Na trideset drugu godinu, od tragične noći kada se prevrnuo čamac pun hrvatskih branitelja na rijeci Savi kod “Velike krivine”, zajednica se okupila kako bi odala počast i sjećanje na one koji su izgubili svoje živote te kobne noći 5. na 6. travnja 1992. godine.
U tišini koja je obavijala spomen obilježje između Migalovaca i Zbjega, prisutni su se prisjetili hrabrosti i žrtve Anđelka Baraća, Davora Bernardića, Dražena Bukvića, Marka Jelinića, Zvonimira Kvesića, Gojka Lauca, Zorana Seferovića i Ilije Jozića.
Vjeran Štiglić, jedini preživjeli iz tog nesretnog čamca, u znak sjećanja bacio je vijenac u hladnu vodu rijeke Save. Ovaj čin simbolizira ne samo gubitak, već i trajno sjećanje na one koji su svoje živote položili boreći se za slobodu.
Trideset dvije godine kasnije: Sjećanje na Hrvatske vitezove
Na današnji dan prije trideset dvije godine, grupa hrvatskih branitelja krenula je preko rijeke Save kako bi se pridružila borbi za Bosansku Posavinu. Noć je bila mračna, a voda hladna i nemirna. Njihova misija bila je jasna, ali sudbina je imala druge planove. Čamac se prevrnuo, a osam hrabrih života ugašeno je u trenu.
Danas, na mjestu gdje se dogodila tragedija, stoji spomen obilježje. To je mjesto tišine, razmišljanja i sjećanja. Mjesto gdje se povijest i sadašnjost susreću u spomen na one koji su svoje sutra dali za bolje danas.
Vjeran Štiglić, čovjek koji je preživio i nosi sjećanja na svoje suborce, stoji pored rijeke Save. Njegov pogled pada na vijenac koji polako pluta niz rijeku, odajući počast i zahvalnost onima koji su otišli.
Ova godišnjica služi kao podsjetnik na cijenu slobode i mira. Podsjetnik na to da se hrabrost i žrtva nikada ne smiju zaboraviti. Danas, dok stojimo ovdje u spomen na hrvatske vitezove, prisjećamo se njihove žrtve i zahvaljujemo im na slobodi koju uživamo.
Neka im je vječna slava i hvala. Počivali u miru Božjem.
Foto: Udruga 108. brigade ZNG RH
