U ranim jutarnjim satima tog 25. listopada, oko četiri sata, počeo je žestok artiljerijski napad nakon čega su se pod vatrom približili tenkovi JNA. Napadi su se odvijali iz pravca Ostrovo, Bobota, Antin i Markušica , jedini slobodni put bio je prema Nuštru . U toku obrane najviše se iskazala posada bestrzajnog topa s kojim su hrvatske snage uništile šest tenkova i 4 oklopnjaka.
Na hrvatskoj strani bilo je mnogo ranjenih, a poginulo je i ubijeno ukupno 30 civila i 10 branitelja..Još uvijek je nepoznata sudbina branitelja Vlatka Matanovića iz Antina, Vladimira Doležaka iz Vinkovaca i Borisa Gubića iz Zagreba.
Istog dana agresor je napao i Jarminu koja se uspješno obranila, a u popodnevnim satima iz Mirkovaca, Cerića i s dobra Henrikovci napadnut je Nuštar. I taj napad su hrvatski branitelji odbili uz uništena tri tenka JNA.
U napadu na Tordince poginule je između 190-200 četnika, rezervista, pobunjenih Srba i redovnih vojnika JNA . Nakon okupacije sela, JNA je provela sanaciju terena oko sela i prikupila sve mrtve kod katoličke crkve Nakon prepoznavanja JNA je odvojila sve svoje poginule i odnijela ih za Srbiju ,a domaće pobunjene Srbe su pokopali po okolnim srpskim selima .
Jedan od preživljelih civila bio je matičar iz sela Tordinci koji je uspio doći na slobodan teritorij Republike Hrvatske tek u svibnju 1992 godine.Svjedočeno je da su agresori pored srušene katoličke crkve iskopali veliku grobnicu i tamo bacilli sve nesrpske poginule i ubijenem ali posto su to radili pod okom Ruskog bataljuna UNPROFOR-a , grobnica je s vremenom premještena na više lokacja u okolici Tordinaca. Tako je 1999 kod župnog ureda srušene crkve ekshumirano je samo pet tijela a tokom 2004 godine nastavilo se sa iskapanjem te je u nekoliko masovnih i individulanih grobnica nadomah Tordinaca pronađeno još nekoliko desetaka posmrtnih ostataka poginulih .
Predviđa se da je ukupni broj ubijenih oko 208, pošto su u napadu na Tordince agresori imali velike gubitke a za odmazdu su poubijali civilne iz okolnih mjesta, ponajviše iz Antina.