Operacija Maslenica

Siječanj 1993. godine ostat će zauvijek zapamćen kao trenutak kada je hrabrost hrvatskih vojnika i vizija državnog vodstva ispisala novu stranicu povijesti slobodne Hrvatske. Operacija Maslenica nije bila samo vojni podvig, već i simbol odlučnosti i snage naroda u borbi za svoju zemlju.

Vizija povezivanja Hrvatske

Početkom 1993., Hrvatska je bila podijeljena. Prometna izolacija južnog dijela zemlje bila je golemi teret, a predsjednik dr. Franjo Tuđman prepoznao je nužnost odlučne akcije. S tom svrhom, pozvao je generala Janka Bobetka i povjerio mu vođenje antiterorističke operacije ograničenog dometa, čiji je cilj bio ponovno povezivanje sjevera i juga Hrvatske.

Uz generala Bobetka, ključnu ulogu u planiranju i provođenju akcije preuzeli su generali Ante Gotovina, Mirko Norac, Mladen Markač i Nenad Roso. Unatoč izazovima, poput demobilizacije pričuvnih snaga nakon Sarajevskog sporazuma, planiranje operacije bilo je detaljno, oslanjajući se na iznenađenje i tajnost.

Početak akcije: 22. siječnja 1993.

Operacija je započela rano ujutro, uz topničku pripremu i istodobne napade u više smjerova. Hrvatska vojska napredovala je brzinom i odlučnošću, osvajajući strateški ključne točke, uključujući Maslenicu, Rovanjsku, Novsko ždrilo, Kašić i Zračnu luku Zemunik. Dominantni visovi na Velebitu, poput Tulovih Greda, osigurali su kontrolu nad širim područjem.

Prva tri dana operacije obilježena su snažnim napadima, oslobađanjem okupiranih sela te odbijanjem neprijateljskih protunapada. Ipak, napredovanje prema Obrovcu i Benkovcu zaustavljeno je 25. siječnja pod pritiskom međunarodne zajednice.

Bitka za Kašić: Simbol heroizma

Posebno krvava i ključna bila je bitka za selo Kašić. Srpske snage, pojačane elitnim postrojbama iz Srbije i BiH, pokušale su silovitim protunapadima ponovno osvojiti ovo strateško područje. Zapovjednici Mladen Kruljac i Ivan Obrovac predvodili su herojske „Kobre“ – postrojbu sastavljenu pretežito od Brođana, koji su pokazali nesalomljiv duh.

Dvije noći i dva dana trajala je borba prsa u prsa, u kojoj su hrvatski vojnici nadljudskim naporima i hrabrošću zaustavljali neprijateljske snage, unatoč višestrukoj brojčanoj nadmoći i snažnoj topničkoj vatri.

Pobjeda i cijena slobode

Operacija Maslenica postigla je svoj cilj: oslobađanje ključnih prometnica i teritorija te ponovno cestovno povezivanje Hrvatske. Srpske snage bile su odbačene iz zadarskog zaleđa, a strateške točke poput Tulovih Greda i Malog Alana osigurale su kontrolu nad širim područjem.

Međutim, pobjeda je došla uz visoku cijenu. Brojni hrvatski branitelji položili su svoje živote kako bi osigurali slobodu i teritorijalni integritet domovine. Njihova žrtva ostaje trajna inspiracija budućim generacijama.

Sjećanje na heroje

“Nakon pakla kroz kojeg smo tek prošli, došli su mi zapovjednici satnija i sa suzama u očima tražili da ostanemo i dalje na položajima, ” ispričao je general Mladen Kruljac.
“Najveće gubitke doživjele su prva i treća satnija čiji su redovi odmah popunjeni ljudstvom iz drugih postrojbi. Vremena za odmor i tugu nije bilo jer su Srbi ponovo krenuli u napad. Njihovo topništvo je zasipalo svaki kvadratni metar zemljišta a prema nekim proračunima, na kvadratni kilometar padalo je oko 8 tisuća projektila različitog promjera. Doslovce je gorjelo nebo i kamenjar. Bila je to naznaka i uvod u još jedan četnički napad na Kašić kad je prema njemu iz tri smjera nadiralo više od tisuću pješaka sa l9 tenkova uz jaku topničku potporu. “Kobre” su ih spremno čekali, odlučni da ne uzmaknu niti za milimetar.”

Bilo je tu primjera velike osobne hrabrosti! – brigadir Ivan Obrovac,

“Četnici su nadirali sa svih strana i u jednom trenutku dio boraca, koji je držao lijevi bok naše bojne u zaseoku Laketići, našao se u njihovu okruženju… Uspio sam preko “motorole” dobiti zapovjednika Kruljca i izvijestiti ga kako su nam opet nečiji tenkovi iza leđa. Bili su to četnički tenkovi, ali su ih ovoga puta “zolje” pa čak i ručne bombe uspjele natjerati na povlačenje”.

Govoreći o tim dramatičnim trenucima general Kruljac se prisjeća: ” Brigadir Obrovac našao se na koti 212 sa 20 momaka u potpunom okruženju četničkih snaga. U okruženju su bili 20 sati, a svaka veza s njima bila je onemogućena jer su baterije na Motorolama bile već iscrpljene, a o nekom prebacivanju streljiva nije bilo ni govora. Prikupio sam raspoloživo ljudstvo (vojnu policiju, inženjerce, kuhare, pa čak i lakše ranjenike) te smo iz tri smjera krenuli u proboj. Bilo je teško. Nismo znali gdje se momci točno nalaze, a nismo imali više ni protuoklopnih sredstava koje smo istrošili u 50-satnim neprestanim borbama. Ovoga puta mrak nam je postao saveznik, budući da su četnici odlučili pričekati jutro kako bi obavili pretres terena i neutralizaciju naših momaka.
U jednom trenutku brigadir Obrovac je, koristeći valjda posljednje nadošle mikro volte, preko “motorole” uspio dati koordinate položaja na kojem se nalaze. Sad, kad smo znali gdje su, krenuli smo u silovit protunapad. Četnici su se odjednom našli između dvije vatre te je u njihovim redovima zavladala panika. Nismo čekali ni časa, već smo s jedne i druge strane razvili borbu prsa o prsa. Uspjeli smo četnike potisnuti prema Smilčiću, spojiti se s našim momcima i, onako prljavi, krvavi, puni emocija i radosti što se ponovo vidimo – izljubili se kao da je od našeg posljednjeg susreta prošlo puno godina, a ne samo dvadesetak sati.
To je kratko trajalo, jer za dulje radovanje nije bilo vremena. Odmah smo zauzeli nove položaje te u borbu uveli naše tenkove budući da smo očekivali novi četnički napad. Međutim, oni su se povukli u Smilčić, a mi smo ih “pozdravili” sa 400 granata. Pouzdano znamo da su tada doživjeli nove velike gubitke jer takvo što nisu očekivali. Bili su potpuno neutralizirani, uništeni moralno i fizički. U ta dva dana velikih borbi doživjeli su ogroman poraz. Iz stroja im je izbačeno nekoliko stotina vojnika, a uništena im je i velika količina oklopno-tehničkih sredstava. Nekoliko su dana oplakivali i pukovnika Milankovića, dok je Martić iz Knina potjerao Ražnjatovića-Arkana jer ovaj svoju zadaću, dobivenu od Miloševića, očito nije dobro obavio. A da zločincu Arkanu puno toga tih dana nije bilo jasno, govori i njegova poruka, koju smo preko Motorole uhvatili: – Tučemo ih celi dan, a ne beže! To su, bre, fanatici! Osvetimo naše mrtve! (Tog dana, 2.veljače l993. helikopter je tri puta odlazio za Knin odvozeći mrtve i ranjene četnike).

Martićevi četnici više nisu izravno napadali Kašić i tek oslobođena područja zadarskog zaleđa. Bilo je provokacija i izvidničkih djelovanja ali bez žestokih napada. Borci Taktičke skupine Zadar, odnosno pripadnici 3.bojne 3.gardijske brigade ostali su na svojim položajima još l4 dana ali sa strogom zapovijedi da ne smiju ići naprijed već da čuvaju 17 kilometara dugu borbenu crtu, neposredno prema Debelom brdu i Benkovcu. No, sada su već bili ojačani borcima 1.hrvatskog gardijskog zdruga, domobranima te satnijom 2.gardijske brigade.

Odajući priznanje “Kobrama” general Bobetko tada je izjavio: – Vi ste pobjedu Hrvatske vojske pretvorili u pobjedu hrvatskog naroda!

Zarobljena neprijateljska sredstva u operaciji Maslenica:

• dva tenka T 55
• dva OTM-a M 60
• dvije H 105 mm
• tri MB 120 mm
• osam MB 82 mm
• deset MB 60 mm
• jedanaest NST 82 mm
• POLO 9K11 sa šesnaest raketa
• dvije stotine i četrdeset “Zolja” RBR 64 mm
• PZS 12,7 mm “BROWING”
• dva PZT 20/3 mm i 20/1 mm
• kamion pun “Osa” i mina za MB 82 mm
• kamion pun različitog streljiva
• inženjerijski pribor i alat
• streljivo raznog kalibra oko 12000
• dva terenska vozila i ostala razna vojna oprema.

U toku operacije Maslenica, hrvatske snage imale su 127 poginulih, i nekoliko stotina što teže i lakše ranjenih. Dok su neprijateljske snage imale 490 poginulih .

Poginuli pripadnici 3.Gbr ; Josip Andrečunko, Dubravko Antunović, Nikola Bogić, Drago Bilić, Josip Bobošević, Željko Boduljak, Zvonko Bureš, Nikola Butković, Vjeran Buzgo, Saša Hlušec, Josip Hrvojević, Ivica Kadić, Dajan Kesić, Željko Kovačević, Bojan Lupša, Antun Majetić, Ivica Majetić, Darko Malirujek, Marko Marković, Franjo Marinović, Dubravko Marošan, Željko Mijić, Stanislav Milas, Franjo Milković, Zoran Modić, Božidar Moher, Josip Stojko, Željko Ćorluka i Thomas Valentić.

Operacija Maslenica ostat će upamćena kao prekretnica Domovinskog rata, svjedočanstvo hrvatskog jedinstva, hrabrosti i neuništive volje za slobodom. Svake godine, sjećanjem na ove herojske dane, odajemo počast onima koji su za našu slobodu dali ono najvrjednije – svoje živote.