Svetkovina uznesenja Marijina, Velika Gospa, okupila je u Mariji Bistrici mnoštvo hodočasnika kojima je nadbiskup Kutleša uputio snažne poruke.
Rijeke hodočasnika, molitve koje odjekuju zagorskim bregima i nepregledno mnoštvo vjernika koji su spas od ljetnih vrućina i životnih tjeskoba potražili pod okriljem Majke Božje, slika su koja je i ove godine obilježila 15. kolovoza u Hrvatskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, u narodu poznatija i duboko ukorijenjena kao Velika Gospa, blagdan je koji za hrvatski narod predstavlja mnogo više od pukog kalendarskog spomena. To je dan povratka duhovnim korijenima, dan kada se preispituju životni prioriteti i kada se traži utjeha u zagrljaju nebeske Majke.
Središnje i najsvečanije euharistijsko slavlje u prepunom svetištu predvodio je zagrebački nadbiskup, monsinjor Dražen Kutleša. U koncelebraciji s rektorom Svetišta preč. Tomicom Šestakom, ravnateljem Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivanom Lukićem, trešnjevačkim dekanom i župnikom preč. Marijom Pavićem te vlč. Lukom Slijepčevićem, župnikom iz Velikog Trgovišća i Velike Erpenje, nadbiskup Kutleša izrekao je homiliju koja će se dugo pamtiti i analizirati. Njegove riječi nisu bile samo teološki promišljene, već su duboko zasjekle u samu srž problema suvremenog hrvatskog i europskog društva.
Već na samom početku misnog slavlja, nakon srdačnih pozdrava rektora svetišta preč. Šestaka, nadbiskup Kutleša pokazao je duboku empatiju i povezanost s aktualnim društvenim trenucima. Pozvao je desetak tisuća okupljenih hodočasnika da se u svojim molitvama sjete svih onih ljudi koji su proteklih dana pogođeni strašnim požarima na omiškom području, pokazujući time da Crkva ne zatvara oči pred stvarnim, fizičkim patnjama svoga naroda, već ih unosi u samu srž svoje molitve.
Konačni cilj čovjeka u vremenu tehnološke otuđenosti
Uvodeći vjernike u otajstvo svetkovine, mons. Kutleša odmah je postavio tezu koja prkosi duhu današnjeg vremena. Istaknuo je kako Uznesenje Blažene Djevice Marije čovjeka izravno podsjeća na konačni cilj njegova postojanja. U svijetu koji je opsjednut mladošću, brzinom i prolaznim materijalnim dobrima, nadbiskup je podsjetio na fundamentalno egzistencijalno pitanje: postoji li život koji smrt ne može uništiti?
“Marija uznesena na nebo odgovara: postoji. Čovjek nije stvoren za nestanak, nego za vječnost. Naš put ne završava u grobu, nego pred licem Boga koji nas ljubi”, snažno je poručio nadbiskup, obraćajući se ne samo prisutnima, već i svima onima koji su misno slavlje pratili putem medija diljem domovine i iseljeništva.
Secirajući stanje modernog čovjeka, Kutleša je primijetio briljantan, ali bolan paradoks našeg doba. Suvremeni čovjek danas raspolaže znanjem, resursima i tehnološkim mogućnostima kakve nijedna prethodna generacija u povijesti čovječanstva nije mogla ni zamisliti. No, unatoč svoj toj sili informacija, on ostaje duboko nesiguran u vlastiti identitet. Ne zna tko je niti ima li njegov život ikakvo trajno, transcendentalno značenje.
“Tehnološki smo povezaniji nego ikada, a u isto vrijeme mnogi ljudi trpe duboku osamljenost,” naglasio je zagrebački nadbiskup. U takvom kontekstu, Marija ne dolazi kako bi čovjeku modernog doba ponudila tek još jednu u nizu filozofskih teorija, “life-coach” savjeta ili instant rješenja. Ona dolazi kako bi mu pokazala njegovu vlastitu budućnost i smisao.
Čovjek nije algoritam, nego lice stvoreno na sliku Božju
Razlažući biblijska čitanja, nadbiskup se posebno osvrnuo na ulomak iz Knjige Otkrivenja koji opisuje “Ženu odjevenu suncem”. Kroz prizmu tog veličanstvenog znaka, nadbiskup je progovorio o neotuđivom ljudskom dostojanstvu, temi koja je danas pod stalnim udarima raznih ideologija i utilitarističkih pristupa životu.
Vraćajući se na same početke Knjige Postanka i istinu da je čovjek stvoren “na sliku Božju”, Kutleša je izrekao jednu od najsnažnijih poruka svoje propovijedi: “Čovjek nije slučaj, broj ni algoritam kojim se može upravljati. On je netko, a ne nešto; lice, a ne podatak; osoba stvorena na sliku Božju.”
Ova obrana čovjeka kao jedinstvene osobe protegnula se i na one najranjivije u društvu. Nadbiskup je kategorički odbacio moderne koncepte koji vrijednost čovjeka mjere isključivo kroz njegovu produktivnost, zdravlje, uspjeh, fizičku snagu ili društveno priznanje. Jasno je stao u obranu starijih, bolesnih, nerođenih, nemoćnih i odbačenih, naglasivši da oni nisu i nikada ne smiju biti smatrani teretom društva. “Oni su osobe koje je Bog stvorio, koje Krist ljubi i za koje je umro i uskrsnuo,” podsjetio je, dodajući da prava veličina čovjeka, baš kao i u Marijinom slučaju, ne proizlazi iz ohole samodostatnosti, već iz poniznog i slobodnog prihvaćanja Božje milosti. U vremenu kada se ljudsko biće pokušava svesti na puki DNK zapis ili resurs kojim korporacije i sustavi mogu upravljati, Marija stoji kao neoborivi dokaz da je svaki kršćanin pozvan na vječnost, a ne na prolaznost.
Europa i Hrvatska u krizi nade
U drugom dijelu svoje nadahnute homilije, monsinjor Kutleša dotaknuo se geopolitičkog i sociološkog stanja Europe, ali i same Hrvatske. Promatrajući Stari kontinent, dijagnosticirao je njegovu najdublju i najopasniju ranu – krizu nade.
Iako Europa ne oskudijeva ni u materijalnom bogatstvu, ni u znanju, ni u institucionalnoj organiziranosti, ona gubi tlo pod nogama jer gubi pogled prema nebu. “Kada se izgubi pogled prema nebu, slabi i povjerenje u život, obitelj, budućnost i međusobnu odgovornost. Jer čovjek koji izgubi nebo, prije ili poslije počinje gubiti i zemlju,” upozorio je Kutleša, izričući time svojevrsno proročanstvo o posljedicama sekularizacije koja briše duhovnu dimenziju ljudskog postojanja.
Nadbiskup je napravio i oštru distinkciju između prolaznog, svjetovnog optimizma i prave kršćanske nade. Dok se optimizam oslanja na dobre gospodarske prognoze, statistički rast i povoljne okolnosti na burzama, kršćanska nada je neusporedivo dublja. Ona opstaje i u tami, oslanjajući se na vjernog Boga. Upravo takvu nadu imao je i ima hrvatski narod, koji, kako je istaknuo nadbiskup, nosi teške i duboke rane ratova, povijesnih nepravdi, ali i modernog raseljavanja.
Brojni Hrvati danas strahuju za budućnost svoje djece. Mnogi su u potrazi za boljim životom napustili domovinu, a oni koji su ostali često su pritisnuti brigama o tome kakva ih sutrašnjica očekuje. “Hrvatska neće imati budućnosti samo ako bude gospodarski uspješnija. Ni Europa se neće obnoviti samo novim tehnologijama, boljim institucijama ili većim blagostanjem. Čovjeku treba razlog zbog kojega vrijedi živjeti, ljubiti, zasnovati obitelj, ostati vjeran, žrtvovati se – i na kraju umrijeti s nadom,” kazao je nadbiskup, dodajući da za kršćane taj razlog nije nikakva apstraktna ideja, već živa osoba – Isus Krist.
Fenomen “duhovnih beskućnika” modernog doba
Možda najupečatljiviji i najdojmljiviji trenutak cijele propovijedi bio je onaj u kojem je nadbiskup skovao i objasnio pojam “duhovnih beskućnika”. Analizirajući zašto milijuni ljudi svake godine hrle u marijanska svetišta poput Lourdesa, Fatime, Loreta i same Marije Bistrice, Kutleša je zaključio da oni ne dolaze po teorije ili ideologije. Oni dolaze tražiti dom.
Naše je stoljeće iznjedrilo sasvim novu kategoriju siromaha. To više nisu nužno ljudi koji nemaju što jesti ili koji nemaju krov nad glavom. To su ljudi koji pate od teškog duhovnog siromaštva i tragičnog gubitka zavičaja srca. “Mogli bismo ih nazvati duhovnim beskućnicima. To su ljudi koji imaju krov nad glavom, a ne osjećaju se kod kuće; imaju mnoštvo kontakata, a nemaju zajednicu; imaju informacije, a ne nalaze mudrost i smisao. Mogu živjeti u obilju, a ipak imati prazno srce,” pojasnio je nadbiskup Kutleša u briljantnoj sociološko-duhovnoj analizi današnjice.
Nabrojio je pritom sve one koji se u tom opisu mogu prepoznati: mlade izgubljene u bespućima društvenih mreža koji nemaju kome povjeriti srce, roditelje slomljene brigama koje moraju tajiti pred svijetom, starije građane ostavljene u zaboravu samoće. Spomenuo je i iseljenike koji u tuđini nose neprežaljenu bol za domovinom, ali i one koji su ostali u Hrvatskoj, a u vlastitoj se državi, pritisnuti nepravdama, osjećaju kao stranci.
Svima njima Marija Bistrica nudi majčinski zagrljaj. Pred njom, naglasio je propovjednik, ljudi se ne moraju pretvarati da su jaki. Mogu skinuti maske koje im nameće nemilosrdni tempo današnjice, mogu zaplakati, priznati svoje grijehe i padove te započeti iznova. Crkva, kako se očituje u bistričkom svetištu, ne smije biti hladna institucija koja dijeli lekcije i prosuđuje iz sigurne udaljenosti. Ona mora biti majčinski dom koji bezrezervno prima, u kojem nitko nije stranac i u kojem se svaki pojedinac osjeća saslušano, prihvaćeno i ljubljeno.
Poziv Crkvi na akciju i izlazak među ljude
U završnom dijelu homilije, nadbiskup Kutleša predstavio je Mariju kao ultimativni uzor djelovanja same Crkve. Podsjetivši na njezin hvalospjev “Veliča”, istaknuo je da to nije samo lijepa poetska pjesma, već jasan “program života”. Od trenutka Isusova začeća, Marija ne miruje – ona je žena akcije koja hita u susret drugima, od Elizabete preko Betlehema i Egipta, pa sve do strahota križa na Golgoti.
Po uzoru na nju, Crkva ne smije živjeti od nostalgije za slavnom prošlošću. Ona je pozvana biti živi sakrament Kristove prisutnosti. Nadbiskup je uputio oštro upozorenje kršćanima koji svoju vjeru žive pasivno, zatvoreni u svoja četiri zida. “Kršćanin koji tvrdi da ne može biti od koristi drugima vrijeđa Boga,” citirao je svetog Ivana Zlatoustog, podsjećajući da Crkva koja ne evangelizira grubo iznevjerava svoje primarno poslanje.
No, ta evangelizacija ne traži moderne marketinške strategije. Ona traži samo jedno: istinsku vjernost Evanđelju. To znači živjeti ono što se deklarativno vjeruje. Nadbiskup je pozvao svaku hrvatsku obitelj da postane “mali Nazaret”, sigurna oaza u kojoj se moli, u kojoj se uči praštati i u kojoj se ljubi i poštuje nedjelja kao dan Gospodnji. Svaka župa, naglasio je, mora biti mjesto konkretnog susreta s Kristom.
Hrvatskoj trebaju ljudi nade, a ne malodušnosti
Svoj govor u Mariji Bistrici nadbiskup Dražen Kutleša zaključio je moćnim apelom cijeloj naciji. U vremenu kada iz svih medija i struktura iskaču afere, pesimizam i defetizam, on je ponudio drugačiji put.
“Hrvatskoj nisu potrebni malodušni kršćani. Potrebni su joj muškarci i žene koji vjeruju da je Krist doista uskrsnuo. Potrebni su joj vjernici koji donose mir gdje su podjele, istinu gdje je zbunjenost, ljubav gdje je ravnodušnost i nadu gdje je očaj,” uskliknuo je Kutleša, jasno trasirajući put kojim bi se hrvatsko društvo trebalo kretati želi li osigurati svoj duhovni, a onda i demografski te gospodarski opstanak.
Kada su se deseci tisuća vjernika, nakon završetka euharistijskog slavlja koje je veličanstveno glazbeno animirao Mješoviti zbor Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Marije Bistrice pod ravnanjem Ivana Habazina i uz majstorsku orguljašku pratnju Tomislava Joća, počeli spuštati niz bistričke brežuljke prema svojim domovima, u zraku je ostala lebdjeti nadbiskupova završna misao.
Cilj hodočašća nije samo prolazni, lijepi duhovni osjećaj koji će ispariti prvim radnim danom. Pravi je cilj donijeti konkretnu odluku: čuvati obitelji, služiti potrebitima, praštati onima koji su nas povrijedili i donositi Krista u svako radno mjesto, u svaku školu i svaku ulicu. Jer, kako je zaključio nadbiskup podsjećajući na neraskidivu vezu duhovnog i materijalnog svijeta – onaj čovjek koji u srcu nosi i čuva nebo, jedini istinski zna kako ispravno živjeti i graditi na ovoj zemlji.
Svečana proslava Velike Gospe u Mariji Bistrici tako je i ove godine potvrdila status ovog svetišta kao kucajućeg duhovnog srca Hrvatske; mjesta gdje se spajaju tradicija, nacionalni ponos i živa, djelatna vjera koja, unatoč svim krizama, i dalje pronalazi svoj put do srca suvremenog čovjeka.
Foto: Zagrebačka nadbiskupija
NAJNOVIJE OBJAVE
- Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!”
Svetkovina uznesenja Marijina, Velika Gospa, okupila je u Mariji Bistrici mnoštvo hodočasnika kojima je nadbiskup Kutleša uputio snažne poruke. Rijeke hodočasnika, molitve koje odjekuju zagorskim… Pročitaj više: Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!” - VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote!
Najnoviji katastrofalni požari u Dalmaciji pretvorili su vrhunac turističke sezone u pravu noćnu moru. Vatrena stihija koja je krenula iz Lokve Rogoznice progutala je područje… Pročitaj više: VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote! - Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva
Na svečanom euharistijskom slavlju koje je okupilo tisuće branitelja i vjernika, Velika Gospa u Aljmašu bila je središte molitve za domovinu uz oštru osudu korupcije… Pročitaj više: Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva - Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika
I ove je godine Velika Gospa u Aljmašu okupila tisuće hodočasnika iz cijele regije koji su u marijansko Svetište Gospe od Utočišta pristigli pješice. U… Pročitaj više: Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika - Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava
Deseci tisuća hodočasnika, protjeranih mještana i predanih vjernika kontinuirano svjedoče nevjerojatnom duhovnom i fizičkom uskrsnuću u Svetištu Gospe od Utočišta u slavonskom mjestu Aljmaš, smještenom… Pročitaj više: Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava - Nijemi alarm u omiškom paklu: Kako je smrtonosna birokracija ugasila SRUUK i ugrozila 27.000 života
Zadnja dva dana omiška rivijera pretvorila se u plamteći pakao, a višemilijunski nacionalni sustav SRUUK ostao je potpuno nijem. Istražujemo tko je odgovoran za to… Pročitaj više: Nijemi alarm u omiškom paklu: Kako je smrtonosna birokracija ugasila SRUUK i ugrozila 27.000 života - POLITIČKI RASKOL ZBOG EKOCIDA: Dok USKOK istražuje mito i lažne dozvole, otpad iz Gospića mora u europske rudnike soli!
Ekocid u Gospiću glavna je tema današnje odgođene sjednice, gdje su tisuće tona opasnog otpada otkrile duboku korupciju. Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga… Pročitaj više: POLITIČKI RASKOL ZBOG EKOCIDA: Dok USKOK istražuje mito i lažne dozvole, otpad iz Gospića mora u europske rudnike soli! - “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!”
Katastrofalan požar u Omišu, koji je izbio pod okriljem noći, mobilizirao je stotine vatrogasaca i zračne snage. Uz jak vjetar, vatra je progutala sve pred… Pročitaj više: “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!” - “Izašli smo iz autobusa i ljubili zemlju”: Emotivna ispovijest preživjelih logoraša 34 godine nakon najveće razmjene u Nemetinu
Kada se spomene Razmjena Nemetin, u srcima stotina hrvatskih obitelji istovremeno se bude osjećaji neizmjerne tuge i neopisivog ponosa. Na mjestu gdje je prije točno… Pročitaj više: “Izašli smo iz autobusa i ljubili zemlju”: Emotivna ispovijest preživjelih logoraša 34 godine nakon najveće razmjene u Nemetinu - Pravda koja se još čeka: 34 godine od razmjene u Nemetinu, a Srbija i dalje skriva mračnu istinu
Povijesna Razmjena u Nemetinu označila je kraj nezamislivih tortura za stotine hrvatskih zatočenika. Pročitajte potresnu priču o preživljavanju i danu kada je pobijedila sloboda. Na… Pročitaj više: Pravda koja se još čeka: 34 godine od razmjene u Nemetinu, a Srbija i dalje skriva mračnu istinu
