Umivam se, dragi Bože, u cvijeću, i molim te za svoju sreću. Molim se svom anđelu čuvaru, koji se umi u cvjetnoj vodi, da me, Božja ljubav preporodi!
Isus ulazi u Jeruzalem montiran na ždrijebu, prema riječima proroka: “Reci Kćeri Sionskoj, gle, tvoj kralj dolazi k vama, ponizan i montiran na, i na ždrijebu, ždrijebe” (Mt 21, 5).
U Katoličkoj Crkvi danas započinje najdublje razdoblje liturgijske godine – Veliki tjedan. Nedjelja Cvjetnice, poznata i kao Nedjelja Muke Gospodnje, svake godine okuplja tisuće vjernika koji s palminim i maslinovim grančicama u rukama sudjeluju u procesijama i svetim misama, prisjećajući se Isusova slavnog, ali i tragično predskazanog ulaska u Jeruzalem.
U prizoru opisanom u Evanđeljima, narod pozdravlja Isusa kao Kralja – prostiru mu haljine, mašu grančicama palmi, kliču “Hosana Sinu Davidovu!” No, ta ista svjetina, samo nekoliko dana kasnije, viče: “Raspni ga!” Cvjetnica zato nosi snažan kontrast – svečano slavlje i sjeme tragedije, radost i predokus boli.
Misa Cvjetnice obilježena je dvama snažnim obredima: blagoslovom i procesijom s grančicama te čitanjem Muke Gospodnje. Evanđeoski tekstovi koji se pjevaju i čitaju dočaravaju dramatične trenutke izdaje, patnje i smrti Isusa Krista. Vjernici s posebnim poštovanjem i sabranošću nose grančice koje potom odnose kućama – simbol nade, zaštite i vjere.
Blagoslov grančica postao je sastavni dio obreda današnjega bogoslužja. Noseći grančice u rukama, slavimo spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, a blagoslovljene grančice čuvamo kao sveti znak moleći zaštitu od različitih zala te da nas podsjećaju na proslavu Nedjelje Muke Gospodnje, na proslavu naše vjere u Krista.
Taj običaj ima duboke korijene. Još u 4. stoljeću u Jeruzalemu vjernici su organizirali povorke u spomen na Isusov ulazak u grad. U Rimu se običaj proširio u 9. stoljeću, a odatle i diljem kršćanskog svijeta. U mediteranskim krajevima grančice su od palmi i maslina, dok su vjernici u kontinentalnim krajevima koristili jelice ili drugo dostupno zelenilo. Nakon mise, blagoslovljene grane čuvale su se u domovima, često stavljale iza svetih slika ili u polja – kao zaštita od vremenskih nepogoda, tuče, bolesti i svakog zla. Kad bi se približavalo nevrijeme, često bi ih palili uz molitve – simbol vjere da je Božja ruka uvijek iznad ljudskih slabosti.
Cvjetnica je vrata u Veliki tjedan, tjedan u kojem se kršćani prisjećaju posljednjih dana Isusova zemaljskog života: od posljednje večere na Veliki četvrtak, preko strašnih trenutaka Muke i smrti na Veliki petak, do tišine groba i sjaja uskrsne zore.
Uskrs, vrhunac kršćanskog kalendara, proslava je pobjede života nad smrću, vjere nad sumnjom, nade nad očajem. Vjernici vjeruju da je Bog treći dan uskrisio svoga Sina, i time dao vječni smisao svakom trpljenju, svakom križu, svakom čovjeku.
U danima koji slijede, vjernici se pozivaju na sabranost, molitvu, post i milosrđe. No, više od svega – na unutarnje putovanje, jer Veliki tjedan nije tek povijesna uspomena, nego živo otajstvo koje se događa u svakom srcu koje iskreno traži Istinu.
