Povijesni pogled na Fenix 72: Dan kada je Bugojanska skupina pokušala pokrenuti ustanak za slobodnu Hrvatsku

Zagreb, 20. lipnja 2025. – Na današnji dan, 20. lipnja 1972., Hrvatska gerilska skupina poznata pod nazivom Bugojanska skupina ili Fenix 72 prešla je iz Austrije na teritorij tadašnje Jugoslavije. Ova skupina, sastavljena od hrvatskih političkih emigranata okupljenih u Hrvatskom revolucionarnom bratstvu (HRB), pokušala je pokrenuti oružani ustanak s ciljem rušenja komunističke Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske.

Iako je njihova akcija završila tragično, u krvi, neuspjehom i žrtvama, povijesni značaj Bugojanske skupine ostaje duboko urezan u hrvatski nacionalni narativ kao čin očajničkog idealizma, neslomljive volje i domoljubnog žara onih koji su za slobodu svoje domovine bili spremni dati vlastiti život.

Hrvatski idealizam iz emigracije

Bugojanska skupina bila je vojno-izviđačka jedinica koju je organiziralo Hrvatsko revolucionarno bratstvo, tajna emigrantska organizacija osnovana 1961. godine u Australiji, a kasnije proširena na Europu i SAD. Glavni cilj HRB-a bio je jasan – rušenje Jugoslavije i stvaranje slobodne, samostalne Hrvatske.

Poticaj za oružanu akciju došao je nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine, kada su mnogi hrvatski intelektualci, studenti i političari represivno kažnjeni, a nada u reforme unutar tadašnjeg režima utihnula. Vodeći ljudi HRB-a vjerovali su kako je politička atmosfera u domovini spremna za ustanak, stoga su odlučili pokrenuti gerilsku borbu.

Pripreme, infiltracije i izdaja

Pripreme za ulazak u domovinu vođene su tajno, uz logističku podršku iz Australije, vojnu iz Njemačke, a završne pripreme odvijale su se u kampu Garanas u Austriji, tik uz granicu s Jugoslavijom. Skupinu je činilo 19 pripadnika, od kojih su mnogi pristigli iz iseljeništva s uvjerenjem da idu umrijeti za Hrvatsku.

Već u fazi pripreme vidljiv je bio utjecaj jugoslavenskih tajnih službi. Uhićenja i nestanci, poput smaknuća glavnog tajnika HRB-a Josipa Senića, ukazivali su na duboku infiltraciju UDBA-e. Neki borci, poput Frane Peričića i Stipe Crnogorca, uhićeni su prije samog početka akcije, dok su drugi, poput Marka Logarušića, odustali.

Početak operacije i krvavi kraj

Na tlo Jugoslavije Bugojanska skupina ušla je 20. lipnja 1972. godine kod Dravograda. Cilj im je bio stići na planinu Radušu, na tromeđi Bosne, Hercegovine i Like, gdje su planirali pokrenuti ustanak i širiti prohrvatski otpor. No već pet dana kasnije, 25. lipnja, dolazi do prvih oružanih sukoba s milicijom, a potom i s jedinicama JNA i Teritorijalne obrane.

Jugoslavenska država odmah je pokrenula golemu vojnu operaciju. U akciju je uključeno više od 30.000 ljudi – pripadnika JNA, milicije, TO-a i civilne obrane, uz zračnu podršku helikoptera. Na koncu, uz pomoć doušnika i službi UDBA-e, skupina je u potpunosti razbijena do 24. srpnja 1972.

Desetorica članova Fenix skupine poginula su u sukobima, a devetorica su zarobljena i ubrzo pogubljena – strijeljani su u tajnosti kod Rakovice blizu Sarajeva. Među poginulima bili su Ambroz i Adolf Andrić, Pavao Vegar, Ilija Glavaš, Đuro Horvat i drugi.

Svjedočanstva i prijepori

Marko Mudronja, poznat pod pseudonimom Srijemac, bio je zadužen za obuku pripadnika skupine. U svjedočenju iz 2015. godine opisao je atmosferu u kojoj su djelovali:

– Mi smo bili idealisti. Nitko nas nije morao nagovarati. Znali smo da idemo u smrt i to smo prihvatili. Učili smo iz priručnika “Osvetnici Bleiburga”. Naši uzori nisu bili političari – već pali borci za Hrvatsku.

S druge strane, priča Bugojanske skupine nije bez kontroverzi. Ružica Andrić, supruga vođe skupine Ambroza Andrića, još 1996. godine podnijela je zahtjev za istragu hrvatskim institucijama, sumnjajući da su “Bugojanci” poslani u sigurnu smrt, možda i s ulogom UDBA-inih dvostrukih agenata u redovima HRB-a. Do danas nije provedena nikakva službena istraga.

Komunistička reakcija i službena propaganda

Jugoslavenski izvori iz tog vremena predstavljali su Bugojansku skupinu kao “teroriste” i “krvave zločince”, ističući uspjeh koncepta općenarodne obrane. U akciji protiv njih, prema tim izvorima, poginulo je 13 vojnika i policajaca, dok ih je više od 20 ranjeno. Sam predsjednik Tito odlikovao je 389 sudionika ove operacije.

Odbijeno priznanje, ali neizbrisiv trag

Godine 1997., na prijedlog saborskog zastupnika Ivana Gabelice, Hrvatski sabor raspravljao je o prijedlogu da se pripadnici Bugojanske skupine izjednače s dragovoljcima Domovinskog rata i posmrtno odlikuju. Prijedlog je odbijen, ali se žrtva tih 19 boraca sve više počinje valorizirati u hrvatskom kolektivnom pamćenju.

Jedan od najvažnijih spomeničkih trenutaka dogodio se 27. rujna 2015. u Posušju, kada je na Trgu Ivana Pavla II. otkriven spomenik Fenix 72, u znak sjećanja na sve koji su pali s oružjem u ruci, sanjajući slobodnu Hrvatsku.

Poginli i ubijeni pripadnici Bugojanske skupine:

1. Adolf Andrić  (Bošnjak) 03.03.1942 u Kreki (Tuzla) poginuo 26. 06. 1972. na planini Raduši kod Gornjeg Vakufa.
2. Ambrozije Andrić (Domagoj) Zapovjednik skupine 01.12.1939 u Kreki (Tuzla) poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići kod Omiša
3. Nikola Antunac (Tesla) 23.08.1950 Karlovac poginuo 27. 06. 1972. kod Han Ploča, iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf,
4. Petar Bakula (Uskok) 03.02.1947. u Rastovači pokraj Posušja, 15.07. 1972. ranjen na brani Peruča, kasnije zacijelo likvidiran,
5. Filip Bešlić (Zmaj) 16.03.1936. u Rastovači pokraj Posušja poginuo 24. 07.1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji,
6. Vidak Buntić (Roćko) 28.01.1942. u Ograđeniku pokraj Čitluka, predao se 25.07.1972. između Zagvozda i Žeževice, zacijelo kasnije likvidiran,
7. Vilim Eršek (Bili Kid) 20.10.1939. u Žigrovcu pokraj Varaždina, poginuo 27.06.1972. kod sela Rumboci,
8. Ilija Glavaš (Alija) 08.12.1939. u Lužanima pokraj Gornjeg Vakufa, poginuo 24.07.1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji,
9. Đuro Horvat (Jasenko) 12.04.1939. u Palinovcu pokraj Čakovca, zarobljen 02.07.1972. kod Jablaničkog jezera, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.,
10. Vejsil Keškić (Krajišnik) 06.06.1939. u Maloj Peći pokraj Bihaća, zarobljen 29.06.1972. u blizini Prozora, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.,
11. Vinko Knez (Bufalo) 26.01.1953. u Kuzmici pokraj Slavonske Požege, poginuo 27.06.1972. kod Han Ploča, iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf,
12. Viktor Kancijanić (Veli Jože) 15. 03. 1945. u Tinjanu pokraj Pazina, ubijen 02.07.1972. kod Raduše,
13. Ilija Lovrić (Ramac) 29.01.1945. u Varvarima pokraj Prozora-Rama, poginuo 01.07.1972. u blizini Varvara,
14. Stipe Ljubas (Stiv) 21.09.1951. u Đakovu, poginuo 24.07.1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji,
15. Vlado Miletić (Kopitović) 25.10.1946. u Ograđeniku pokraj Čitluka, poginuo 13.07.1972. kod sela Pribić kraj Livna,
16. Ludvig Pavlović (Dido) 09.04.1951 u Vitini pokraj Ljubuškog, zarobljen prije prelaska ostatka grupe u Hrvatsku, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972.,pomilovan, 20 godina robije,pod sumnjivim okolnostima poginuo kao pripadnik HVO-a u sukobu s JNA 18.09.1991. u Studenim Vrilima,na cesti između Tomislav Grada i Posušja,
17. Ivan Prlić (Bekijac) 08.11.1951. u Sovićima pokraj Gruda, zarobljen 26. ili 27. 6. 1972. – likvidiran,
18. Pavao Vegar (Skorzeni)  Zapovjednik skupine 10. 11. 1939. u Vašarovićima pokraj Ljubuškog, poginuo 21.07.1972. u zaseoku Tomići Omiš i
19. Mirko Vlasnović (Vlas) 15.09.1932. u Zemuniku Gornjem, predao se u rodnom selu 28.07.1972., osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan.

Naslijeđe koje traje

Bugojanska skupina nije uspjela ostvariti svoj cilj, ali njihova žrtva postala je simbol neumorne težnje hrvatskog naroda za slobodom. Premda prešućivana i etiketirana kao “teroristička” od strane jugoslavenskog režima, njihova istinska borba bila je za ono što će Hrvatska ostvariti tek dva desetljeća kasnije – državnu neovisnost, slobodu i suverenitet.

Danas, gotovo pola stoljeća kasnije, Bugojanska skupina simbolizira hrabrost, idealizam i tragičnu cijenu borbe za domovinu. Njihovo ime nosi poruku novim generacijama: da sloboda nikada nije darovana – ona se krvlju plaća.

Izvor: Fenix, wikipedija, otporaš, posušje.net