Vatikan, Trg svetoga Petra, 8. svibnja 2025. – Riječi koje su vjernici širom svijeta nestrpljivo iščekivali odjeknule su s Lože blagoslova bazilike svetoga Petra:
„Annuntio vobis gaudium magnum: habemus Papam!“ – „Navješćujem vam veliku radost: imamo Papu!“
Tim drevnim uzvikom, kardinal protođakon Dominique Mamberti svečano je obznanio vijest koja je u trenu proputovala svijet – Crkva ima novoga papu. U istom dahu, Rim i cijeli svijet saznali su njegovo ime:
„Eminentissimum ac Reverendissimum Dominum, Dominum Robertum Franciscum, Sanctæ Romanæ Ecclesiæ Cardinalem Prevost, qui sibi nomen imposuit Leon XIV.“
„Uzoriti i preuzvišeni gospodin, gospodin Robert Francis, kardinal Svete Rimske Crkve Prevost, koji je uzeo ime Leon XIV.“
Bijeli dim koji se ranije pojavio iz dimnjaka Sikstinske kapele bio je prvi znak, a sada je potvrda stigla – Katolička Crkva ušla je u novo poglavlje svoje dvijetisućljetne povijesti. Tisuće okupljenih na Trgu svetoga Petra, unatoč kiši i hladnoći, eruptirale su u pljesak i suze radosnice u trenutku kada je objavljeno ime novoga rimskog biskupa.
Tko je Leon XIV?
Iako ime Robert Francis Prevost još uvijek nije poznato široj javnosti, njegova odluka da kao nasljednik svetoga Petra uzme ime Leon XIV nosi snažnu simboliku. Time se svrstava u niz papa koji su ovo ime nosili s odlučnošću, mudrošću i hrabrošću u presudnim vremenima za Crkvu i čovječanstvo. Posljednji papa koji je nosio to ime bio je Leon XIII., poznat kao „papa radnika“, koji je 1891. izdao povijesnu encikliku Rerum Novarum o pravima radništva – dokument koji i danas ima ogroman društveni i moralni utjecaj.
Odabirom imena Leon XIV., novi Papa možda šalje poruku o Crkvi koja želi ponovno stati kao glas savjesti u svijetu podjela, kriza i dehumanizacije – Crkvi koja grmi proročki, ali ljubi očinski.
Tko je Robert Francis Prevost?
Rođen 14. rujna 1955. godine u Chicagu, u obitelji dubokih korijena i još dublje vjere, Robert Francis Prevost danas stoji kao jedan od najistaknutijih kardinala Katoličke crkve, s titulom kardinala-biskupa prigradske biskupije Albano – mjesta duboko ukorijenjenog u povijest rimske Crkve.
Prevostov otac Louis Marius bio je američki mornarički veteran iz Drugog svjetskog rata, odgajatelj i potomak francusko-talijanskih predaka, dok mu je majka Mildred Martinez prenijela španjolsko naslijeđe. Svoj put prema duhovnom pozivu mladi Robert započeo je još kao srednjoškolac u sjemeništu Reda svetog Augustina, a nastavak obrazovanja doveo ga je do diplome iz matematike na Sveučilištu Villanova.
No, svjetla sveučilišta zamijenio je svjetlom vjere. Godine 1977. pridružio se augustinskom redu, a već 1982. stječe i magisterij iz teologije. Ubrzo započinje svoje pastoralno i administrativno djelovanje u Latinskoj Americi, gdje se pokazao kao čovjek iznimne posvećenosti – ali i onaj čije odluke nisu uvijek bile bez kontroverzi.
Papa Franjo prepoznao je u njemu vođu nove generacije i 2014. imenovao ga biskupom u Chiclayu u Peruu. Njegovo biskupsko posvećenje simbolično je održano na blagdan Gospe Guadalupske – 12. prosinca. U godinama koje su uslijedile, obnašao je više značajnih funkcija unutar peruanske Biskupske konferencije i bio član Kongregacije za svećenstvo i za biskupe.
Unatoč plodonosnom radu u misijama i strukturama Crkve, Prevosta su 2022. godine pratile optužbe o neotvaranju istrage vezane za slučajeve seksualnog zlostavljanja iz 2007., što je bacilo sjenu na njegovu upravu u Peruu i izazvalo nemir među vjernicima. Ipak, njegova reputacija čovjeka organizacije, poniznosti i dubokog znanja ostala je prisutna u Vatikanu.
Vrhunac njegove crkvene karijere dogodio se 30. siječnja 2023., kada ga je papa Franjo imenovao prefektom moćnog Dikasterija za biskupe, uzdignuvši ga u čin nadbiskupa. Iste godine, na konzistoriju 30. rujna, dodijeljena mu je kardinalska čast s naslovom Santa Monica degli Agostiniani. Konačno, 6. veljače 2025., Franjo ga imenuje kardinalom-biskupom prigradske biskupije Albano – što ga svrstava među najuži krug kardinala s glasačkim pravom u budućem konklavu.
Novi početak, nova nada
Izbor svakog pape donosi sa sobom duh novoga početka, ali i duboku povezanost s neprekinutim nizom nasljednika apostola Petra. Papa Leon XIV. postaje most između vječnosti i sadašnjosti, između starog svijeta i izazova novog doba.
Crkva se raduje, svijet sluša, a Trg svetoga Petra postaje srce svijeta – srce koje kuca u ritmu riječi koje se ne zaboravljaju:
Habemus Papam!
