Dana od 16. do 18. prosinca 1991. bila je prva velika oslobodilačka akcija u napaćenoj i porušenoj istočnoj Slavoniji, operacija “Đavolja greda”.
Time je oslobođen dio okupirane Baranje još u srpnju i kolovozu 1991. godine. Nakon što su agresori na južnom prilazu Osijeka okupirali naselje Paulin Dvor, te izbili na lijevu obale Drave preko puta Donjogradskog groblja i luke Tranzit u Nemetinu, tako da su se neprijateljske snage pokušavali spojiti sa snagama istočno od Osijeka. Hrvatske snage odlučuju se na protu ofenzivu te udruženim snagama kao i nositeljem akcije 135.brigada HV-a, jedan dio specijalne policije Orao, topništvo, tadašnja 4.PP Beli Manastir,, prva bojna 160 brigade, vod bojne Frankopan, riječnom flotilom HV-a.
Cilj akcije je bio da se neprijatelj potisne sa šireg područja kopačkog rita, te proširiti obranu sjevernog dijela obrane grada Osijeka.
Agresorske snage bile su vrlo dobro ukopane i s jako dobrim izvorom informacija dočekali su napad hrvatskih snaga već 16.12. U čemu su hrvatske snage pretrpjela gubitke. Zbog curenja informacija, napad koji je uslijedio 18.12 izveden u strogo kontroliranim uvjetima.
Poslije izviđanja terena i topničke pripreme, krenulo se u napad. Napad je izvršen munjevito te su hrvatske snage potpuno porazile okupatora.
U napadu je zarobljena veća količina vojne opreme i streljiva a neprijatelj do kraja rata, više nikada nije napredovao na tom dijelom, tako je Osijek ostao Nepokoren grad!
U napadu je poginulo 8 branitelja( 17.12. Poginuli su Jerko Velat i Mihalj Kiš a 18.12 Ninoslav Junašević, Ivica Minkoš i Ivan Ereš) te ranjeno 27 pripadnika MUPa i 21 pripadnik ZnG-a.
U Baranji je protjerano oko 35.000 ljudi, a agresorske su snage ubile oko 200 civila, uglavnom starijih osoba nesrpske nacionalnosti, koji nisu željeli napustiti svoja ognjišta. Prostor kopackog rita koji je odvojen u operaciji držala je hrvatske snage do proljeća 1992 a posije toga nadzor je preuzeo UNPROFOR.
