Kada se spomene Razmjena Nemetin, u srcima stotina hrvatskih obitelji istovremeno se bude osjećaji neizmjerne tuge i neopisivog ponosa. Na mjestu gdje je prije točno trideset i četiri godine strah ustupio mjesto nadi, a smrt životu, ponovno su se okupili oni koji su preživjeli pakao srpskih koncentracijskih logora. Nemetin nije samo geografska točka na karti istočne Hrvatske; on je za preživjele branitelje i civile sinonim za ponovno rođenje, trenutak kada su, prešavši liniju razgraničenja, ostavili iza sebe mrak i zakoračili u slobodu.
Bivši logoraši, obitelji nestalih i poginulih, brojni državni i lokalni dužnosnici te zahvalni građani obilježili su 34. obljetnicu najveće razmjene zarobljenika u povijesti Domovinskog rata. Svečana i emotivna komemoracija održana je kod spomen-obilježja „Vrata slobode” u Nemetinu, nedaleko od Osijeka, u petak, 14. kolovoza 2026. godine.
Dostojanstvo i sjećanje na “Vratima slobode”
Srdačni pozdravi odzvanjali su Nemetinom, mjestom koje je prije točno 34 godine bilo svjedokom neizmjerne patnje, ali istovremeno i neizmjernog ponosa, prkosa i ultimativne pobjede života nad smrću. Danas, tog 14. kolovoza 2026. godine, mnoštvo se ponovno okupilo kod spomen-obilježja znakovitog imena „Vrata slobode”. Okupljeni su došli iskazati duboko poštovanje onima koji su za slobodnu i neovisnu domovinu platili najvišu moguću cijenu – svoje zdravlje, svoju mladost, a mnogi i svoje živote.
Službeni dio programa započeo je u potpunom, dostojanstvenom miru, prekinutom tek zvucima državne himne „Lijepa naša domovino”. Izvedba je bila posebno dirljiva jer ju je izveo Tamburaški sastav Biseri, čiji su članovi i sami na vlastitoj koži osjetili strahote i prošli kroz mrak srpskih koncentracijskih logora. Svaka odsvirana nota nosila je težinu preživljenih trauma, ali i snagu preživljavanja.
Ovoj važnoj 34. obljetnici (koja se u kontinuitetu naslanja na tradiciju obilježavanja, iako su neki u organizaciji emotivno spominjali i širi kontekst 35 godina od početka ratnih stradanja), prisustvovao je sam državni vrh te brojni predstavnici regionalne i lokalne samouprave.
Današnjem 34. obiježavanju sudjelovali su, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Stipo Mlinarić Ćipe, izaslanik Vlade RH, Ivan Anušić potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane, Izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja, Josip Lucić ravnatelj Veteranskih centara, Nataša Tramišak županica Osječko-baransjke županije sa zamjenikom Goranom Ivakovićem, Ivan Bosančić, župan Vukovarsko – srijemske županije, Filip Sušac, zamjenik gradonačelnika Grada Vukovar, Dragan Vulin zamjenik gradonačelnika Grada Osijeka, Marko Marić, izaslanik PU osječko-baranjske, Dragoslav Živković izaslanik PU vukovarsko-srijemske, izaslanik PU varaždinske, Matko Murić, brigadir Dražen Batrnek, zapovjednik ZOD-a “Fran Krsto Frankopan”, zatim, logoraši, suborci, prijatelji i obitelji.
Povijesni kontekst: 270 dana nehumanog pakla
Na današnji dan, 14. kolovoza 1992. godine, upravo su na ovom komadu zemlje prekinuti višemjesečni dani pakla, agonije, neizvjesnosti i strašnih, neopisivih mučenja. Više od 700 hrvatskih branitelja i civila, uglavnom zarobljenih nakon herojskog, ali tragičnog sloma obrane grada Vukovara u studenom 1991. godine, prolazilo je kroz torturu u srbijanskim logorima. Od Srijemske Mitrovice, preko blatnjavih štala Stajićeva i Begejaca, pa sve do kazamata u Nišu i Beogradu, ovi su ljudi proživjeli čak 270 nehumanih dana.
Tog sparnog ljetnog popodneva 1992. godine, po ranije dogovorenom principu „svi za sve”, oni su upravo ovdje, u Nemetinu, zakoračili u slobodu i, kako sami često ističu, ponovno se rodili. Sporazum o razmjeni postignut je teškim diplomatskim naporima u Budimpešti. Iako je na papiru razmjena bila dogovorena, sam 14. kolovoza na terenu bio je izuzetno napet, dramatičan i prepun opasnosti.
Tijekom duge vožnje u autobusima prema crti razgraničenja, srpski stražari provodili su posljednje sate psihološke torture. Logorašima su zlobno govorili da ih Hrvatska ne želi, da su zaboravljeni, te da će se autobusi svakog trena okrenuti i vratiti natrag u zloglasnu Mitrovicu. To je među iscrpljenim zatvorenicima izazvalo ogroman, paralizirajući strah. Pregovori na samoj liniji razgraničenja između Nemetina i Sarvaša trajali su satima. Logoraši su, prepušteni ljetnoj vrućini, dugo i u tišini čekali u zatvorenim autobusima, dok su promatrači Međunarodnog Crvenog križa i mirovnih snaga Ujedinjenih naroda pedantno utvrđivali svaki detalj i provjeravali popise.
Kada je razmjena konačno i službeno odobrena, uslijedile su scene koje su zauvijek urezane u kolektivno pamćenje hrvatskog naroda. Logoraši su izlazili iz autobusa, nesigurnim koracima pješice prelazili preko „ničije zemlje” i kretali se prema hrvatskim položajima. Mnogi su padali na koljena i u suzama ljubili hrvatsku zemlju, svjesni da su preživjeli ono što se činilo nepreživljivim.
Emotivna svjedočanstva onih koji su preživjeli nezamislivo
Na obilježavanju su odjeknule riječi onih koji su taj pakao osjetili na vlastitoj koži. Predsjednik Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije, Damir Buljević, naglasio je važnost zahvalnosti, ali i neumornog traženja pravde:
„Velika je, prije svega, na nama obveza zahvalnosti. Obveza nam je zahvaliti se svima onima koji su učinili sve da dočekamo razmjenu, onima koji su znali da podnosimo strahote u logorima, da nas spase i oslobode. Tu je, prije svega, hrvatska država koja je stvorila svoju neovisnost. Njima dugujemo zahvalnost i to je naša obveza. Naša je obveza i govoriti istinu o onome što smo prošli u logorima. Mnogi su ljudi ubijeni. Mnogi su ostali teški invalidi. Mnogi se i dalje vode kao nestali. I trebamo gledati u budućnost, ali moramo tražiti od Beograda istinu o našoj prošlosti, da pokažemo što smo prošli u logorima. Značajno je raditi na rasvjetljavanju istine o velikosrpskoj agresiji.”
Njegove riječi nadopunio je predsjednik Hrvatskoga društva logoraša – ogranak Vukovar, Ivan Zolja Lukić, koji nije skrivao duboke emocije dok je gledao lica svojih suboraca s kojima je dijelio zatvorske ćelije:
„Ovo su snažne emocije, s obzirom na to da smo na današnji dan razmijenjeni i slavimo svoj drugi rođendan. Gledajte, doći na ovo mjesto na kojem smo konačno pušteni taj 14. kolovoza budi u meni najveće emocije. Kada dođem ovdje, pogledam ove ljude, pogledam u njihove oči, pogledam ove suborce koji su prošli isto što i ja… Mi smo od ujutro 3 sata do poslijepodne, negdje do 5 sati, sjedili s glavom dolje u autobusu, a kada smo napokon izašli van, ljubili smo zemlju. Tražimo ime i prezime onih koji su činili zločine, iako mi njih jako dobro znamo. To se jednostavno nikada ne smije zaboraviti.”
Središnje i posebno dojmljivo obraćanje imao je Zdravko Komšić, predsjednik Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, čiji je govor izazvao muk i suze među prisutnima:
„Hvala svima vama što ste danas ovdje, hvala našim obiteljima na strpljenju i ljubavi, a našim poginulim i preminulim prijateljima neka je vječna slava i hvala. Drage obitelji naših poginulih, ubijenih, nestalih i preminulih prijatelja, dragi moji suborci, visoki uzvanici, dame i gospodo, sve vas skupa pozdravljam u ime Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i u svoje osobno ime.
Stajati danas ovdje, 14. kolovoza 2026. godine, na ovom komadu hrvatske zemlje u Nemetinu, nakon točno 34 godine, u svakom od nas budi iste one neopisive emocije koje smo proživljavali toga vrućeg, sparnog ljetnog dana 1992. godine. Za nas 714, koji smo razmijenjeni toga dana, Nemetin nije samo zemljopisna točka na karti naše domovine. To je točka na kojoj smo prešli iz mraka u svjetlo i iz pakla u život. Ovo je prostor, naša su ‘Vrata slobode’. Ovo je mjesto našeg drugog rođenja.
Prije 34 godine, iza nas je ostalo više od 270 dana nezamislivog užasa. Iza nas su ostale vlažne samice Srijemske Mitrovice, Niša, Beograda, blatnjave štale Stajićeva i Begejaca. Svakodnevna batinanja, glad, žeđ i samrtni krici naših prijatelja. Tamo u logorima neprijatelj nam je pokušao uzeti sve: dostojanstvo, zdravlje i nadu. Htjeli su nas slomiti jer smo branili svoj dom, svoj Vukovar i svoju Hrvatsku. Nisu uspjeli, preživjeli smo. Donijeli smo na svojim tijelima rane i ožiljke, ali smo u srcu donijeli ponos i neuništivu ljubav za domovinu.
Dok danas stojimo ovdje kao slobodni ljudi, naša prva i najvažnija misao usmjerena je prema onima kojih danas nema. Prema našim prijateljima, logorašima kojih nema, koji su podlegli torturama i nisu dočekali slobodu. Ali i prema više stotina naših prijatelja koji godinama nakon razmjene umiru od teških posljedica logoraškog pakla. Naša je sveta dužnost čuvati uspomenu na njihov život. Istina o srpskim logorima ne smije biti zaboravljena, niti smije postati tek usputna crtica u našoj povijesti. Ona mora biti trajna opomena budućim generacijama o tome kolika je cijena plaćena za slobodu koju danas živimo. Nakon poginulih, ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja, logoraši su podnijeli najveću žrtvu za domovinu. Zato vas pozivam na trajno zajedništvo, ostanimo oslonac jedni drugima, baš onako kako smo bili u najmračnijim danima zatočeništva.”
Državni dužnosnici o sjećanju, tuzi i sigurnosti
Uoči samog početka svečanog dijela programa, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić prisjetio se dirljivih, ali i bolnih scena koje su se tog dana odvijale u samom srcu Osijeka, kamo su oslobođeni logoraši prevezeni.
„Današnji je dan nekima donio neopisivu sreću. Sjećamo se okupljanja na Trgu Ante Starčevića u Osijeku, gdje smo dočekali te dečke i obitelji koje su čekale svoje najmilije. Bila je to neopisiva sreća. S druge strane, bila je to i neopisiva tuga za one koji nisu dočekali nikoga, a nadali su se da će im se netko vratiti iz zarobljeništva. Neki od njih vratili su se nakon nekoliko mjeseci kroz neke druge razmjene, no mnogi se, nažalost, nikada nisu vratili. I danas ih vodimo kao nestale ili poginule. Danas se prisjećamo svih onih koji, nažalost, nisu oslobođeni u toj razmjeni, ali se i okupljamo s onima koji su u njoj sudjelovali te se sretno vratili svojim domovima i obiteljima. Oni su danas ovdje s nama; prisjetit ćemo se tih trenutaka i događaja te ih obilježiti na dostojanstven način.”
Saborski zastupnik Domovinskog pokreta, vukovarski branitelj, logoraš i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Stipo Mlinarić Ćipe, povezao je osjećaj sigurnosti iz 1992. godine s današnjim izazovima s kojima se susreću hrvatski građani. Njegovo obraćanje novinarima bio izrazito aktualan, dotičući se teme ekološke sigurnosti i zaštite okoliša:
„Evo, 34 godine su prošle od one velike razmjene u Nemetinu, gdje sam i sam razmijenjen, nakon što sam proveo u logoru 272 dana. Taj osjećaj, kad smo prešli tu na razgraničenju kod Nemetina i kad smo vidjeli hrvatski grb na policiji i na našoj vojsci, to je ulijevalo jednu sigurnost – da ste došli u slobodu, da ste došli u državu gdje je demokratskim putem izabrana vlast.
Tako i danas očekujem, kad ljudi vide grb na svim institucijama koje rade u Republici Hrvatskoj, da osjećaju jednu sigurnost, da očekuju zaštitu države. Ovdje aludiram na ono o čemu se danima već govori – o smeću u Gospiću, o otpadu i ekocidu koji je počinjen. A sada vidimo da nije samo Gospić u pitanju, sad vidimo Otočac, vidimo Poznanovec, vidimo Varaždin, a o Jakuševcu u Zagrebu da i ne govorim, gdje je prije par godina čovjek ostao bez ruke kada je skliznulo smeće.
Država mora voditi brigu. Taj hrvatski grb, uz koji smo mi tada vidjeli i osjećali sigurnost, mora i danas običnim ljudima davati tu jednu sigurnost. Domovinski pokret – ja neću ovdje politizirati – Domovinski pokret ni trunom nije umiješan u bilo kakvu aferu. U ovim gradovima koje sam nabrojio, Poznanovcu, Varaždinu, Ogulinu, tu je ljevica na vlasti, a o Zagrebu da ne govorim, jer je tamo stranka Možemo na vlasti. I ne pada nam na pamet da ikome moraliziramo, ali pozivam institucije da po hitnom postupku reagiraju, da se ukloni taj opasan otpad, pa što košta da košta. Ljudi moraju biti sigurni u Republici Hrvatskoj, moramo zaštititi naše vode i naš zrak. Na to ljudi, hrvatski narod, imaju pravo po Ustavu. I Domovinski pokret, dok god sudjeluje u Vladi, tjerat će institucije da rade svoj posao. Onako kako treba i onako za što su i plaćene. Hvala vam, ljudi.”
Trajna obveza potrage za nestalima
Svečanosti je prisustvovala i Nataša Tramišak, županica Osječko-baranjske županije, koja je naglasak stavila na trajnu borbu za pronalazak onih čija sudbina još uvijek nije poznata:
„Hvala svima koji su izdržali strahote, koji su nastavili živjeti svoj život u Hrvatskoj nakon toga. Hvala i onima koji su danas ovdje i koji ne daju da padne u zaborav sve ono što se događalo 90-ih godina. Posebno ističem da je i dalje važno voditi brigu i pronaći sve one koji se i dalje vode kao nestali. Hrvatska i danas ima više od 1700 nestalih iz Domovinskog rata i jako je važno utvrditi sve činjenice i okolnosti kako bismo ih uspjeli pronaći, vratiti njihovim obiteljima, dostojanstveno ih sahraniti i na taj način do kraja iskazati istinu o Domovinskom ratu i svemu onome što se događalo u to vrijeme. Još jednom, svima onima koji su preživjeli pakao logora i svim hrvatskim braniteljima koji su danas ovdje s nama, želimo dobro zdravlje i dug život. Hvala vam.”
Snažnu poruku upozorenja i važnosti sjećanja za mlađe generacije poslao je i župan Vukovarsko-srijemske županije, Ivan Bosančić:
„Najveća razmjena koja se zbila na ovom mjestu prije 34 godine najveća je u povijesti. To su trenuci slavne hrvatske povijesti, to su trenuci koje ne samo da trebamo pamtiti, nego ih trebamo cijelo vrijeme isticati i pokazivati svim mlađim generacijama. To je trenutak kada su svi oni praktički krajem 20. stoljeća bili zatočeni na takav način… I kada govorimo o tome da trebamo svi imati uvažavanja jedni prema drugima, to su trenuci koji bi i danas trebali biti upozorenje svim onim ratištima i ratovima koji se danas zbivaju. Oni su branili svoj grad, branili su svoje obitelji i na kraju bili zatočeni toliko mjeseci i bili maltretirani. To treba prikazati svima da se više nikada ne dogodi, ne samo u našoj povijesti, nego nigdje.”
Ova 34. obljetnica kod „Vrata slobode” u Nemetinu još je jednom dokazala da sjećanja ne blijede. Rane na tijelima i dušama preživjelih branitelja svjedoče o mračnim vremenima, ali njihova prisutnost, zajedništvo i izgovorene riječi predstavljaju najsnažniji svjetionik nade i trajnu obvezu očuvanja istine za sve buduće generacije koje će koračati slobodnom Hrvatskom.
NAJNOVIJE OBJAVE
- “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!”
Katastrofalan požar u Omišu, koji je izbio pod okriljem noći, mobilizirao je stotine vatrogasaca i zračne snage. Uz jak vjetar, vatra je progutala sve pred… Pročitaj više: “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!” - “Izašli smo iz autobusa i ljubili zemlju”: Emotivna ispovijest preživjelih logoraša 34 godine nakon najveće razmjene u Nemetinu
Kada se spomene Razmjena Nemetin, u srcima stotina hrvatskih obitelji istovremeno se bude osjećaji neizmjerne tuge i neopisivog ponosa. Na mjestu gdje je prije točno… Pročitaj više: “Izašli smo iz autobusa i ljubili zemlju”: Emotivna ispovijest preživjelih logoraša 34 godine nakon najveće razmjene u Nemetinu - Pravda koja se još čeka: 34 godine od razmjene u Nemetinu, a Srbija i dalje skriva mračnu istinu
Povijesna Razmjena u Nemetinu označila je kraj nezamislivih tortura za stotine hrvatskih zatočenika. Pročitajte potresnu priču o preživljavanju i danu kada je pobijedila sloboda. Na… Pročitaj više: Pravda koja se još čeka: 34 godine od razmjene u Nemetinu, a Srbija i dalje skriva mračnu istinu - Pakao pod Omiškom Dinarom: Vatra prodrla u grad, građani u mraku, stotine vatrogasaca na terenu!
U četvrtak navečer, apokaliptični požar u Omišu i njegovoj široj okolici pretvorio se u jednu od najzahtjevnijih kriznih situacija u modernoj povijesti Dalmacije, gutajući sve… Pročitaj više: Pakao pod Omiškom Dinarom: Vatra prodrla u grad, građani u mraku, stotine vatrogasaca na terenu! - Svi su slavili Oluju, a na planini se odvijao pravi pakao: Što se zapravo dogodilo u Grahovu?
Hrvatska vojska, sačinjena od pričuvnih i gardijskih brigada, herojski je i uz velike žrtve zaustavila masovni srpski protuudar i operaciju “Vaganj 95″ na surovom planinskom… Pročitaj više: Svi su slavili Oluju, a na planini se odvijao pravi pakao: Što se zapravo dogodilo u Grahovu? - Dobrodošli u Gospić, europsku prijestolnicu uvoznog otrova: Pijte slobodno, Capak časti!
Lika je postala europska prijestolnica za uvozni otrovni otpad. Dok USKOK i sudski vještaci upozoravaju na tempiranu ekološku bombu koja prijeti podzemnim vodama, Vlada i… Pročitaj više: Dobrodošli u Gospić, europsku prijestolnicu uvoznog otrova: Pijte slobodno, Capak časti! - Krvavi kolovoz ’91. u Belom Manastiru: Smrtonosna klopka koja je razotkrila prave namjere JNA
U Belom Manastiru danas je obilježena tužna 35. obljetnica ubojstva hrvatskih policajaca. Tragična pogibija policajaca iz 1991. godine trajni je podsjetnik na brutalne početke Domovinskog… Pročitaj više: Krvavi kolovoz ’91. u Belom Manastiru: Smrtonosna klopka koja je razotkrila prave namjere JNA - Ovo se ne pamti u Sinju: VAD objavio izvješće o 311. Alki, uz čestitke pale i teške optužbe!
Upravni odbor Viteškog alkarskog društva Sinj, uz nazočnost članova Časnog suda i Nadzornog odbora, 11. kolovoza je održao sjednicu na kojoj se raspravljalo o održanoj… Pročitaj više: Ovo se ne pamti u Sinju: VAD objavio izvješće o 311. Alki, uz čestitke pale i teške optužbe! - MUP hitno upozorava građane na opasne lažne poruke o prometnim prekršajima. Ne uplaćujte novac, obrišite poruku i zaštitite se od prijevare.
Policijska uprava osječko-baranjska danas je hitno upozorila građane na opasnu „phishing“ kampanju, u kojoj nepoznati prevaranti putem mobilnih uređaja i elektroničke pošte, lažno se predstavljajući… Pročitaj više: MUP hitno upozorava građane na opasne lažne poruke o prometnim prekršajima. Ne uplaćujte novac, obrišite poruku i zaštitite se od prijevare. - Trajni pijetet žrtvama Domovinskog rata: U ponedjeljak svečano otkrivanje spomen-ploče u Belišću
U Parku hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata u Belišću uskoro će javnosti biti predstavljena spomen-ploča Belišće, trajni simbol zahvalnosti svima koji su položili svoje živote za… Pročitaj više: Trajni pijetet žrtvama Domovinskog rata: U ponedjeljak svečano otkrivanje spomen-ploče u Belišću
