Lyliane Fournier

Moj sin je poginuo za Hrvatsku, vi ste iz nje otišli – Lyliane Fournier

Domovinski rat Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti

Sjećate li se pisma koje je majka francuskog HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera uputila predsjedniku Milanoviću nakon izjave o uklanjanju spomen-ploče braniteljima u Jasenovcu.

Ovo pismo napisala je majka, koja je svoje srce i svoj život vezala uz Hrvatsku. Lyliane Fournier čiji je sin, Jean-Michel Nicolier, bio dragovoljac HOS-a koji je do posljednjeg dana branio Vukovar. Nakon pada grada 18. studenoga 1991., zarobljen je, mučen i ubijen na Ovčari. Njegovo tijelo do danas nije pronađeno.

Napisano je u travnju 2020. godine, kada je predsjednik Milanović izjavio da se spomen-ploča poginulim HOS-ovcima postavljena u Jasenovcu “treba maknuti, baciti negdje”.

U pismu stoji:

Poštovani gospodine predsjedniče,

Moj sin je otišao u Vukovar onda kada ste vi otišli iz Hrvatske. Sramite se.

Razmišljam kako započeti ovo obraćanje vama, predsjedniče, ove meni iznad svega srcu mile Hrvatske, u kojoj leže kosti moga sina – dragovoljca HOS-a. Sigurna sam da ste čuli za njega, moga sina, moje čedo, moga Jean Michela.

On je, znate, predsjedniče, bio otprilike istih godina kao i vi kada je počela velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku. Došao je pomoći narodu čiji ste vi sada predsjednik, a mogao je tada negdje u Parizu, u nekom kafiću, ispijati kavu s obitelji i prijateljima. Ali ne – on je otišao tamo gdje je osjetio da treba ići, u Hrvatsku, u Vukovar. Dok ste vi učinili suprotno – otišli ste iz Hrvatske.

Moj sin i hrvatski dragovoljci omogućili su vam da danas možete biti predsjednik ove države, koja je, očito, više moja nego vaša, sudeći po vašoj izjavi kojom ste duboko povrijedili ne samo mene, već sve majke koje još traže svoje sinove – one koji su dali život za ovu prekrasnu zemlju. Povrijedili ste i sve one koji su je branili dok ste vi negdje, na sigurnom, čekali da sve završi. I završilo je pobjedom – pobjednička Hrvatska vojska stvorila je temelj današnje Hrvatske.

A vi, umjesto da se ponosite njome, očito čeznete za nekim prošlim vremenima. Jer, kada ste danas rekli da se ploča poginulim HOS-ovcima treba ukloniti i baciti, to je odraz vaše čežnje i žaljenja za propalom komunističkom tvorevinom.

Predsjedniče, time ste pljunuli na svu žrtvu hrvatskih branitelja, na hrabre vitezove koji su svojim životima utkali sebe u temelje današnje Hrvatske. Pljunuli ste na sve roditelje poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, na njihove obitelji, na sve ponosne Hrvatice i Hrvate – kojih, na vašu žalost, još uvijek ima.

Znate li vi, predsjedniče, tko je bio Šoškočanin? Terorist, četnik, paravojnik, koji je rušio ustavnopravni poredak Republike Hrvatske – onaj isti Ustav na koji ste vi prisegnuli. Znate li što piše na njegovoj nadgrobnoj ploči? Zašto vam to ne smeta? Zašto vam ne smetaju spomen-ploče u Trpinji, Mirkovcima, na Baniji – gdje se veliča velikosrpska agresorska vojska? Zašto za te ploče ne kažete da ih treba baciti?

Reći ću vam zašto – zato što su, sudeći po današnjoj izjavi, za vas oni pobjednička vojska. Upravo ti agresori protiv kojih su se borili hrvatski branitelji.

Žao mi je vas, jer ne znate što znači voljeti svoju domovinu i ne znate što znači boriti se za interese svoga naroda. Uistinu žalim, jer ja, kao Francuskinja, imam veću ljubav za Hrvatsku nego što ćete vi ikada imati za ikoga.

Moj sin leži negdje zakopan u Hrvatskoj zemlji. Vapi za pravdom i istinom. Moj sin je bio Za dom spreman kada je trebalo biti spreman za hrvatski dom. Ljubio je tu Hrvatsku do zadnjega daha i dao svoj život za nju.

S gnušanjem odbacujem ovu vašu izjavu. Sramite se – ako u vama ima imalo ljudskosti. Jer taj sin ste mogli biti i vi, da ste znali što znači voljeti. Samo što mi se čini da bi vaše kosti i vaš spomenik očito bili s one strane Dunava.

Moje srce kuca za moga sina, moga HOS-ovca, moga Francuza – a opet većeg Hrvata nego što ćete vi ikada biti – za moga Jean Michela. I ja, njegova majka, na današnji dan, kada sam napunila 75 godina, ponosno, iz dubine duše, kličem: Za dom spremni!

A vi – vi se sramite jer ste grubo povrijedili osjećaje hrabrih ljudi. Neka vam dragi Bog oprosti – ja ne mogu.

Lyliane Fournier
Majka HOS-ovca i dragovoljca Domovinskog rata
Jean-Michel Nicoliera,



Braća Pupovac, jedan pukovnik HV-a, a drugi zastavnik prve klase SV.

Kad Peovićka piše glazbene kritike, Bog zaplače, a Tito se obrne u mercedesu”

“Za dom – Spremni!”: Glas bojišta, pjesma naroda, znak otpora

Odgovori