Zvonko Šegvić, Umirovljeni škverski Sindikalac, O Teškom Stanju U Brodosplitu:: „Ili će Funkcionirati Kao Cjelina

Umirovljeni škverski sindikalac Zvonko Šegvić upozorio je danas na Gradskom vijeću grada Splita na tematskoj sjednici na kojoj se raspravlja raspravljalo o zaštiti zdravlja građana Splita zbog aktivnosti Brodosplita, te na teško stanje u Brodosplitu, istaknuvši kako je riječ o problemu koji nadilazi samo pitanje koncesije i prelazi u sferu političke odgovornosti. Podsjetio je da je brodogradilište nekada zapošljavalo više od sedam tisuća radnika i oko pet tisuća kooperanata, dok je danas njihov broj drastično smanjen

„Ja sam u Brodogradilištu Split proveo 45 godina. Otišao sam u mirovinu i ovo što se sada događa u Brodosplitu, smatram da je ipak zadatak politike“, tim je riječima umirovljeni škverski sindikalac Zvonko Šegvić otvorio svoje emotivno izlaganje o sudbini splitskog škvera. Njegov glas, iako u mirovini, i dalje nosi težinu tisuća radnika i obitelji koje su generacijama živjele od brodogradnje.

Brodogradnja kao ogledalo politike

„Bez obzira na to koliko mi govorili da nije ili da ne smije biti, politika mora riješiti taj problem. Jer s ovakvim Brodosplitom ćemo i dalje imati velike probleme“, poručio je Šegvić.

Podsjetio je kako se kroz desetljeća Brodosplit razvijao u industrijskog diva s 7.260 radnika i više od 500 kooperanata, dok se danas, kaže, ne zna ni točan broj zaposlenih. [300] Upozorio je i na nepoštivanje koncesijskih i privatizacijskih ugovora, naglašavajući da se mnoga pravila – poput obveze plaćanja koncesije – jednostavno nisu provodila.

„Zašto se to nije provelo, to ja ne znam. Ali znam da je politika tako odlučila. I zato danas imamo brodogradilište koje se sustavno gubi“, istaknuo je.

Privatizacija za ulazak u EU

Posebno se osvrnuo na privatizaciju iz 2013. godine, za koju tvrdi da je provedena samo kako bi Hrvatska mogla zatvoriti pregovaračko Poglavlje 8 i ući u Europsku uniju.

„Samo sedam dana prije potpisivanja ugovora tražilo se da kupac donese jamstvo prvoklasne banke. To jamstvo nikada nije dano. Privatizacija je provedena da bi Hrvatska mogla ući u EU, a pritom je brodogradilište prodano za jednu kunu i još isplaćena milijarda i pol kuna državne pomoći. I što smo dobili? Ni jedan brod, a radnici su otišli“, rekao je Šegvić, podsjećajući da su otpremnine bile isplaćivane, ali škver je ostao bez proizvodnje.

Usporedio je to s Italijom i Njemačkom, gdje država nije odustala od brodogradnje, već je povećala svoj vlasnički udio. „Oni su povećali udio, a mi smo žrtvovali vlastita brodogradilišta“, kazao je, naglašavajući da je Hrvatska zapravo bila konkurentnija od nekih europskih divova.

Azbest, radnici i tehnološki pad

Govoreći o današnjim problemima s azbestom, Šegvić je naglasio da je riječ tek o „vrhu sante leda“. „Brodogradilište Split već 20 godina ne koristi azbest. Novi brodovi, primjerice oni za Brač, nemaju ga u sebi. Ali ono što nas je devastiralo nije materijal, već ljudi. Nemamo više bravara, nemamo cjevara – a upravo je ljudski kadar najveće bogatstvo škvera“, upozorio je.

Tehnološka obnova, smatra, bila bi moguća, no bez ljudi i znanja teško je govoriti o budućnosti. „Ljudi su sve. Bez znanja – a mi smo ga u ovih deset godina izgubili – nastala je ogromna rupa“, dodao je.

Škver mora opstati kao cjelina

Šegvić je više puta naglasio da Brodosplit može opstati jedino kao jedinstvena cjelina:
„To vam nije isto kao da u bolnici ukinete kirurgiju i kažete da je to i dalje KBC. To je nemoguće. Brodogradilište Split ili mora funkcionirati potpuno – tako da limovi ulaze, a brodovi izlaze – ili ga neće biti.“

Osvrnuo se i na prijedloge Grada Splita o preuzimanju dijela zemljišta: „Ukinuti 200 tisuća kvadrata značilo bi uništiti i posljednje izglede za industrijsku brodogradnju.“

Pitanje budućnosti

Na pitanje postoji li danas interes za preuzimanje škvera, Šegvić je odgovorio: „Brodogradilište Split je devastirano, deset godina se nije ulagalo u tehnologiju. Ali mislim da bi bilo zainteresiranih, jer su se okolnosti u svijetu promijenile. Ne smijemo zaboraviti – Brodosplit je izgradio osam najboljih brodova na svijetu u svojim kategorijama.“

No ključ svega, kaže, ostaje – država. „Ako država ne želi pomoći, odnosno ako država nema interes i ako brodogradnja nije dio njezine strategije, onda brodogradnje nema. Nigdje na svijetu nema brodogradnje bez potpore države.“

„Politika nas je učinila gubitnicima“

Umirovljeni sindikalac zaključio je kako su hrvatska brodogradilišta pala pod pritiscima Europske unije i vlastite političke odluke:
„Europska unija nas je počistila. Lagali su da će i oni privatizirati svoja brodogradilišta, a očito je da zakon o tržišnom natjecanju vrijedio samo za Hrvatsku. Politika je pobijedila, a mi smo ostali gubitnici.“

Njegove riječi odzvanjaju kao opomena, ali i kao poziv na buđenje – jer, kako sam naglašava, Brodosplit još uvijek može opstati, ali jedino kao cjelina i jedino uz ozbiljnu političku volju.