Iako je prošla 31. godina, sjećanja su još uvijek jaka. Tako i o zbivanjima tijekom prošloga i ovoga dana prije točno 31. godinu.
Kako je Osijek bio u polu okruženju ( Sjever- Baranja, Jug-Tenja, Istok – Sarvaš, Klisa) jedini slobodan izlaz, tj ulaz u grad bio je sa Zapadne strane Osijeka , cestovni pravac Osijek- Josipovac- Valpovo i jugozapadni cestovni pravac Osijek-Čepin – Đakovo . Grad Osijek svakodnevno je granatiran iz svih pravaca okupiranog dijela, iz smjera Baranje uglavnom se tuklo VBR-om, a iz smjera Klise i Sarvaša tuklo se tenkovskim i topničkim granatama i minobacačima od 120 i 80 mm. Dok je Vukovar krvario kao nikada do sada Osijek je bio izložen učestalom granatiranju i razaranju po cijelom gradu. Osijek nije bio samo razaran iz okolnih okupiranih naselja , nego je svakodnevno u gradu bila i peta kolona koja je imala posao da prvenstveno pravi strah. Dakle radilo se o psihološkom ratu, jer je peta kolona bila sastavljena od civila, mlađih i starijih, muškaraca i žena. Koristili su snajpersko oružje i uglavnom su pucali iz svojih stanova, balkona ili terasa zgrada. Kada bih se samo mogao sjetiti koliko je puta na mene pucano ….svako se radi o više desetaka puta. Jedne prilike smo brat i ja išli sa naselja Sjenjak ispod podvožnjaka prema hotelu Željezničar kada je na nas pucano iz zgrade Ljepotice. Čim je zapucano mi smo odmah zalegli usporedno ispod “stare lokomotive” (ako se tko sjeća gdje se nalazila ), nekako smo uspjeli dopuzati i pretrčati u hotel odakle smo javili svojem zapovjedništvu. Na toj lokaciji odakle je pucano na nas, uhvaćena je starija žena, rekao bih baka kod koje je prilikom pretrage pronađen snajper. ( Postoje suđenja na kojima se sudi za zločine nad civilima , iako oni koji su bili u gradu , pogotovo 91/92 godine, znaju da civili nisu bili civili nego peta-kolona koja je ubijala I stvarala paniku među građanima ). Zatim, dojave …. Petokolonaši su dojavljivali o aktivnostima u gradu, o tome da li su srbi pogodili ciljeve ili ne. Osvjetljenje .. iako je grad bio u mraku, jer je odlukom bilo zabranjeno koristiti rasvjetu kako na ulicama, stanovima , zgradama, tako i na vozilima. Svaki vlasnik svoga vozila morao je oblijepiti farove ( prednja i zadnja svjetla) crnim trakama te ostaviti samo mali dio otvoren radi preglednosti dok se upravlja vozilom, jer ako se iz grada vidjelo svjetlo, to je bio orijentir za preciznije gađanje agresoru. Tako su petokolonaši povremeno palili svjetla po zgradama i davali razne signale agresorima na okupiranom području . Na današnji dan , prije točno 31. godinu , unatoč zabrani rasvjete, u tijeku cjelodnevnog granatiranja cijeloga grada, upalila se rasvjeta u gradu. Iako se odmah interveniralo i rasvjeta se ugasila, bilo je dovoljno da grad ostane osvjetljen na trenutak i granate su poslije bile puno preciznije. Dok pišem ovo sjećanje , sjetio sam se još jednog podmuklog djelovanja pete kolone. U gradu se znao voziti kamion sa ceradom, a u njemu minobacač od 60 mm, iz tog kamiona i sa tim minobacačem se pucalo po samome Osijeku, iz jedne ulice prema drugoj …. Koliko se sjećam nikada nisu uhvaćeni, iako je bilo nekih svjedoka koji su uočili taj kamiončić, ali i maskirane ljude pa su ljudi pomislili da se radi o gardi, o hrvatskim vojnicima, a u stvari radilo se o petoj koloni koji su vjerojatno I moguće u ono doba i imali “sređene “ papire radi kontrole ako ih neko legitimira.
Na ovaj dan a prije 31. godina uz pomoć pete-kolone , srpski agresori ubili su 2 osobe a 16 ih je ranjeno.