Zakon o UNS-u

Zakon o UNS-u 1995.: Kako je stvoren temelj hrvatske obavještajne zajednice

Domovinski rat Nove obavijesti Vijesti

Na današnji dan, 17. svibnja 1995. godine, Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio je Zakon o Uredu za nacionalnu sigurnost (UNS). Iako to nije bila borbena akcija na bojišnici, ovaj je zakonodavni potez bio jednako važan za ishod Domovinskog rata. U mjesecima između operacija „Bljesak” i „Oluja”, Hrvatska je ovim zakonom profesionalizirala svoju obavještajnu mrežu, stavivši je u strogi zakonski okvir.

U proljeće 1995. godine, Hrvatska se nalazila u prijelomnom trenutku. Iako je Ured za nacionalnu sigurnost (UNS) de facto postojao još od 1993. godine odlukom predsjednika Franje Tuđmana (naslijedivši raniji Ured za zaštitu ustavnog poretka – UZUP), bilo je nužno cjelokupni sigurnosno-obavještajni aparat staviti pod jasnu zakonsku regulativu.

Tijek donošenja: Politička “akcija” uoči Oluje

Tijek događaja ovdje nije podrazumijevao oružje, već intenzivne parlamentarne rasprave. Bilo je to vrijeme neposredno nakon uspješne vojne operacije Bljesak (početak svibnja 1995.). Državni vrh bio je svjestan da će nadolazeća operacija Oluja zahtijevati besprijekornu koordinaciju svih tajnih službi, vojne obavještajne komponente i policije.

Zastupnički dom Sabora RH je 17. svibnja 1995. izglasao ovaj akt, a službeno ga je 1. lipnja 1995. proglasio predsjednik Republike. Tim je činom cjelokupna hrvatska “nevidljiva bojišnica” dobila svoja jasna pravila igre.

Svrha: Uvođenje reda u obavještajni labirint

Glavna svrha Zakona o UNS-u bila je usklađivanje, usmjeravanje i nadzor rada svih državnih tijela koja su se bavila nacionalnom sigurnošću. Zakon je striktno definirao unutarnju arhitekturu Ureda, podijelivši ga na tri ključna stupa:

  1. Hrvatska izvještajna služba (HIS): Središnja analitička i obavještajna ustanova zadužena za vanjsko djelovanje i strateške procjene.
  2. Nadzorna služba: Tijelo koje je imalo zadatak kontrolirati zakonitost rada samih obavještajaca.
  3. Stožer osiguranja: Služba zadužena za protuobavještajnu zaštitu i fizičko osiguranje najviših državnih dužnosnika (Predsjednika, Vlade, Sabora) i štićenih objekata.

UNS-om je upravljao predstojnik kojeg je izravno imenovao i razrješavao predsjednik Republike, čime je osigurana centralizirana zapovjedna linija u ratnim uvjetima.

Pravosudni i zakonski proces: Od nadzora do ukidanja

Umjesto klasičnog pravosudnog procesa koji viđamo kod kriminalističkih akcija, “epilog” ovog Zakona ogleda se u uspostavi pravnog nadzora. Zakon je omogućio da nadzor nad zakonitošću rada obavještajne zajednice vrši Zastupnički dom Sabora, odnosno njegov Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. To je bio prvi ozbiljan korak prema demokratskoj, civilnoj kontroli tajnih službi u mladoj hrvatskoj državi.

Ovaj je zakonodavni okvir odradio svoju najvažniju povijesnu zadaću tijekom oslobodilačkih operacija 1995. te u razdoblju mirne reintegracije Podunavlja. Zakon o UNS-u bio je na snazi sve do ožujka 2002. godine, kada je, u promijenjenim mirnodopskim i političkim okolnostima, donesen novi Zakon o sigurnosnim službama RH, kojim je UNS i formalno prestao postojati, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u obrani suvereniteta.

Izvor foto naslovnice: SOA



Tagged

Odgovori