U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održan je međužupanijski stručni skup za učitelje i nastavnike povijesti kojima su zapovjednici i sudionici Domovinskog rata iz prve ruke govorili kako su obranjeni Osijek i njegova okolica. Hrvoje Knežević, prof. viši savjetnik za povijest, kaže da su dobili dublji uvid u tadašnje događaje. Damir Buljević podsjetio je na početak rata na osječkom području.
Dubravko Lažeta – Dragovoljac od prve polovice 1991. godine i bivši pripadnik 106. osječke brigade. Obnašao je dužnost Pomoćnika brigade kroz vojno-političku djelatnost u zapovjedništvu i terenski rad. Umirovljen s činom natporučnika HV-a. Trenutno je voditelj programa i projekata u udruzi građanska prevencija “Osječka škola” gdje radi volonterski i honorarno. Inače, bavi se glazbenim skladateljstvom i pjesništvom. Zborno sakralno i klasično pjevanje , pop rock, filmska glazba …
Lažeta je govorio o predratnoj situaciji i atmosferi uoči samog rata. Strah je normalna ljudska emocija, koju svatko ima, onaj koji nema strah, on nije normalan. Mi smo svi imali strah. Ali biti hrabar, značilo je imati jače živce na određenom mjestu gdje si mogao dati doprinos. Dana 18. studenog. 1989. godine osnovan je HDZ u gradu Osijeku, i to je prvi javni skup i ujedno i osnivačka skupština, koja je prijavljena Sekretarijata unutarnjih poslova (SUP). Jednostavno, kako sam se ja priključio stranci HDZ, tako su i svi ostali, prepoznali su da je to stranka koja nas može staviti na pravi put. Srpska demokratska stranka (SDS) u sav glas je isticala kako mi Hrvati želimo Srbe pretvoriti u manjinu, što mi nismo vidjeli problem da oni budu manjina, čak je i predsjednik dr. Franjo Tuđman uvijek govorio “Hrvatice i Hrvati i svi građani Republike Hrvatske”.
Dubravko Pancić rođen je 5. 1. 1956 u Osijeku. Školovao se u Osijeku. Završio je ekonomski fakultet u Osijeku. Moje domoljublje krenulo je još iz školskih dana. Sami bit naše 106. brigade je da smo se svi poznavali . Kada je počeo rat, moj sin je tada imao 10 godina a kćerka 2 godine. Kada su se vratili u Osijek iz izbjeglištva, rekla mi je da ja nisam njen tata. To je nešto što ja ne mogu oprostiti Srbima. U rat sam se uključio 28.6.1991. kao potporučnik, bio sam zapovjednik voda i napredovao do zapovjednika bojne, te kasnije i načelnik za Domobranstvu. Umirovljen sam s činom brigadira. Dana 27. lipnja 1991. godine bio je prvi oružan izgred na području Osijeka, kada je JNA izašla s tenkovima na ulice i pregazila kolone vozila , 4 vozila od kojih je jedan bio crveni fićo. Ishod je završio prosvjedom oko vojarni, pri čemu je JNA zapucala prema ljudima. Završilo je s 25 ranjena građana. Sljedeći dan, 28. lipnja mobilizirane su dvije bojne 106. brigade. Od pozavnih 811 vojnih obveznika, odazvalo se 698, od kojih he pod naoružanjem bilo 540 pripadnika a 158 bez osobnog naoružanja. Odmah j par dana poslije, od 1-7 srpnja, uslijedila je bitka za Ćelije. Selo je napadnuto s više pravaca i nakon iscrpne borbe, selo se napustilo, a četnici su selo opljačkali i sravnili sa zemljom. Odmah 7. srpnja uslijedila je i bitka za Tenje….
Eduard Bakarec, rođen je 3. listopada 1936. godine u Osijeku gdje završava srednju školu. Prije rata rukovoditelj RZ Društveni standard u tvornici “Saponia”. Istaknuti je osječki sportaš i dobitnik nagrade grada Osijeka za doprinos razvoju sporta. Tri puta je proglašen najboljim sportašem Slavonije i Baranje. Bavio se aktivno veslanjem – višestruki juniorski prvak bivše države, ali najveće sportske rezultate u karijeri postigao je u dizanju utega. Bio je višestruki prvak hrvatske i Jugoslavije. U bivšoj OT Brigadi od 1982. do 1991. godine obnaša dužnost zapovjednika brigade. Završio je PŠRO Bileća i Visoku ratnu školu u Beogradu – obuka za zapovjednika brigade. Iz JNA ulazi u sastav ZNG RH. U travnju postaje zapovjednik 3A brigade, a u lipnju zapovjednikom 106. brigade . Početkom prosinca, 7. studenog 1991. postaje zapovjednikom ZOG Osijek, a u prosincu zamjenjuje ga Branimir Glavaš a Bakarec postaje načelnik ZOG Osijek. Umirovljen je s činom brigadirom. Bakarec je pričao o samom ustroju brigada i obrane grada Osijeka. Uvodnim riječima zahvalio se svim prisutnim na njihovom dolasku riječima . Meni je osobito drago što se povjesničari, mladi ljudi, interesiraju za Domovinski rat.
Ištvan Mihalik, djelatnik tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu . Bio je načelnik štaba 160. brigade Inače jedan od pojedinaca koji je dao ogroman doprinos obrani za selo Laslovo koji se branio 152 dana od velikosrpske agresije. Pošto sam bio djelatnik Sekratijata za obranu Osijek, prikupljao sam informacije o vojnim obveznicima koje ću kasnije angažirati po vojnoj specijalizaciji.
Zlatko Boras, umirovljeni bojnik HV-a, pričao je o tome kako je 5.12. 1991. Osijek ostao nepokoren Grad, Tada je velikosrpska mašinerija krenula u napad na Nemetin. Prvi tenk uništili smo bestrzajnim topom koji se nalazio na krovu Saponije, odmah poslije njega oštetili smo BOV. Imali smo jednu zanimljivu strategiju, znajući da je i JNA ovo prvi oružani sukob, i da je normalno da se i oni boje. Pucali smo im u kupolu tenka s udaljenosti od oko 400 metara. Kada je metak pogodio kupolu, unutar kupole osjećaj je bio jeziv. U nastavku je umirovljeni bojnik pričao o tome kako je neprijatelj uništio jedan dio prve linije, te kako se taj dio linije nakon par sati borbe i vratio.
Petar Mlinarević, (1959.) oženjen i otac je dva sina Umirovljeni je bojnik HV-a. Dragovoljac je Domovinskog rata od ožujka 1991. godine. Sudjelovao u dragovoljnom naoružanom odredu u MO “30. svibanj”, nakon pripajanja NO, pripadnik je 106. brigade. Zona odgovornosti bila je Tenja, Laslovo , Osijek. Od kraja 9. mjeseca 91. godine prelazi u topništvo 3. gbr na mjesto zapovjednika bitnice H122D30, nakon toga postaje zapovjednikom Topničko raketnog diviziona i nakon toga prelazi u ll ZP OSRH za načelnika opskrbne struke. Odlikova je sedam puta odličjima HV-a. Njegovo izlaganje svedeno je na ustroj topničkke bitnice, i osnivanje Topničko raketnog divizona. Nabrojio je sve bitke u kojima je sudjelovala 3. gbr i naglasio kako je upravo 3.gbr imala najveći broj poginulih i ranjenih pripadnika.
Jelena Červenjak Moniček i Dunja Irha Baričević, profesorice u OŠ, svojim izlaganjem pružili su statističke podatke o samom školovanju djece u razdoblju 1991/92. Dunja je iznijela sjećanje s Ivanom Vujić, djevojčicom koja je poginula u 13.-toj godini od agresorske granate u 3.9.1991. u Osijeku .
– Približili smo profesorima temu obrane Osijeka i šire okolice. Činjenica je, da je Hrvatska bila ugrožena po pitanju svog opstanka, najžešće su se borbe vodile u Slavoniji, od Vukovara do Osijeka, branitelji s prve crte obrane i njihova žrtva su pridonijeli slobodi i tome da Osijek ostane nepokoreni grad. Ovo je bila prilika da pred profesorima svjedočimo i upoznamo dodatno s tom temom iz prve ruke kako bi oni mogli na svojim radovima i pred školskom djecom prenijeti tu istinu i možda neke radove, domaće zadaće, doktorate i tako dalje raditi – pojasnio je branitelj Damir Buljević koji je, kako je bio i ratni zatočenik, sada i predsjednik podružnice Osječko-baranjske Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.
Želimo ovu herojsku borbu i žrtvu svih naših stradalih i ostalih branitelja, također i hrabrih i odgovornih zaposlenika u osječkim poduzećima i ustanovama, sačuvati od zaborava. Ta hrabra grupa ljudi je u kritično doba 91/92. godine išla na posao i s posla pod kišom granata i ubojitih projektila, svakodnevno obavljajući svoje ratne zadaće koje su osiguravale građanima Osijeka topao kruh, mlijeko, opskrbu vodom, strujom i grijanjem, javni prijevoz tramvajima i autobusima, TV i radio signal i drugo, iskazujući prkos i odlučnost svih građana u obrani svoga doma. Hvala im za nesebičnost i hrabrost.
Omogućiti nastavnicima povijesti u svim osnovnim i srednjim školama i gimnazijama Osječko-baranjske županije da u svojim predavanjima na satima o Domovinskom ratu mogu uz propisane udžbenike koristiti istinite i vjerodostojne zapise svjedoka i izravnih sudionika Domovinskog rat u njihovom gradu široj okolici, čime bi doprinijeli i trajnom očuvanju istine o pravim uzrocima rata, tijekom, ishodu i žrtvama u Domovinskom ratu.
