Istina može biti samo jedna, a danas imamo dvije istine. Ona prva „istina“ je svima poznata jer su nas 45 godina, pa i do danas, znači, 78 godina učili u školama, na izletima, i svim ostalim aktivnostima u kojima smo sudjelovali.
Ja se sjećam svog osobnog iskustva i odlaska u Jasenovac, a vjerujem da se i vi svi koji ste „morali“ ići toga sjećate. Mislim da sam imao 11-12 godina. Prije samog odlaska učili su nas u školi tko su bili ustaše i što su sve radili, židovima, ciganima i Srbima, i svim ostalim. Kada su nas tako dobro pripremili, otišli smo na „izlet“ u Jasenovac. Kada smo stigli, čim smo sišli iz autobusa i vidjeli ogromno područje, te su nam rekli da su ispod površine zemlje zakopani stotine i stotine leševa nedužnih ljudi, ponajviše srpskih nevinih ljudi. Slijedilo je daljnje razgledavanje, pa smo došli u jedan Dom, ne mogu se sa sigurnošću sjetiti kako se taj objekt zvao, ali je bio kao muzej, u kojemu su bili izloženi razni ubojiti i stari predmeti. Od maljeva, čekića, sjekira pa do raznih oblika noževa, čeličnih žica s kojim su bili vezani „logoraši“. Malo gledanje dokumentaraca, malo razgledavanje izložbenih „srbosjeka“, kako su nazivali jedan nož. Bilo je strašno i stvarno sam se pitao, kakvi su to ljudi „Ustaše“¨? Naravno, pitao sam svoje roditelje, djeda i ujake, svi su uglavnom bili oprezni sa odgovorima. Kao odrastao sam se zainteresirao za pravu istinu, a to je nešto sasvim drugačije od one „istine“ koju su mi u školi i izletima pokušavali prenijeti.
Čitao sam razne knjige i istraživanja na temu Jasenovac, ovisno o autoru, ovisila je putanja istine, a tako i brojke.
Danas jedan dio populacije u Hrvatskoj želi prikazati da su Hrvati u vremenu WWII , tj NDH, činili strašne i nezamislive zločine, i uglavnom da su to radili u NDH, koja kao da je bila stvorena samo radi toga. Broj žrtava u Jasenovcu svakodnevno se penje, mislim da se do danas popela brojka na 1.110.929 ubijenih žrtava. Ali to ovisi o onima koji dan danas vode zapisnik, tj upisnik, jer je tijekom godina nedvojbeno utvrđeno da su pojedine preminule žrtve, zapravo, osobe koje su preminule nakon rata na sasvim drugim lokacijama, a ne u Jasenovcu.
A što je istina?
Kako do nje doći, i da li postoji želja da se istina napokon otkrije?
Jasenovac, smješten na dvije rijeke Savi i Uni na 210 km2 površine, osnovan je 10. travnja 1941. godine pod okriljem i neposrednim utjecajem nacističke Njemačke i fašističke Italije, proglasila ga je Ustaška domovinska organizacija (isti dan kada je njemačka vojska ušla u Zagreb). Koncentracijski logor Jasenovac bio je prvi sustavno izgrađivani logorski kompleks na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, jedini koji je neprekidno djelovao za cijelo vrijeme njezina postojanja, najveći po prostoru koji je zauzimao, po broju logoraša koji su kroz njega prošli kao i po broju žrtava koje su u njemu stradale. Bio je to višenamjenski logor: istovremeno koncentracijski (u njega su upućivani muškarci, žene i djeca iz svih krajeva NDH), prolazni (iz njega je dio zatočenika bio upućivan na prisilni rad u Njemačku i u druge logore u okupiranoj Europi), radni (“najveća tvornica” u NDH s besplatnom radnom snagom), kažnjenički (u njega se dolazilo i po presudi suda zbog izvršenog kaznenog djela) i vojni (u njemu su zatvarani zarobljeni partizani i pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta, kao i domobrani i četnici).
Ne žeim ulaziti u priču o broju žrtava između 41-45. jer za to nema točnih podataka, osim onih podataka koje plasiraju jedan dio povjesničara koji žele nadodati sve i svašta o režimu NDH, a tako i o samom logoru .
Koliko je bilo stvarnih žrtava?
Provedeno je vještačenje komisije naučnika antropologa 1964. godine, a koju su činili dr.Vida Brodar, dr.Anton Pogačnik iz Ljubljane i dr. Srboljub Živanović iz Novog Sada, a po njihovim rezultatima izračunali su da je na prostoru Jasenovca i Gradine ubijeno najmanje 700.000 žrtava i da su rake imale po 800 osoba ( skeleta), a taj podatak koristi i Goldstein.
Izvještaj koji je napisan, napisan je samo radi javnosti, da se “dokaže” kako je terenskim iskopavanjem zaista ustanovljen taj broj žrtava.
Ali, pravi izvještaj nikada nitko nije niti smio iznijeti u javnost, a zbog čega, sami zaključite.
Pravi izvještaj je dobio Spomen-područje Jasenovac od ekipe antropologa, koji su svoja iskapanja izvršili od 22. do 27. lipnja 1964. godine. Ustanovilo se da u izvještaju koji je napisan na 32. stranice i koji su potpisala sva tri člana ekipe nije uopće spomenuto niti izračunavanje ni broj 700 tisuća skeleta. U tom izvještaju piše : “ kao osnovu za naš rad uzeli smo zapisnik odnosno izvještaj o bušenjima na Gradini, koji je dao dr. Alojz Šercelj. Odabrali smo one grobnice na kojima je prilikom bušenja ustanovljeno da sadrže najviše osteološkog materijala pogodnog za antropološku obradu, a rezultati iskapanja su bili slijedeći; iskapanju su vršena u 7 grobnica ( sondi) i nađeno je u grobnici 1 ukupno 197 skeleta, u grobnici 2 ukupno 48, u 3 svega 2 skeleta, u 4 ukupno 8 skeleta, na broj 5 nema podataka, u 6 nađeno je 26 skeleta i u grobnici 7 nađena su 3 skeleta. Zadnjeg dana 27. lipnja zapisano je: S ovim je naše sadašnje ispitivanje završeno i mi smatramo da ovo iskopavanje i antropološko proučavanje predstavlja početni dio posla na proučavanju grobnica logora Jasenovac. Pregled ovih sondi koje smo mi otvarali ne može dati uvida u cjelokupno stanje stvari, jer je poznato da postoji oko 200 grobnica na raznim mjestima međusobno udaljenih i par kilometara. “
Kako se onda došlo do podataka od 700.000 ili do broja 1.110.929 ubijenih? Jer da se dođe i do onoga prvog broja od 700.000 ubijenih, mora biti najmanje 900 grobnica sa preko 800 posmrtnih ostataka ( skeleta), a od 7 grobnicu koje su otvorili i istražili, najveći broj leševa je 197.
Još jedna stvar, a to je popis ubijenih, umrlih i poginulih obavljeni 1946 i 1964. godine .
U popisu iz 1946 godine za Hrvatsku, evidentirano je 138.984, Bih 174.048, a za Srijem 21.597 žrtava.
Vlada FNRJ je 10. Juna 1964 godine donijela odluku da se u državnoj organizaciji izvrši popis žrtava, u vezi s pregovorima sa Saveznom Republikom Njemačkom o ratnoj šteti. Dakle cilj popisa žrtava Jasenovca je zahtjev za ratnu štetu od Njemačke.
Popis je izvršen u toku listopada i studenog iste godine, na osnovi posebnih uputstava, prema kategoriji, mjestu i godini rođenja i načinu na koji je žrtva izgubila život. Rezultati ovoga popisa obrađeni su u kolovozu 1966.
Prva faza popisa objavljena je saveznoj komisiji u Beogradu. Svjedoci zbivanja tvrde da su se reakcije mahom svodile na jednu jedinu riječ „ NEMOGUĆE „. Popisi su odmah vraćeni nazad republičkim komisijama, a otuda u općine. Tu i tamo dolazilo je do manjih korekcija, ali slika stanja nije se mogla promijeniti.
Savezna komisija je na kraju i sama ustvrdila da je popisom obuhvaćeno ukupno 1.107.172 žrtve rata, na cijelom području Jugoslavije, od čega je na razne načine izgubilo život 597.323. Smatra se da je nedostatak u obuhvatu nastao zbog migracije stanovništva i stradavanja čitavih porodica i zaselaka u brdskim krajevima, a on bi mogao iznositi od 25 – 30%.
I danas se broj žrtava u logoru Jasenovac od 1941-1945, koristi u dnevno političke svrhe, kako bi se Srbi prikazali kao najveće žrtve Ustaškog režim iz NDH.
Žrtva je žrtva, bez obzira o kojem broju se radilo, da li se radilo o 70.000 ili 700.00 ljudi, svaka osoba bez obzira na svoju pripadnost ima pravo na život. Stoga nema potrebe prenapuhavati i koristi se lažima da bi se uvećao broj žrtava s jedne strane, a s druge strane smanjivati broj žrtava, misleći na Hrvatske i Njemačke žrtve poslije 1945.
Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac (JUSP Jasenovac) objavila je 2013. Godine poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945., koji donosi podatke za 83.145 osoba koje su život izgubile u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Prema tom popisu, najviše je žrtava Srba (47.627), zatim Roma (16.173), Židova (13.116) i Hrvata (4255), a popisano je i 20.101 dijete kao logorska žrtva. Brojevi iz godine u godinu i dalje rastu, samo pitanje po čijem scenariju ? Nisam uvjeren da su kustosi JUSP-a Jasenovac pročitali Uputstvo za izvršenje popisa iz 1964. Saveznoga izvršnog vijeća (SIV) SFR Jugoslavije, Ako pak jesu, trebalo bi im biti jasno na temelju čega je i kako napravljen popis ljudskih gubitaka Jugoslavije u Drugome svjetskom ratu 1964. godine.
Ja smatram da je nakon 77 godina dovoljno vremena prošlo i da je vrijeme sazrelo da povjesničari i znanstvenici utvrde točan broj žrtava koji su stradali u logoru Jasenovcu, te bi to trebao biti broj koji će biti prihvaćen kao povijesna činjenica.
Samo još jedna provjerena nadopuna radi brojki. U vrijeme NDH , a koncem 1942 godine, brojno stanje vojske NDH bilo je: ustaša 24.000, domobrana 124.000, a oružnika 14.300 odnosno sve ukupno 162.300 vojnika. A 1945 moglo ih je biti samo manje, a ne više, jer su tokom 1941, a posebno 1942 bile najveće borbe. Ovo navodim radi 1945 godine kada su se ustaše i domobrani predali crvenoj armiji na Bleiburgu. Verzija od onih koji su izvršili ubojstva nad njima, a ujedno kojom se prenapuhuje ogromne brojke žrtava do 1945 od strane ustaša, a tako i nakon 1945.godine kaže da je na Bleiburgu ubijeno 550.000 ljudi, dok bi stvarna brojka bila zasigurno manja, odnosno između 50.000 do 70.000, dok bliska hrvatska emigracija u brojnim raspravama oko Blajburške tragedije broji doček 250.000 ubijenih. Treba posebno napomenuti da ih je većina ubijeno na maršu do Bleiburga, a ne na samom Bleiburgu. Upravo zato je taj marš nazvan „Marš smrti“ ili „Križni put“.
Prema procjeni broj žrtava Titovog režima u razdoblju od 1945. do 1990. godine kreće se do oko 1.700.000 ljudi koji su ubijeni, likvidirani bez suđenja i sl.
Stoga, svaki režim ima svoj ponos i svoju sramotu, ali je to povijest jednog naroda, u ovom slučaju Hrvatskoga naroda i stoga više nikada nikome nećemo dopustiti da nam piše povijest i da nam kroje budućnost.
Domovini vjeran!
