Zagreb, 20. lipnja 2025. – U Republici Hrvatskoj danas se obilježava Dan sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve, u znak pijeteta prema tragičnim događajima koji su se dogodili 20. lipnja 1928. godine u beogradskoj Narodnoj skupštini, kada su srpski politički ekstremizam i velikosrpska hegemonija krvavo pokazali svoje lice.
Na današnji dan prije 97 godina, pred očima tadašnje političke elite, srpski zastupnik Puniša Račić iz Narodne radikalne stranke otvoreno je zaprijetio upotrebom “drugog oružja” radi obrane interesa srpstva, a potom i doslovno posegnuo za revolverom te izvršio atentat nad hrvatskim političarima iz Hrvatske seljačke stranke (HSS).
U atentatu su na licu mjesta ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček, dok je vođa HSS-a Stjepan Radić teško ranjen i preminuo nekoliko tjedana kasnije, 8. kolovoza iste godine. Ranjeni su i zastupnici Ivan Pernar i Ivan Granđa, dok je pokušaj atentata na Svetozara Pribičevića, Radićevog srpskog saveznika, propao jer se uspio skloniti.
Ovaj politički zločin, koji se zbio usred zasjedanja najvišeg zakonodavnog tijela tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ušao je u povijest kao jedan od ključnih trenutaka koji su razorili svaku vjeru u ravnopravnost naroda unutar nove južnoslavenske države.
Tko je bio Puniša Račić i zašto je zločin ostao nekažnjen?
Atentator Puniša Račić, iako osuđen na 20 godina zatvora, uživao je gotovo luksuzne uvjete – smješten izvan zatvorskog kruga, u vili zatvorskog upravitelja, s osobnom poslugom. Dočekao je kraj Drugog svjetskog rata i tek je tada, po ulasku partizanskih snaga u Beograd 1944., strijeljan. Njegov čin, međutim, bio je politički znak: Beograd ne priznaje ni hrvatsku ravnopravnost ni političko dostojanstvo, a kamoli pravo na samoodređenje.
Dan sjećanja kao moralna obveza
Od 2015. godine, odlukom Hrvatskoga sabora, 20. lipnja obilježava se kao Dan sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve, podsjećajući građane Hrvatske, ali i širu javnost, na cijenu koju su hrvatski narodni tribuni platili u borbi za političku i nacionalnu slobodu.
Taj atentat nije bio samo pokušaj ubojstva pojedinaca – bio je pokušaj ubojstva ideje samosvojne Hrvatske u okviru nesklone i nasilne državne zajednice. Iako je prošlo gotovo jedno stoljeće, simbolika lipanjskih žrtava i danas odzvanja kao poziv na budnost, nacionalno jedinstvo i očuvanje slobode.
Stjepan Radić ostaje trajno upisan u hrvatsku povijest kao simbol političke mudrosti, nenasilnog otpora i borbe za dostojanstvo hrvatskog naroda. Njegove riječi, “Ne srljajte kao guske u maglu”, danas vrijede više nego ikad – kao upozorenje protiv površnosti, izdaje i zaborava.
