Tog 31. siječnja 1998. godine na tovarničkom groblju pokopani su posmrtni ostaci 48 Tovarničana, ekshumiranih iz masovne grobnice.
Srbi su protjerali više od 95 posto od 2.500 Hrvata, koliko ih je prije rata živjelo u Tovarniku. Srušili su ili oštetili više od 70 posto mjesnih kuća i gospodarskih zgrada.
Nakon agresije pobunjenog dijela Srba te pada Tovarnika 22.rujna.1991.godine, nesrpsko stanovništvo koje je ostalu u svojim domovima nakon pada, bili su zlostavljani, silovani i na kraju I ubijeni. Njih su nakon što su Ih ubili, pokopali su ih u masovnim grobnicama te u nekoliko pojedinačnih grobnica u Tovarniku.
U Tovarniku je ukupno stradalo ili nestalo čak 75 osobe, (5 osoba se još uvijek vode kao nestali) u nekim obiteljima više članova. U Tovarniku je ubijen i velečasni Ivan Burik. Još jedna bolna činjenica, da za silna ubojstva u ovome predivnom srijemskom mjestu, je ta da za tolike oduzete ljudske živote u Tovarniku nitko nije odgovarao.
Nakon agresije pobunjenog dijela Srba te pada Tovarnika 22.rujna.1991.godine, nesrpsko stanovništvo koje je ostalu u svojim domovima nakon pada, bili su zlostavljani, silovani i na kraju I ubijeni. Njih su nakon što su Ih ubili, pokopali su ih u masovnim grobnicama te u nekoliko pojedinačnih grobnica u Tovarniku.
U kući (logoru) doktora Đorđa Cvejića vršili su mučenja, premlaćivanja i ubijanja. Kroz kuću-logor prošlo je najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila. Ubijeni su i bacani u masovnu grobnicu.
U knjizi “SVJEDOČIM – obrana i stradanje Općine Tovarnik u Domovinskom ratu” zabilježena je i kratka, potresna crtica o smrti 17-godišnjeg Berislava Šimunića iz Tovarnika. Iako maloljetan, javio se u obranu domovine, bio je zaručen za Tanju Palijan i već je bilo zakazano crkveno vjenčanje za 21. rujna 1991. No rat je poremetio sve planove, pa i njihovo vjenčanje. Samo dan nakon zakazanog vjenčanja Berislav je sa svojim starijim bratom Antunom ubijen ispred pravoslavne crkve u Tovarniku. Nekoliko mjeseci nakon što je Berislav ubijen Tanja je rodila kćer Sanelu.
Dr. Vojislav Stanimirović i( jedno vrijeme i zastupnik u Saboru RH. 2003-2008) njegova supruga dr. Ljeposava Stanimirović , bili su suučesnici zločina u Tovarniku prema svjedočenju Slavice Popović. Dr. Stanimirović je poslao miliciju po njezinoga ranjenog muža (hrvatskog branitelja) i od tada mu se gubi svaki trag.
„Vojislav Stanimirović je sudjelovao vrlo aktivno kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti „komandanta saniteta i organizator zdravstva zapadnog Srema“ 1991. godine zajedno s četnicima u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku i bio je nadležan svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj civila u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti mučki ubijenih mještana i to naknadno, bez pregleda tijela ubijenih.“
Osječko Županijsko državno odvjetništvo je 2016. odbacilo kaznenu prijavu novinarke Karoline Vidović Krišto i povjesničara Josipa Jurčevića protiv Stanimirovića za ratni zločin protiv ratnih ranjenika i bolesnika te civilnog stanovništva, navodeći kako “ nije potvrđena sumnja da je Stanimirović počinio zločine za koje se tom prijavom tereti” .
Stanimirović je bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je ministar-koordinator bez lisnice u “Vladi” okupacijske “Republike Srpske Krajine”.
Od Radovana Karadžića u Banja luci 1995. primio je orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju I Dobitnik je Nagrade Nikola Tesla koju mu je dodijelilo Srpsko narodno vijeće za razvoj srpskih institucija u Hrvatskoj.
