Zagreb, 10. veljače 2025. – Marko Perković Thompson objavio je novu pjesmu posvećenu banu Petru Zrinskom, hrvatskom plemiću čija je sudbina obilježila povijest našeg naroda. Pjesma je inspirirana njegovim posljednjim pismom supruzi Katarini, napisanim u tamnici noć prije pogubljenja.
“Moje drago serce…” – riječi su kojima započinje jedno od najpotresnijih pisama hrvatske povijesti. Katarina ga, nažalost, nikada nije primila. Taj oproštaj postao je simbol žrtve i ljubavi prema domovini.
Godine 1671. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu, a njihova smrt ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti. Njihova borba protiv habsburškog centralizma bila je borba za hrvatsku slobodu, ali i tragičan kraj dviju slavnih obitelji.
Thompson je kroz svoju pjesmu još jednom oživio priču o hrabrosti, odanosti i tragediji, podsjećajući nas na one koji su svoj život položili za hrvatsku slobodu.
Poslušajte pjesmu i podijelite svoje dojmove!
Originalno pismo Petra Zrinskog :
„Moje drago serce!
Nemoj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončenja sutra u deseti ore budu meni glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekuvečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbuntuval, ali ti se čem zameril (koje ja dobro znam), sprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovim svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi na okupu pred njegovem svetem tronušem u dike vekivečne sastanemo.
Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tako moralo biti.
V Novem Mestu, pred zadnjem dnevom mojega življenja, 29. dan aprila meseca, o sedme ore pod večer, leta 1671.. Naj te Gospodin Bog s mojum kćerju Aurorum Veronikum blagoslovi.
Grof Zrini Petar“
Pročitajte tekst pjesme ‘Nepročitano pismo’:
Pišem ti pismo voljena Kato
Nemoj dok čitaš plakati zato
Ne brini
Nije me strah
U zoru me vode, tako su rekli
U desetom satu glavu bi sjekli
I sa mnom ide ti brat
Javljaju vani večernja zvona da prolazi dan
Čeka nas krvnik i posljednja zora
Ni milost ni spas već naoštren mač
Čeka nas
Putujem Kato bez tebe
Bez konja, sablje srebrne
Lako ću ja
A kako ćeš ti
Putujem Kato bez tebe
Gazit ću staze nebeske
Pismo je to
Nepročitano
Pišem ti ova žalosna slova
Neka te ne slomi nevolja ova
Ni suzu
Nemoj im dat
Da zatru nam ime urota kreće
Ni tebi ni djeci se smilovat neće
Nosi naš križ
Ko barjak pred rat
Javljaju vani večernja zvona da prolazi dan
Čeka nas krvnik i posljednja zora
Ni milost ni spas već naoštren mač
Čeka nas
Putujem Kato bez tebe
Bez konja, sablje srebrne
Lako ću ja
A kako ćeš ti
Putujem Kato bez tebe
Gazit ću staze nebeske
Pismo je to
Nepročitano
Zelena polja pozdravi sva od mene jedina
Pozdravi dike, moje vojnike
Svakoga koji me zna
Reci im Kato nismo još došli
Došli do svoga sna
Bit će još dana, bit će megdana
Zvat će domovina
Putujem Kato bez tebe
Bez konja, sablje srebrne
Lako ću ja
A kako ćeš ti
Putujem Kato bez tebe
Gazit ću staze nebeske
Pismo je to
Nepročitano
Foto: MPT/Facebook