Na današnji dan, 29. travnja 2003., Hrvatska je izgubila jednog od svojih najvažnijih i najsnažnijih vojnih stratega – stožernog generala Janka Bobetka. U 83. godini života, u Zagrebu, zauvijek nas je napustio čovjek čiji je život bio satkan od bitaka, vjere u slobodu i neupitne odanosti domovini.
Rođen 10. siječnja 1919. u selu Crncu pokraj Siska, Janko Bobetko nije mogao znati da će upravo kroz njegove odluke, njegovu hrabrost i njegovu viziju, Hrvatska u najtežim vremenima kročiti prema slobodi. Još kao mladi student, s nepunih 22 godine, pridružio se partizanskom pokretu u šumi Brezovici kod Siska – simbolično, ondje gdje je nastao prvi antifašistički odred u okupiranoj Europi. Bio je to početak puta obilježenog žrtvom i otporom, ali i osobnim tragedijama – ustaše su mu ubile oca i trojicu braće.
Bobetkov ratni put tijekom Drugog svjetskog rata vodio je preko BiH i Crne Gore do Slovenije, gdje je u Dravogradu teško ranjen. Bio je jedini general Hrvatske vojske koji se borio u partizanima, gdje je obnašao ključne vojne i političke funkcije. Nakon rata, s vrhunskim obrazovanjem na Vojnoj akademiji JNA, uspinjao se do vrha vojne hijerarhije. No, 1972. godine, zbog potpore Hrvatskom proljeću i hrvatskim nacionalnim težnjama, prisilno je umirovljen zajedno s još 19 hrvatskih generala.
Dugih dvadeset godina bio je u tišini. No kako kaže narod – mirni su oni koji znaju čekati svoj trenutak. A trenutak generala Bobetka došao je s uspostavom neovisne Republike Hrvatske. Na poziv predsjednika dr. Franje Tuđmana, 1992. vraća se u vojnu službu i preuzima zapovijedanje Južnim bojištem. I upravo tu, na najjužnijoj točki Hrvatske, u dolini Neretve, pod obručem srpske agresije, pokazuje se sva njegova genijalnost i odlučnost – Dubrovnik je oslobođen, a jug Hrvatske spašen.
Krajem te iste godine postaje načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske. Pod njegovim vodstvom Hrvatska vojska ulazi u fazu odlučnih oslobodilačkih operacija koje su obilježile završnicu Domovinskog rata: Maslenica, Medački džep, Bljesak i konačno – Oluja.
Umirovljen je 1995., ali nikada nije napustio pozornicu hrvatskog društvenog i političkog života. Do 1999. bio je saborski zastupnik HDZ-a, a 1996. objavljuje knjigu “Sve moje bitke” – dokument hrvatske ratne povijesti iz pera onoga koji ju je stvarao. U toj knjizi ostaje zabilježen i njegov osobni kredo, koji govori više od bilo koje biografije:
“Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag u svemu što sam radio i dovršio kroza svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život.”
Stožerni general Janko Bobetko zauvijek će ostati upisan među velikane hrvatske povijesti. Bio je vojnik, vizionar, domoljub – ali prije svega čovjek koji nikada nije pristao na kompromis kada je u pitanju bila Hrvatska.
Neka mu je vječna slava i hvala!
