okolini”. Prema njezinoj kasnijoj izjavi, toga dana “maloljetni sinovi su sklonjeni na sigurno u Srbiju”.

Oko pet sati na Stadionsko naselje dolazi još 15-ak policajaca, te pokušavaju teroriste primorati na predaju, na što je Peulić odgovorio da če se predati jedino pukovniku Bori Ivanoviću i pukovniku Milisavljeviću – obojici iz osječkog garnizona JNA.

U kontinuiranoj izmjeni vatre uz povremene eksplozije ručnih granata ranjeni su specijalci Mario Stašćik i Željko Rihter. Oko 7 sati na mjesto je upućena i smjena od deset pripadnika. Uslijed toga se kuća Živka Peulića kao i susjedna kuća zapalila, zbog čega su oko 9 sati na teren izišli i vatrogasci. Nakon obuzdavanja vatrene stihije, otprilike oko 10 sati, zapovjednik voda Ivica Repušić izišao je iz zaklonjenog položaja i približio se kući kako bi ustvrdio jesu li pobunjenici preživjeli požar. U tom trenutku Repušić je pogođen u glavu hicima iz lovačke puške s optikom. Njegovo beživotno tijelo ostalo je ležati ispred kuće jer ga zbog nanovo otvorene rafalne paljbe u smjeru pripadnika specijalne policije nije bilo moguće evakuirati. Na mjesto je izišao oklopni transporter “TAB” koji je udarom morao srušiti dio dvorišne ograde i zida kuće, zbog čega je došlo do urušavanja prostorije i krovne konstrukcije. U tom trenutku paljba na djelatnike policije prestaje te se u zaklonu transportera izvlači tijelo poginulog Repušića.

Djelatnici policije ubrzo su u kući pronašli tijelo terorista Peulića. Njegov dugi otpor bio je moguć s obzirom na to da mu se iza leđa nije moglo prići te da je na puškometu imao otvorenu gotovo cijelu okućnicu i ulicu odakle su policajci jedino mogli i djelovati. Policajcima se pak predala Ljubica Peulić, kojoj je prilikom bacanja ručne granate eksplodirala u desnoj ruci i pritom joj raznijela šaku te ozlijedila grudni koš zbog čega je prevezena u Opću bolnicu Osijek. U KBC-u, dok su je pripremali za operaciju, Ljubica je silovita rekla medicinskom osoblju ” samo ju secite, imam ja i drugu ruku za bacanje bombi..” Razmijenjena je 13. prosinca u Tušiloviću kod Karlovca.

Ivica Repušić dao je najveću žrtvu za svoju domovinu. Njegova hrabrost i predanost ostat će trajno upamćeni kao primjer junaštva i požrtvovnosti u obrani Hrvatske.

Neka mu je vječna slava i hvala.

Odgovori