Devetnaesta obljetnica podsjeća nas da kornatska tragedija ostaje najteža nesreća hrvatskog vatrogastva. Saznajte detalje o slomu sustava i stradalim herojima.
Kornatska tragedija, koja se dogodila 30. kolovoza 2007. godine, neizbrisivo je urezana u kolektivno sjećanje kao najteža mirnodopska nesreća u modernoj povijesti Republike Hrvatske. Njezine su posljedice iz temelja uzdrmale nacionalni sigurnosni aparat, sustav civilne zaštite i cjelokupnu vatrogasnu organizaciju, pretvorivši rutinsku intervenciju u agoniju koja traje do danas.
U svojoj srži, ova tragedija ne predstavlja samo izolirani incident s fatalnim ishodom; ona je višedimenzionalni slom sustava čije posljedice hrvatsko društvo sanira već gotovo dva desetljeća. S operativnog stajališta, tragedija je postala prijelomna točka, odnosno katalizator koji je naposljetku doveo do korjenitih reformi unutar hrvatskog vatrogastva, rezultirajući donošenjem novog Zakona o vatrogastvu 2020. godine. Tim su zakonom uvedeni znatno stroži nadzori nad obukom, opremanjem, radnim pravima i angažiranjem postrojbi na terenu, čime je sustav unaprijeđen kako bi se minimizirala mogućnost ponavljanja niza kardinalnih pogrešaka – poput upućivanja civilnih ročnika i maloljetnika na vatrenu liniju ili stravičnog gubitka komunikacije s terenskim zapovjednicima. Ipak, unatoč građanskoj pobjedi Frane Lučića nad državnom birokracijom, koja je tek djelomična kompenzacija za pretrpljenu bol, slučaj Kornati ostaje otvorena društvena i pravosudna rana, ostavljajući obitelji s dubokim osjećajem nepravde zbog izostanka kaznene odgovornosti za niz operativnih propusta.
Odjek sirena i suhozidni križevi za pale heroje
Na današnji dan, 30. kolovoza 2026. godine, obilježava se devetnaesta obljetnica ovog tragičnog događaja, a datum je odlukom Hrvatskog sabora i službeno proglašen Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce. Središnji komemorativni program odvija se na samom mjestu stradanja, u uvali Šipnata na otoku Velikom Kornatu, gdje dvanaest monumentalnih kamenih križeva prkosi vremenu. Prema zamisli arhitekta Nikole Bašića, križevi su izgrađeni tradicijskom tehnikom suhozida, bez vezivnog materijala, rukama tisuća dobrovoljaca i vatrogasaca. Svaki križ na poziciji srca nosi uklesano ime vatrogasca i emotivnu poruku obitelji, stvarajući jedinstveno memorijalno polje raspršeno po kornatskoj padini.
Službeni dio današnjeg programa započeo je ispred spomen-kapelice svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca, gdje je služena sveta misa. U ime državnog vrha i institucija, vijence su položila izaslanstva na najvišoj razini: savjetnica Melita Mulić u ime Predsjednika Republike, saborska zastupnica Branka Juričev-Martinčev, te glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković ispred Vlade RH. Zajedništvo su demonstrirali i predstavnici Hrvatske vatrogasne zajednice te Protupožarne eskadrile, dok su lokalni čelnici Šibensko-kninske županije, Murtera, Vodica i Tisnog još jednom istaknuli trajnu zahvalnost palim mladićima. Nakon polaganja vijenaca, članovi obitelji, prijatelja i kolega uputilo se u tihu procesiju, takozvanu hodnu kolonu, obilazeći svaki križ s jedinstvenom porukom da uspomena na njihovu žrtvu nikada neće biti zaboravljena.
Najdirljiviji trenutak komemoracije odvija se izvan samog otoka. Prema zapovijedi glavnog vatrogasnog zapovjednika, točno u 15:24 sati, diljem Hrvatske formiraju se postroji vatrogasaca ispred domova. Minutu kasnije, u 15:25 sati, vremenu kada je vatrena stihija zahvatila kornatske heroje, uključuju se vatrogasne sirene i svjetlosna signalizacija u trajanju od punih 60 sekundi. Zvuk sirena para zrak, dok vatrogasci u tišini čitaju imena stradalih kolega, podsjećajući javnost na opasnosti svog poziva. Političke poruke državnog vrha prepune su suosjećanja, s naglaskom na to da je ovo najveća mirnodopska nesreća, no lokalno stanovništvo – posebno u Tisnom, koje je izgubilo petoricu mladića – svoju bol izražava kroz tradicionalni Mimohod sjećanja, i dalje duboko frustrirano izostankom potpune istine o kolapsu sustava spašavanja. Danas se ujedno odaje počast i svim ostalim vatrogascima, poput Marinka Jurića, Gorana Komlenca te stradalih u Domovinskom ratu, koji su položili živote spašavajući tuđe.
Anatomija tragedije: Od rutinskog poziva do vatrenog pakla
Da bi se shvatio razmjer onoga što se dogodilo, potrebno je vratiti se u ljeto 2007. godine. Bilo je to razdoblje obilježeno ekstremnim vremenskim uvjetima, višemjesečnom sušom, rekordnim temperaturama i snažnim vjetrovima. Hrvatsko priobalje gorjelo je na sve strane, a vatrogasni sustav bio je doveden do ruba iscrpljenosti. U tom napetom okruženju, 30. kolovoza Centar 112 zaprima dramatičan poziv iz uvale Vrulje s molbom za hitno slanje kanadera zbog požara koji se navodno približava kućama. Iako su kasnije analize pokazale da objekti nisu bili neposredno ugroženi te da je gorjela tek suha trava, zapovjednici su situaciju procijenili kao standardnu intervenciju. Budući da su zračne snage bile raspršene, na otok su poslane zemaljske snage uz helikoptersku potporu.
Trinaestorica vatrogasaca iz Javne vatrogasne postrojbe Šibenik te Dobrovoljnih vatrogasnih društava Tisno i Vodice prevezena su vojnim helikopterom. Dolazak na lokaciju odmah je ukazao na probleme. Zbog iznimno visokih temperatura i jakih udara vjetra, pilot je uspio iskrcati vatrogasce tek iz trećeg pokušaja, podijelivši ih u dvije grupe: iznad uvala Kravljačica i Šipnata. Komunikacijski kolaps uslijedio je nedugo nakon toga. Već u 15:33 prva grupa upozorava operativni centar u Šibeniku da je potpuno izgubila kontakt s drugom grupom, no stvarni razmjeri užasa tada još nisu bili vidljivi.
Ono najgore odigralo se oko 15:25 sati. Krećući se kroz klanac s travom visine tek do koljena, vatrogasci su se suočili s iznenadnim pojačanjem vjetra. Preživjeli Frane Lučić kasnije je opisao kako je, skinuvši vizir zbog nesnosne vrućine, ugledao brzo približavajući se neobičan dim. U svega nekoliko sekundi zahvatio ih je stravičan, smrtonosan nalet vatrene stihije. Nije bilo klasične eksplozije, samo neobjašnjivo brzo širenje vatre koja ih je doslovno pregazila. Uslijedila je stravična agonija teško opečenih mladića na vrelom kamenjaru. Sva oprema se stopila; mobiteli nisu imali signala, a plastične boce s vodom bilo je nemoguće otvoriti zbog uništenih ruku. U činu očaja, vatrogasac Ante Juričev-Mikulin udarao je kamenom po naprtnjači ne bi li kolegama omogućio pristup tekućini.
Kašnjenje akcije spašavanja danas se smatra jednim od najvećih promašaja institucija. Prava vijest o stradalima stigla je do centra tek u 16:25. Umjesto brze evakuacije, umirući mladići satima su čekali na hridima bez medicinske pomoći. Izvlačenje je započelo tek kasno poslijepodne u nekoordiniranoj akciji i trajalo je do 19:40 sati, a najteže ozlijeđeni prebačeni su u zagrebačke bolnice tek kasno navečer. Na samom zgarištu smrtno su stradali Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić i Hrvoje Strikoman. U bolnicama su idućih dana i tjedana bitku za život izgubili Ante Crvelin, Tomislav Crvelin, Marinko Knežević, Josip Lučić, Karlo Ševerdija i Ante Juričev-Mikulin. U smrt je indirektno otišao i tajnik DVD-a Vodice, Gordan Alfirev, koji je zbog nepodnošljivog osjećaja krivnje i tuge počinio suicid.
Znanstvena i forenzična vještačenja godinama su pokušavala objasniti ovaj fenomen. Službena ekspertska teza zaključila je da se radilo o rijetkom termodinamičkom fenomenu eruptivnog požara uzrokovanog izgaranjem nehomogene plinske smjese. S druge strane, dio javnosti i preživjeli Lučić gorljivo su zastupali teoriju o odbačenoj i zaboravljenoj NATO bombi (CBU-87) s kasetnim punjenjem, argumentirajući to specifičnim dubokim opeklinama na tijelima i navodnim uništavanjem dokaza vodenim bombama iz kanadera dan kasnije. Treća teorija o curenju kerozina iz helikoptera u potpunosti je odbačena kemijskim i aeronautičkim analizama. Unatoč četrnaestogodišnjem pravosudnom progonu, tadašnji županijski zapovjednik Dražen Slavica pravomoćno je oslobođen svih optužbi, čime je sud priznao postojanje sistemskih promašaja, ali i nemogućnost svaljivanja krivnje isključivo na jednog čovjeka.
Dok su institucije prebacivale odgovornost, Frane Lučić prolazio je vlastitu golgotu, preživjevši više od deset teških operacija i sepsu. Iako je država u početku pokazala birokratsku okrutnost, odbivši njegov tužbeni zahtjev i naloživši mu plaćanje sudskih troškova, pritisak javnosti natjerao je Vladu da 2019. godine pristane na sudsku nagodbu. Republika Hrvatska i Grad Šibenik solidarno su mu isplatili više od 5,5 milijuna kuna za neimovinsku štetu, tuđu njegu i medicinske preparate, uz doživotnu mjesečnu rentu. Time je barem financijski ispravljena nepravda prema inženjeru čiji nesalomljivi duh svjedoči o cijeni koju su kornatski heroji platili za tuđe živote.
Vatrogasci stradali na intervencijama
Kornatska tragedija
Dino Klarić, JVP Šibenik
Ivica Crvelin, JVP Šibenik
Ivan Marinović, JVP Šibenik
Marko Stančić, DVD Tisno
Gabrijel Skočić, DVD Vodice
Hrvoje Strikoman, DVD Vodice
Ante Crvelin, DVD Tisno
Tomislav Crvelin, DVD Tisno
Marinko Knežević, JVP Šibenik
Josip Lučić, DVD Tisno
Karlo Ševerdija, DVD Vodice
Ante Juričev Mikulin, DVD Vodice
Vatrogasci smrtno stradali na intervencijama do 1991.
Menis Avellino, VF Fiume (Rijeka)
Mario Zele, VF Fiume (Rijeka)
Angelo Fusini, VF Fiume (Rijeka)
Aldo Lengo, VF Fiume (Rijeka)
Mile Štefanac, DVD Slunj
Ante Medar Duka, DVD Metković
Viktor Smerdel, PVJ Grada Rijeke
Branislav (Dimitrije) Vučković, PVP Zagreb (Centar za zaštitu od požara)
Zoran Finderle, PVP Umag (Centar za zaštitu od požara)
Stjepan Keles, DVD Dugo Selo
Zdravko Rakela Bembo, DVD Dalmacija Dugi Rat
Vatrogasci smrtno stradali na intervencijama u Domovinskom ratu
Pavle Osvald, Vatrogasni centar Osijek (VSO Osijek)
Ivica Varga, DVD Retfala-Osijek (VSO Osijek)
Niko Mihočević, DVD Gruda i PVJ Dubrovnik(VSO Dubrovnik)
Andro Savinović, DVD Župa Dubrovačka i PVJ Dubrovnik(VSO Dubrovnik)
Teo Paskojević, DVD Župa Dubrovačka i PVJ Dubrovnik(VSO Dubrovnik)
Stevo Zvijerac, PVJ Borovo (VSO Vukovar)
Aco Bartoluci, DVD Pakrac (VSO Pakrac)
Damir Horvatić, PVJ Petrinja (VSO Petrinja)
Đuro Ragač, PVJ Vukovar (VSO Vukovar)
Siniša Malecki, PVJ Vukovar (VSO Vukovar)
Stjepan Terzić, PVJ Borovo (VSO Vukovar)
Željko Tucić, PVJ Borovo (VSO Vukovar)
Ivica Kuprešak, PVJ Borovo (VSO Vukovar)
Stjepan Kaposta, PVJ Borovo (VSO Vukovar)
Andrija Divić, VP PU Brodsko-posavska
Goran Kuvač, VP PU Šibenska
Nikola Klarić, VP PU Šibenska
Joso Paić, VP PU Šibenska
Milenko Polimac, VP PU Šibenska
Marija Sarić, DVD Županja
Vatrogasci preminuli od posljedica stradavanja u Domovinskom ratu
Ivan Ivanuš, Vatrogasni centar Osijek (VSO Osijek)
Mirko Šimunović, Vatrogasni centar Osijek (VSO Osijek)
Vatrogasci smrtno stradali na intervencijama od 1991.
Stjepan Ferenđa, DVD Novi Marof
Živko Lebec, MUP, PU Bjelovar, VP Ispostava Garešnica
Anton Bulić Nino, JVP Pula
Delzi Ladavac, JVP Pazin
Edo Surina, JVP Grada Rijeke
Ivan Bet, IDVD Česma
Marinko Jurić, DVD Stari Grad
Branimir Alfonzi, JVP Opatija
Stjepan Malus, JVP Petrinja
Ivan Galeković, JVP Velika Gorica
Davor Kovačić, DVD Kustošija
Goran Komlenac, JVP Dubrovački vatrogasci / DVD Orašac
Zvonko Drmić, DVD Tovarnik
Neka im je vječna hvala i slava!
Foto: Hrvatska vatrogasna zajednica
