„Veterani istine“: Novi podcast koji progovara o prešućenim pričama Domovinskog rata – prva epizoda s maloljetnim dragovoljcem Damirom Jurmanovićem

Domovinski rat Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti

U utorak, 28. listopada, pokrenut je novi podcast „Veterani istine“, posvećen stvarnoj, često prešućenoj i teško izborenoj istini o Domovinskom ratu i ljudima koji su branili Hrvatsku. Ovaj projekt donosi razgovore s braniteljima i svjedocima vremena, s ciljem da se istina o Domovinskom ratu sačuva i prenese budućim generacijama — bez uljepšavanja, ali s dubokim poštovanjem prema svakom čovjeku koji je dao dio sebe za Domovinu.

U prvoj epizodi, simbolično objavljenoj na dan koji nosi snažnu osobnu uspomenu, gost je bio maloljetni dragovoljac Domovinskog rata Damir Jurmanović, pripadnik 106. brigade Zbora narodne garde a od 1993. – 2000. godine pripadnik SJP Orao. Na isti dan, prije točno 34 godine, Jurmanović je teško ranjen u napadu dvjema navođenim avionskim raketama. Imao je tek 16 godina.

Podcast „Veterani istine“ želi biti više od običnog razgovora – to je prostor otvorenog dijaloga o činjenicama, zabludama, medijskim interpretacijama i današnjem društvu.

„Jer istina ne zastarijeva. Ako mi šutimo – netko drugi će pričati našu priču umjesto nas. Rat nije priča iz arhiva, nego iskustvo koje i danas živi u nama – u pogledima onih koji su izgubili svoje najbliže, u braniteljima koji i dalje nose tišinu svojih rana. Zato ovaj podcast postoji: da svaka izgovorena riječ, svako sjećanje i svaka analiza postanu trag u vremenu koji nitko neće moći izbrisati.“

Prva epizoda: „Šesnaest godina za Hrvatsku – priča o djetinjstvu koje je prekinuo rat“

Damir Jurmanović, rođen 2. lipnja 1975. u Osijeku, danas živi u Belom Manastiru. Otac je troje djece i djed jedne unuke. Njegov životni put obilježen je ratom koji ga je zatekao kao dječaka, a oblikovao kao čovjeka.
Sa svega 16 godina prijavio se u obranu Hrvatske, postavši pripadnik 106. brigade ZNG-a. Ratna stvarnost nije mu dala vremena za mladost – već 28. listopada 1991. godine teško je ranjen. Od eksplozije dviju navođenih avionskih raketa izgubio je sluh i pamćenje te je zbrinut u stacionaru u zgradi današnje Matematičke gimnazije u Osijeku. Po zapovijedi, morao je napustiti grad i nastaviti liječenje u Zagrebu.

Nakon njegovog odlaska, njegov petnaestogodišnji brat također se prijavio u obranu Hrvatske, dok je njihov otac pomagao prognanicima kroz djelovanje u civilnoj zaštiti.

Tijekom liječenja na zagrebačkom Rebru, Damiru je ponuđeno školovanje na vojnoj akademiji, no kako ona nije djelovala, odlučio se za Policijsku akademiju. Usprkos preporukama liječnika, upornošću i žalbama uspio je ostvariti pravo na službu. Od 1993. do 2000. godine radio je u Specijalnoj policiji „Orao“ Osijek, gdje je, unatoč trajnim posljedicama ranjavanja, profesionalno obavljao svoje dužnosti.

„Žrtvovao sam svoju invalidnost da bih mogao raditi“, kaže Jurmanović, naglašavajući kako su mu značka i iskaznica značile više od dokumenta – bile su potvrda da rana nije bila uzaludna.

Nakon umirovljenja posvetio se obitelji, vjeri i radu u zajednici. Aktivno sudjeluje u lokalnom sportskom životu te je jedan od osnivača i predsjednik Sportskog nohometnog kluba Šećerana.

Damir ističe da ga je kroz sve te godine nosila vjera u Boga:

„Bog nas nije zaboravio. Vjera mi je sve – ona me držala kroz rat i kroz život poslije njega.“

Damirova priča, prožeta skromnošću, ponosom i vjerom, zrcali ono što mnogi nazivaju „tihom snagom branitelja“ – ljudi koji su kao dječaci stali u obranu Hrvatske, a danas u tišini nastavljaju borbu za dostojanstvo, istinu i obitelj.


Tagged

Odgovori