O svirepom ubojstvu koji se dogodio neposredno poslije vojno-redarstvene operacije Oluja 1995. godine, malo se zna, a još manje o počiniteljima tog zločina.
Nakon što je vojno-redarstvena operacija Oluja bila u završnici, pored baze danskog bataljuna UN-a, u jednoj školi, smjestili su se hendikepirani civili iz Petrinje. A taj zločin počinili su uniformirane osobe, njih oko 12.
Ono što se zna, je da su Hrvatske snage nakon što su oslobodile Kostajnicu 6. kolovoza, sljedeći dan 7. kolovoza, nastavili prema Dvoru na Uni. Dolaskom u Dvor na Uni, kolona izbjeglica prolazila je kroz centar grada. Hrvatske snage su pratile tu kolonu . Istog toga dana, u popodnevnim satima, jedna grupa otvara vatra na hrvatske snage 145. brigade HV-a.. Borba se definira i nakon nekog vremena, hrvatske snage se povlače prema selu Zamlača. Borbe su se odvijale do večeri, a preko noći je bilo primjere. U ranim jutarnjim satima, oko 4 sata 8. kolovoza 1995., pokrenut je kontra napad Srpske vojske na utvrđene dan ranije položaje Hrvatske vojske. Borbe traju taj dan, da bi do kraja dana hrvatske snage došle do samog Dvora, te ostaju na tim položajima do sutra dan 9. kolovoza, kada napuštaju te položaje u Dvoru.
Srpske snage, u manjim grupama, i dalje se skrivaju u okolnim dijelovima, uz Hrvatsku i Bosansku stranu.
Jedan vojnik koji je bio u bazi danskog bataljuna snimio je jedan dio ulaska jedne grupe od 10-tak uniformiranih osoba u Dvor, 10-ak minuta prije samog zločina .
Tko je počinio masakr nad civilima koji je počinjen u Dvoru na Uni ?
Ima raznih verzija tko bi mogao biti zločinac tog zločina, i jednom detaljnijom istragom brzo bi izašlo ime počinitelja a tako i onih odgovornih. Ono što je poznato, iz opisa svjedoka, to područje gdje je zločin počinjen, hrvatske snage su napustile dan ranije zbog borbenih akcije s manjim grupama srpske vojske krajine. Dakle, tog dana, u vrijeme zločina hrvatske snage nisu imale kontrolu nad tim teritorijem, a Srpske snage, u manjim grupama, napadale su položaje hrvatskih branitelja i ranije a i tokom toga dana. Ta škola gdje su ubijeni civili, bila je svega desetaka metara udaljena od baze UN-a. Pitam se, zašto tada vojnici UN-a nisu izvršili kontrolu da ustanove tko to puca oko njih, i čija je to vojska ?
Zapovjednik danskog bataljuna UN-a major Jergen Kold, izjavio je : “ Nisam to mogao da spriječim. Naprosto nisam. Kakve bi posljedice bile da sam intervenirao? Gdje bi nas napali i dali bih mogao da kontroliram napad ? Dali bi zbog toga izgubio nekoilko svojih ljudi? Nije bilo vrijedno toga. ”
Jedan od vojnika istog bataljuna je izjavio ; “ Da nam je bilo naređeno da pucamo, mogli smo da zapucamo pravo u glavni hol škole.”
U dokumentarnom filmu “15 minuta – Masakr u Dvoru” (2015) danskih redatelja Georga Larsena i Kaspera Vedsmanda, nakon što je prikazan na Sarajevo Film Festivalu i srpskom RTS-u, film je na tržište izašao bez HAVC-ove revizije, u konačnoj izvedbi koja se kosi s predstavljenim / završnim scenarijem.
Film nije kolaudiran na vrijeme odnosno sukladno odredbama Pravilnika odnosno nije povučen sa sarajevskog festivala s obzirom da nije bio prethodno kolaudiran od strane HAVC-a. U tom filmu, prikazane su neistine a zločin je opisan da su ga počinile hrvatske snage, a svjedoci tih navoda su bili Srpski ratni zločinac Mile Novaković i ratni ministar informiranja Republike Srpske Krajine Savo Štrbac.
Savo Štrbac optužuje hrvatsku vojsku za počinjene tog zločina, i to, diverzanto-izviđačku satniju 145. brigade HV-a, pod zapovjedništvom Matija Ciprić. Po kojim okolnostima se došlo do toga zaključka je smiješan, kao i većina tvrdnji dotičnog Save štrpca. Po riječima vojnika UN-a, koji su u vrijeme masakra bili u svojoj bazi u neposrednoj blizini zločina, a tako se može vidjeti i na snimci koja je u posjedu danskog bataljuna, da je grupa došla iz kukuruza, da je imala tamno- zelenu uniformu bez oznaka. I po tome, je Savo Štrbac donio zaključak da se to radi o pripadnicima 145. brigade. Na mnogim snimkama snimljeni tog dana , vidljivo je u kojim uniformama su bili pripadnici 145. brigade, te kakve su oznake imali .
Nakon što je film pušten, prvo na RTS-u, u Srbiji, krenula je lavina nezadovoljstva, prvo od onih koji su bili dijelom u tom filmu, a drugo jer je film financiran i od strane Republike Hrvatske s 250.000 kuna.
Nakon duge rasprave oko toga, film je stopiran i vraćen na obradu.
Zašto nakon toka vremena, od 27. godina, zločin još uvijek nije istražen ? I Zašto Danski vojnici koju su bili neposredni svjedoci tog zločina, nisu pokušali da spriječe taj zločin, i na kraju, i oni sami ne odgovaraju za pružanje intervencije u kriznim trenucima. ..
Zločin je zločin, i kao takav ne može i ne smije se tražiti opravdanje za njega. Bez obzira tko je počinio zločin, odgovornu osoba počinjenog zločina mora se primjerno kazniti, jer samo tada pravda može biti zadovoljena, a zločinac primjerno kažnjen.
