Improvizirana oklopna vozila su po prvi put u većem broju korištena u I. svjetskom ratu. Prvi su ih počeli koristiti Belgijci u borbi protiv Njemačke carske vojske koja je 4. kolovoza 1914. godine izvršila invaziju na Belgiju. Poručnik Charles Henkart, belgijski automobilistički entuzijast, došao je u odmah nakon početka rata u svoju ratnu postrojbu s dva automobila tipa Minerva. Ubrzo su njegove automobile na brzinu oklopili improviziranim oklopom od čeličnih ploča u tvornici u gradu Hobokenu, naoružali ih strojnicama te ih počeli koristiti za izviđanje i prepade na njemačke prethodnice.
Generalštab oružanih snaga SFRJ donio je 14. svibnja 1990. Naredbu kojom se kompletno naoružanje i streljivo Teritorijalne obrane predaje na smještaj i čuvanje JNA. Pošto je Hrvatska u trenutku ostala goloruka, a agresorska JNA i pobunjeni Srbi dobro naoružani, bila je potreba za izradom oklopnih vozila.
Vozila su se izrađivala korištenjem traktora, kamiona i drugih vrsta vozila i materijala, a njihova namjena je bila za opskrbu i spašavanje ranjenih hrvatskih branitelja.
Čast izgradnje prvog improviziranog oklopnjaka pripala je tvornici ferolegura Dalmaciji iz Dugog Rata, a ideju o izradi oklopnog vozila dao je Ivica Pavlović, a potom u suradnji s Vladom Zemunikom, uz blagoslov tadašnjeg direktora Nedjeljka Špira Ercega pristupilo se samoj izradi transportera.
Cijeli posao izvodili su radnici RJ Mehanika i ostalih radnih jedinica. Vodstvo i radnici tvornice Dalmacija ocijenili su svoje sposobnosti i odlučili napraviti transporter od projekta do konačne izrade; bez obzira na sve opasnosti, izveli su pravi podvig. Premda u tvornici nije bilo ni iskustva s vozilima te vrste, niti sredstava i materijala za vojnu proizvodnju, ipak je u samo nekoliko mjeseci dovršen prvi “pravi” hrvatski oklopni transporter. TIN je bio potpuni oklopni transporter. U nuždi su se “oklopnjaci” najčešće radili zavarivanjem limova i ploča na karoseriju.
Oklop na vozilu imao je vanjski lim debljine 12mm, dok je unutarnji bio debljine 4mm. Gume vozila punjene su pjenom protiv ispuhivanja u slučaju probijanja, a razmak između unutarnjeg i vanjskog lima bio je ispunjen kvarcnim pijeskom i vatrootpornim betonom. Vozilo je prvotno bilo plave boje, a zatim je pretvoreno u maskirno. Korišten je u zadarskom zaleđu gdje je i uništen prilikom napada JNA kod sela Briševo.
Nazvan je TIN i 10. srpnja 1991. predan 4. brigadi Zbora narodne garde.
Za TIN se pročulo po svijetu i bio je na naslovnicama svjetskih vojnih časopisa
Pored TIN-a, u tvornici Dalmacija Dugi Rat izrađena su još dva transportera, HOT 011 i HOT 111 i predana hrvatskim snagama u kolovozu, odnosno listopadu 1991. godine.
Na žalost, TIN nije bio dugog vijeka. Uništen u listopadu 1991. u borbama za selo Briševo u zadarskom zaleđu.
