Za Hrvatsku ću dati život, samo da mi je doživjeti dan kad bude nezavisna i priznata
Članovi Blagine obitelji, suborci, predsjednik Republike Zoran Milanović, a i ostali predstavnici državnog vrha došli su se u Vukovar pokloniti legendarnom zapovjedniku general-bojniku Blagi Zadri.
Svečanost obilježavanja 31. obljetnice pogibije heroja i zapovjednika 3. bojne 204. brigade general-bojniku Blage Zadre, započela je polaganjem vijenaca na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, svetom misom te potom prigodnim programom na Trpinjskoj cesti. Vijenci su položeni i u spomen pukovnika Alfreda Hilla koji je poginuo istoga toga dana u Vukovaru.
Svečanom polaganju vijenaca i paljenjem svijeća prisustvovala je Blagina obitelj, predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Nikola Mažar, izaslanik predsjednika Vlade, državni tajnik Špiro Janović, zamjenik župana Vukovarsko – srijemske županije Franjo Orešković, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata umirovljeni general-pukovnik Marijan Mareković, izaslanik ministra obrane Republike Hrvatske, glavni savjetnik ministra obrane Željko Živanović, izaslanik ministra unutarnjih poslova načelnik Policijske uprave Vukovarsko srijemske Fabijan Kapular, zastupnici u Hrvatskom saboru, državni tajnik državnog središnjeg ureda Hrvata izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, zapovjednik Zapovjedne škole “Blago Zadro” kapetan broda Marijan Dražetić, gradonačelnici i općinski načelnici, pripadnici Hrvatske vojske i policije, predstavnici udruga proizašli iz Domovinskog rata, pripadnici 204. vukovarske brigade HV-a te svi ostali građani i prijatelji.
Razlog zašto ljudi 16. listopada u Vukovar dolaze iz cijele zemlje, Bosne i Hercegovine te dijaspore je prije svega što je Blago Zadro utjelovljenje svih pozitivnih ljudskih vrlina i vrijednosti, hrabrosti, nesebičnosti, ljubavi i vjere u domovinu i obitelj, a to je pokazao u najtežim vremenima. Tome danas odajemo počast. Trebamo pričati o tome kako bi naša država danas izgledala da je danas više takvih ljudi i da oni imaju priliku voditi Republiku Hrvatsku. Treba podsjetiti da je Blago Zadro uoči rata vodio i radnike Borova u bitkama i štrajkovima za bolji život, pa temeljem toga definitivno mogu pretpostaviti kako bi se nosio s izazovima današnjice i koliko bi bilo lakše da nas takvi ljudi vode. Vjerojatno ne bi svjedočili zatvaranju tvornica i odlasku mladosti iz Hrvatske.“
Saborski zastupnik i gradonačelnik grada Vukovar- Ivan Penava
Svečanost je prošla dostojansveno. Obitelj, suborci i državni vrh položili su vijence na groblju i prisustvovali svetoj misi, u 12 sati na Trpinjskoj cesti ispred Spomen doma održala se svečanost u kojoj se obratio prigodnim riječima i sam državni vrh.
Nitko nije 91. godine razmišljao o činovima, mirovinama, odlikovanjima . Svima je bilo jedino u glavi da obranimo grad Vukovar i Hrvatsku. Žao nam je što nismo uspjeli obraniti Vukova. .. Nismo uspjeli obraniti grad, ali pružili smo više vremena ostalim prijateljima koji su se borili na drugim ratištima da se puno bolje organiziraju, da se puno bolje naoružaju i da obranimo Hrvatsku.
Tomislav Josić – savjetnik gradonačelnika grada Vukovara za branitelje
Poštovana obitelji Zadro, poštovana obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Poštovani predsjedniče RH, ratni zapovjednici, gradonačelnici, načelnici, dragi hrvatski branitelji, dragi suborci i dragi prijatelji. Pozdravljam vas sve u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske gospodina Andreja Plenkovića, potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda. Pozdravljam vas sve u ovu tužnu obljetnicu kada je Borovo naselje izgubilo svoga legendarnog zapovjednika a Hrvatska jednog od svojih heroja iz Domovinskog rata, obitelj Zadro svoga sina, supruga i oca. Tri desetljeća su prošla, ali sjećanja na Blagu Zadru i druge Hrvatske heroje ne blijede. Zašto je to tako? Kako jedan običan čovjek iz naroda, čovjek poput sviju nas postane heroj, vođa, uzor svoga naroda. Neki kažu da se to ne može naučiti, neki kažu da se takvi ljudi jednostavno rađaju. Stari Grci su smatrali da takvi ljudi jednostavno imaju dar, zvali su to karizma. Moguće je ali sam dar nije dovoljan. Da bi čovjek uistinu postao heroj, potrebno je i herojsko vrijeme, a 90- tih godina za nas je došlo to herojsko vrijeme. Za Blagu Zadru, za našu generaciju, za naš narod. Na žalost, herojsko vrijeme uvijek je i vrijeme iskušenja, patnje, boli, često i tragedije, i to smo upoznali i to smo izdržali. Najbolje to zna obitelj Zadro, koja je ostala i bez Blage i bez Roberta. Ono što se danas trebamo zapitati je; da li smo dostojni onoga što su nam Blago i drugi heroji Domovinskog rata ostavili u naslijeđe”? Po prvi put živimo u svojoj državi. Nismo sluge tuđih gospodara, Hrvatska je članica Ujedinjenih nacija, dio smo slobodnog demokratskog svijeta, članica Europske zajednice i članica NATO-a, najveće alijanse koja je ikad postojala u povijesti čovječanstva . Za koji dan biti ćemo i dio Šengenskog prostora Europske monetarne unije, i uspješno se nosimo s krizama , koje su na žalost česte. Sve smo dalje od Balkanske krčme i blata u koji nas zlonamjerni pokušavaju uvući. A to je sve djelo vas, hrvatskih ljudi, hrvatskih vlada ponajviše ove po predsjedavanjem gospodina Andreja Plenkovića, kojem je bilo puno lakše napraviti na ramenima divova poput Blage Zadre. Svima nam je i danas potrebna Blagina vizija, njegov patriotizam, snaga, osjećaj zajedništva. Zbog toga se ne smijemo obazirati na sitna politikanstva, na razne mudrijaše i lažne pravednike. Moramo biti mirni, stabilni, normalni , onakvi kakvi želimo da lijepa naša bude. U životu kao i svemu daleko je pametnije suditi ljude po njihovim djelima, a ne po onome što govore. Koliko god smatramo da je uvijek moguće postići bolje, ufam se i želio bi da je i Blago Zadro ponosan na naša djela kao što se i mi ponosimo na njega. Blago Zadro i drugi heroji Hrvatske povijesti Domovinskog rata ostavili su nam svoje djelo u nasljeđe, a to nasljeđe je naša osnova, naša suština i jezgra iz koje gradimo sebe, svoje obitelji, svoju zemlju i svoju budućnost.
S toga, neka je laka hrvatska zemlja našem heroju Blagi Zadri i svim našim poginulim i nestalim Hrvatskim braniteljima.
Špiro Janović- državni tajnik u ministarstvu hrvatskih branitelja
Draga gospođo Zadro, draga obitelji, branitelji, vitezovi, dame i gospodo. One kojima nije jasno ili je zaboravio zašto je Blago Zadro u kritičnim danima i mjesecima novije hrvatske povijesti bio upravo to što je bio. Način na koji je bio, i kako je završio. Treba pogledati njegov govor u Borovu Selu iz travnja 1991. godine. Ima na Youtube. Tih nekoliko minuta u kojima je kamera fokusirana na njega, a dvorana odjekuje. Ali kamera ne ide u dvoranu, otklanjaju svaku nedoumicu i svako nerazumijevanje zašto se u kritičnim trenucima taj čovjek našao tamo gdje se našao. Travanj 91. godine u kojem je već puno loših stvari bilo iza nas. Taj govor, tih nekoliko minuta koje su ostale zabilježene, i koje su dostupne svakome, govori o odnosu Hrvata i Srba u ovoj zemlji. O tome da je ovo zajednička domovina, da su ovdje dobro došli, odnosno čak, da nije on taj koji poziva, nego da stvari imaju svoj poredak od kada je vijeka i da ga mogu pokvariti samo loši ljudi. To nisu bile riječi vojnika, nego radnika i sindikalca, koji je nekoliko mjeseci kasnije postao vojni lider, bez vojne škole. Ne samo zato što je hrabar, nego zato što je objedinjavao ono što imaju rijetki ljudi: energija, koja se pretvara u snagu. Tko god je išao u školu, a išli smo svi, zna da to nije isto. Energiju imaju mnogi, mnogi rade, zuje, pričaju, malo meda daju, međutim onaj udar u jedinici vremena koji se pretvara u snagu, to imaju rijetki ljudi. Zadro je bio jedan od njih. U tom govoru, kojeg treba ponavljati i kojeg treba djeci puštati u školu. On je u stilu i izričaju bio ono što mu ime govori, BLAG. U poruci jasan i pronicljiv, ili kako mu prezime govori, duboko je zadro u problem. Objedinio je jedno i drugo. Nekoliko mjeseci kasnije, ovdje je stvorena Hrvatska. Hrvatska je nezaustavljivo išla prema svome puti neovisnosti, samostalnosti i raskida veze s onima kojima nije išlo. Međutim, da nije bilo Vukovara, to bi se dogodilo kasnije, a ne ranije. Pod lošijim, a ne bojim okolnostima. I zato je žrtva tih ljudi golema i neopisiva, veća i od neba. Blago Zadro je za Hrvatsku dao sve. Hrvatska ga ne zaboravlja. Hrvatska ne zaboravlja svoje heroje. Hrvatska je država zahvaljujući takvim ljudima i ta država je instrument ne samo zastava i himna, i prigodnićarstvo. Ne za obranu nacionalnih interesa, drsku obranu ako treba, ne zato da susjedu crkne krava, jer toga je mala radost i zadovoljstvo, nego da sačuvamo svoje blago. Svoje ljude, u Hrvatskoj, u BIH i gdje god ih ima. I za to su se borili ti ljudi, koji je uz put bolje rečeno više od pola porijeklom iz BiH. Grozno je bilo vrijeme u kojem je Hrvatska morala sve sama i nitko joj ništa nije dao. Ovih 45 tona čelika i željeza je trebalo zaustaviti. Američki kongres nam je poslao 4 miliona nalivpera kojima smo se mogli žaliti Europskoj komisiji i Ujedinjenim narodima, to je bila njihova pomoć. Ništa kao danas. Hrvatska se obranila goloruka, pod embargom. Hrvatska je oslobodila svoj teritorij. Hrvatska i samo Hrvatska vojska i nitko treći. Ne NATO, ne Američki bombarderi. Hrvatska vojska je omogućila da se dogodi Dayton i da se sjedne za stol. Hrvatske gardijske brigade, Hrvatska vojska više ne samo branitelji. Hrvatska pred sobom ima izazovne i zanimljive godine, a zanimljive godine su uvijek izazovne i nisu jednostavne. Moramo se držati skupa, kao što su to gospoda i prije mene rekli. Neke razlike zanemariti, zaboraviti ih na tren, jer do ove zemlje je jedino nama stalo, i nikome drugome. Svi drugi dođu i odu, mi ostajemo, i susjedi ostaju. Susjed države nije etažni vlasnik koji se promjeni jednog jutra. To je za stalno. I kad to radimo, moramo imati na umu da je to za sutra i sjetiti se što je o tome i kako je govorio Zadro, jer to je itekako zorno i instruktivno, te riječi vrijede i odzvanjaju i dan danas. Za prijateljstvo i toleranciju je potrebno dvoje. Ako svake godine idem u Jasenovac, ako idem u Grubore, ako idem u Varivode, onda ne očekujte da se itko klanja, ali da bar korektno se namigne hrvatskim žrtvama na Ovčari. To bi bio red. Bez toga reda nema Europe, nema dobrih odnosa i nema razumijevanja. Toliko dragi prijatelji.
Slava mu, slava Hrvatskoj.
predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović
U znak sjećanja na herojstvo general bojnika Blage Zadre održan je prigodan program „Heroj Trpinjske ceste“ u sklopu kojega je bojniku Darku Šumanovcu uručeno priznanje – Plaketa Grada Vukovara kao najboljem polazniku 30. naraštaja Zapovjedno stožerne škole „Blago Zadro“, a za ostvarene izuzetne rezultate tijekom vojne izobrazbe te razvijanje zapovijednih i organizacijskih sposobnosti. Priznanje je u ime Grada Vukovara, bojniku Šumanovcu uručila obitelj Zadro. Bojniku Šumanovcu uz plaketu isplaćena je i novčana nagrada u visini od 5.000,00 kuna koju je odlučio donirati vukovarskoj obitelji s teško bolesnim djetetom.
Obilježavanje je završilo mimohodom do mjesta pogibije general bojnika Blage Zadre u Kupskoj ulici gdje je upaljena 31 svijeća za proteklih 31 godinu.
Međutim, opravdani revolt izazvao je dolazak u Vukovar poglavara Srpske pravoslavne crkve patrijarha Porfirije, koji je u Vukovar došao da bi posvetio pravoslavnu crkvu Svetog Nikolaja te Srpski dom. Da je bio provokativan čin, to se pokazalo kada se kolona uzvanika i obitelji kretala iz pravca Trpinjske ceste, Jadranskom ulicom prema Kupskoj, do mjesta gdje je ubijen rafalom prije 31, godinu general Blago Zadro. Dakle, na sredini Jadranske ulice, na broju 14, iz osobnog automobila Zg tablica treštala je “muzika Srpskog radija”, a koji je bio parkiran uz samu cestu gdje je kolona prolazila. Na fotografiji se može vidjeti automobil, i da su sva vrata otvorena kako bi se što jače čula muzika. To je očita provokacija, jer dok sam stajao uz tu kuću čuo se smijeh i narugivanje kolone, a ljudi iz kolone su ponosno hodali i ignorirali tu provokaciju.
Točno prije 31. godina, agresori su prodrli tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Srpske su postrojbe prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert. Do Zadre, nažalost, nije došla informacija da su Srbi ušli u Vinogradsku s pješadijom i tenkovima, pa je krenuo Kupskom ulicom s Kalašnjikovom u rukama. Ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru.
Blago Zadro, hrvatski heroj, ubijen je rafalom iz mitraljeza.
Izvlačeći mrtvo tijelo Blage Zadre poginuo je i Zvonimir Mlinarić.
Obukli su ga u policijsku odjeću, sanirali mu rane, ležao je na stolu. Tomislav, njegov sin, gotovo dijete, plakao je. Robert je pogledao Tomislava i rekao: ‘Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe’. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt. Pokopali su ga na starom groblju blizu bolnice, i to pod šifrom koju su znali samo petorica.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman posmrtno je odlikovao junaka Trpinjske ceste činom general-bojnika. Danas njegovo ime, koje je simbol hrabrosti i obrane Vukovara, nosi Zapovjedno-stožerna škola u Zagrebu te osnovna škola u Borovu naselju.
Po njemu su imenovane i ulice u Grudama, Zagrebu i Vukovaru. Blago Zadro nije dočekao ni čin general-bojnika ni ostale počasti svojemu junaštvu, kao ni slobodnu i samostalnu Hrvatsku o kojoj je sanjao.
