Portal Veteran - Deblokada Južnog Bojišta: Herojska Pobjeda HV-a 1992

Od taktičkog genija generala Bobetka do slamanja zloglasnog Golubova kamena i operacije Vlaštica – priča o nadljudskim naporima, hercegovačkom kršu i pobjedi koja je promijenila tijek Domovinskog rata.

U proljeće 1992. godine, dok je međunarodna zajednica još uvijek diplomatski vrludala oko priznanja stvarnosti na terenu, na krajnjem jugu Hrvatske kovala se jedna od najbriljantnijih vojnih pobjeda u modernoj nacionalnoj povijesti. Dubrovnik je mjesecima krvario pod brutalnom opsadom, odsječen od svijeta, bez vode, struje i nade u miran ishod. Sve dok ruku spasa i strateški odgovor nije pružila novostvorena Hrvatska vojska.

Ključni preokret na južnom bojištu započeo je u travnju 1992. godine. Dotadašnja obrambena taktika, koja je herojskim naporima lokalnih snaga jedva zadržavala agresora na samim prilazima Dubrovniku, više nije bila održiva. Odlukom državnog vrha, na čelo novoosnovanog Zapovjedništva Južnog bojišta postavljen je prekaljeni general Janko Bobetko. Njegov dolazak donio je korjenitu promjenu vojne doktrine: pasivna obrana zamijenjena je agresivnim, brzim i koordiniranim ofenzivnim djelovanjem.

Bobetko je odmah uočio da se ključ deblokade Dubrovnika ne nalazi samo na obali, već u dubokom zaleđu. Kako bi se osigurao desni bok hrvatskih snaga i stvorila operativna dubina, pokrenuta je masivna operacija privlačenja elitnih snaga. Okosnicu novog udarnog vala činile su profesionalne postrojbe — legendarne 1. i 4. gardijska brigada, potpomognute jedinicama 2. gardijske brigade, domaćom 163. dubrovačkom brigadom te hercegovačkim HVO-om.

LIPANJSKE ZORE I RAZBIJANJE NEPRIJATELJSKOG BOKA

Prva velika šahovska partija odigrala se pod kodnim nazivom operacija “Čagalj” (u narodu poznatija kao “Lipanjske zore“). Početkom lipnja 1992. godine, hrvatske su snage izvele munjevit prijelaz preko rijeke Neretve. U koordiniranom naletu oslobođeni su Čapljina, Stolac te veći dio Mostara. JNA i srpske paravojne formacije bile su prisiljene na kaotično povlačenje u unutrašnjost istočne Hercegovine. Ovim potezom, general Bobetko je osigurao zaleđe i stvorio čvrstu platformu za ono što je uslijedilo — izravni udar prema blokiranom Dubrovniku.

“Znao sam da nemamo pravo na pogrešku. Svaki kamen na tom kršu bio je neprijateljski zaklon, svaka uzvisina utvrda. Ali znali smo i što branimo — Dubrovnik i hrvatsku slobodu. To je bila snaga jača od svakog njihovog bunkera.”

OPERACIJA “TIGAR” I PAD MITSKOG GOLUBOVA KAMENA

Početkom srpnja započela je operacija “Tigar”, vjerojatno najteža faza deblokade. Cilj je bio ovladati dominantnim visovima iznad Dubrovačkog primorja s kojih je neprijatelj kontrolirao svaki pokret na obali. Najveći trn u oku bio je Golubov kamen — mitska i naizgled neosvojiva stijena s koje je neprijateljsko mitraljesko i snajpersko gnijezdo držalo u potpunoj blokadi jedinu cestovnu komunikaciju prema Dubrovniku.

U strahovitim bliskim borbama, penjući se uz gole i užarene stijene pod stalnom vatrom, pripadnici 4. gardijske brigade “Pauci” uspjeli su nemoguće. Golubov kamen je oslobođen, a s njim je osvojena i dotadašnja strateška prednost agresora. Dubrovnik je nakon višemjesečne potpune izolacije napokon prodisao, a kopneni put prema gradu bio je otvoren.

ZANIMLJIVOST S BOJIŠTA: ODRED NAORUŽANIH BRODOVA (ONB)

Dok su gardijske brigade slamale neprijatelja na brdima, morski putovi bili su u rukama istinskih inovatora. Odred naoružanih brodova Dubrovnik, sastavljen od lokalnih pomoraca, ribara i dragovoljaca, brzim je gliserima pod okriljem noći probijao pomorsku blokadu. Oni su bili jedina veza grada s ostatkom Hrvatske, prevozeći ranjenike, streljivo, hranu i neprocjenjive informacije.

KONAVLE I VLAŠTICA: PEČAĆENJE HRVATSKE POBJEDE

Iako je grad bio deblokiran, opasnost nije prošla dok god je neprijateljsko topništvo moglo nesmetano gađati civilne ciljeve. Tijekom kolovoza, u operaciji “Oslobođena zemlja”, učvršćene su obrambene linije u teškim borbama za hercegovačko zaleđe (područje Bobana).

Završni udarac zadan je u listopadu 1992. godine. Pod snažnim vojnim pritiskom i diplomatskim djelovanjem, JNA se počela povlačiti iz Konavala. Hrvatska vojska reagirala je trenutno i u sklopu operacije “Konavle” izvela amfibijski desant u Cavtat te oslobodila cijeli krajnji jug, izbivši na međunarodne granice Hrvatske.

Istovremeno, kako bi se trajno uklonila opasnost za tek oslobođena područja, pokrenuta je operacija “Vlaštica”. Zauzimanjem tog dominantnog 915 metara visokog planinskog vrha u zaleđu, s kojeg se pružao pogled na cijeli dubrovački akvatorij, neprijatelj je potisnut duboko u unutrašnjost, čime su topnički napadi na Dubrovnik i Konavle napokon postali prošlost.

TRAJNA BAŠTINA POBJEDE

Deblokada južnog bojišta dokazala je zrelost, organiziranost i neizmjernu hrabrost Hrvatske vojske. Bila je to prva velika napadna operacija u kojoj su sinkronizirano djelovale kopnene, pomorske i zračne komponente HV-a. Cijena slobode bila je iznimno visoka — stotine poginulih i ranjenih vitezova položilo je svoje živote u hercegovačkom kršu i dubrovačkim stijenama.

Danas, s vremenskim odmakom, operacije na južnom bojištu proučavaju se kao primjer vrhunskog vojnog umijeća u planinsko-krškim uvjetima. No, iznad svega, one ostaju trajni spomenik zajedništva, herojstva i nepokolebljive želje hrvatskog naroda da obrani svoj povijesni i kulturni dragulj te osigura cjelovitost domovine.

Dražen Jurmanović