Jasenovac, 22. travnja 2025. – U tišini posavske ravnice, tamo gdje su nekada odzvanjali krici i jauci nevinih, danas su odzvanjali koraci – stotine njih, okupljenih da odaju počast onima koji su prije točno osam desetljeća, na današnji dan 1945. godine, krenuli u očajnički proboj iz ustaškog logora smrti Jasenovac. Od tisuća zatočenika, samo ih je devedesetak uspjelo dohvatiti slobodu. Ime koje je predvodilo taj trenutak nade bio je Ante Bakotić – radničko dijete iz Sinja, partizan, simbol hrabrosti. Danas, 80 godina kasnije, on i svi koji nisu preživjeli, žive u sjećanju, svijećama, riječima i – tišini.
Pod nazivom “80 godina, 80 sudbina”, komemoracija je održana pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, a okupljanje političkog vrha – predsjednika Republike Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića – signaliziralo je simbolično jedinstvo, barem na mjestu gdje se zlo više ne smije ponoviti.
Kolonu sjećanja, koja je koračala niz stazu položenu drvenim pragovima stare željezničke pruge – iste one kojom su zatočenici dovodili u logor – predvodili su Milanović i Plenković. Za njima su dolazili ministri, saborski zastupnici, predstavnici manjina, članovi diplomatskog zbora, bivši predsjednik Stjepan Mesić, predstavnici Saveza antifašista, ali i brojni građani – oni koji žele, svojim prisustvom, izreći nešto više od riječi.
Nova komemorativna praksa: 80 svijeća za 80 života
U srcu spomen-područja, u podnožju poznatog betonskog Cvijeta Bogdana Bogdanovića, upaljeno je 80 svijeća. Svaka je nosila ime, lice, sudbinu. Jedna žena, jedan starac, jedno dijete. Osamdeset lica, koja su simbolično predstavljala tisuće nestalih i ubijenih u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Ravnateljica Spomen-područja, Sara Lustig, naglasila je kako je cilj ove komemoracije osobni pristup – vratiti individualnost žrtvama koje su predugo bile brojke.
Taj koncept pozdravili su i politički dužnosnici. Premijer Plenković posebno je naglasio važnost obrazovanja:
“Pozivamo škole, profesore i ravnatelje da organiziraju posjete Jasenovcu. Samo tako nova generacija može razumjeti dubinu zločina koji se ovdje dogodio.”
Studenti zagrebačke Akademije dramske umjetnosti vodili su program, čitajući ulomke iz svjedočanstava preživjelih. U isto vrijeme, predstavnici židovske, pravoslavne, katoličke i islamske vjerske zajednice uputili su molitve za žrtve – u znaku jedinstva, suosjećanja i nade.
Poruke političara: nova stranica kulture sjećanja?
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković poručio je:
“Najvažnija poruka današnjeg dana je da smo svi zajedno. I to je, vjerujem, dobar put prema boljoj kulturi sjećanja.”
Bivši predsjednik Mesić, poznat po svojim jasnim stavovima o antifašizmu, komentirao je:
“Ovdje su ljudi ubijani jer su bili različiti. Svaki normalan čovjek mora im se pokloniti. Da nije bilo NOB-a, Hrvatske danas ne bi bilo.”
S druge strane, predsjednik Milanović, premda prisutan, napustio je spomen-područje bez izjave novinarima – možda svjestan težine trenutka, možda u tišini progovarajući više nego riječima.
Sjene kontroverzi: pitanje broja i istine
Komemoracija nije mogla izbjeći pitanje koje se vuče desetljećima – koliko je ljudi stvarno ubijeno u Jasenovcu? Procjene variraju – od 77.000 do više od 100.000. Neki srpski izvori govore i o 700.000, pa čak i milijun žrtava. Predsjednik Milanović već je ranije izjavio:
“Već kao gimnazijalac znao sam da brojka od 700.000 nije moguća. Takvo pretjerivanje šteti istini, ali i srpskom narodu.”
No jedno pitanje ostaje bez odgovora – zašto partizani, iako u blizini logora od 1942., nikada nisu napali Jasenovac? Zašto Tito, za života, nije nikada došao na ovo mjesto?
Zlo s imenom i prezimenom
Predsjednik Saveza antifašista Franjo Habulin zaključio je najtežim riječima:
“Ustaški režim nije samo provodio zločine – on je bio ideja zločina. Genocid nad Srbima, Židovima, Romima. To moramo reći, jer je to istina. I zato je naša dužnost biti ovdje – svi zajedno.”
Pogled unaprijed
Žrtve nisu samo broj, iako broj govori o razmjeru zločina. Svaki broj u Jasenovcu zaslužuje ime i prezime. a budućnosti dugujemo povijesno utemeljen u znanstvenim činjenicama pravi broj žrtava s imenom i prezimenom. Jasenovcem se ne smije manipulirati, kao dokazom protiv tadašnjeg režima, a kasnije Hrvatskog naroda u cijelosti. Dovoljno dugo je Hrvatski narod nosio teret Jasenovca i prenapuhanih brojki, izmišljenih za potrebe ratne oštete od poražene Njemačke. Izmišljeni broj žrtava u Jasenovcu desetljećima je služio kao oružje protiv ideje Neovisne Hrvatske. Svaka ideja o samostalnoj republici Hrvatskoj gušena je spominjanjem zločinačke NDH-a. Došlo je vrijeme da povjesničari izgovore i utvrde pravu istini i takva istina treba uči u školske udžbenike. Još veći problem predstavlja unošenje u školske udžbenike neistinitih podataka o Domovinskom ratu i žalosno je da su potrebni apeli i intervencije za ispravak podataka u školskim udžbenicima koji nisu utemeljeni na činjenicama.
Foto: Damir Senčar/ Hina