Tajni razgovori iz 1944. otkrivaju napetosti između Kralja Petra, Churchilla i Tita

Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

U tajnom zapisu CIA-e od 28. listopada 1944. godine, otkriven je tajni razgovor između kralja Petra i Churchilla. Kralj Petar je molio Churchilla da organizira tajni sastanak između njega i Tita u Churchillovoj prisutnosti. Churchill je odgovorio da je sada prerano, ali da će tražiti mišljenje predsjednika SAD-a o uputnosti takvog sastanka.

Churchill je izrazio mišljenje da kralj ni pod kojim okolnostima ne bi trebao biti na jugoslavenskom tlu sada. Prvo, nije želio legalizirati neka nedjela koja je Tito počinio nad nekim jugoslavenskim narodom uz kraljevu nazočnost. Drugo, bilo bi lako ubiti ga i onda tvrditi da su ga ubili njemački agenti ili Mihailovićevi pristaše.

Churchill je izrazio ozlojeđenost zbog ministra obrane postavljajući kraljevu Jugoslavensku zračnu silu i mornarica pod Titovim zapovjedništvom. Rekao je da je dobio vijest od svojih admirala koji zapovijedaju Mediteranom da neće tolerirati isto.

Na kraju je Churchill uvjerio kralja da se ne treba brinuti za Šubašić-Tita konferenciju jer će svaki dogovor morati dobiti njegovu sankciju. Rekao je da Staljin nije bio nerazuman u pogledu opće balkanske situacije, ali da je naravno Staljin vrlo pronicljiv čovjek i morat će se pratiti situacija. Kralj je tražio da ovo izvješće bude povjerljivo.

U skladu s odredbama ovog sporazuma, kralj Petar će imenovati vijeće od 3 namjesnika da zastupaju Njegovo Veličanstvo u Jugoslaviji, do odluka zemlje o krajnjem obliku vladavine. Namjesnici bi formirali vladu od 18 ministara od članova dr. Šubašić vlade i Narodnog odbora. Bio bi to zadatak ujedinjenih vlada da provede plebiscit koji bi na kraju odlučio o obliku vladavine zemlje.

Premijer bi bio maršal Tito, koji bi ujedno bio i ministar obrane i vrhovni zapovjednik. Dr. Šubašić kreće u Moskvu da se sam uvjeri u stavove sovjetske vlade prema Jugoslaviji.

Kralj je izjavio: ‘Molim vas, recite gospodinu Churchillu da sam bio šokiran ovim dogovorom i neću ga prihvatiti.’ Cadogan je potom obavijestio kralja da je gosp. Churchill izrazio zaprepaštenje naglim odlaskom Subašića za Moskvu, a da se prethodno nije javila Churchillu i kralju Petru. On je dalje izjavio da ga Šubašić nije konzultirao o detaljima sporazuma.

Churchill je u skladu s tim, rekao je Cadogan, poslao depešu britanskom veleposlaniku u Moskvi da zamoli Subašića da odmah krene u London kako bi izvješćivao kralja Petra i Churchilla. Churchill je također obavijestio Staljina da ni Churchilla ni kralja Petra Subašić nije konzultirao tijekom njegovih razgovora s Titom o sporazumu i posebno ga zamolio da ne donosi bilo kakve odluke dok Churchill ne dobije potpuni izvještaj sporazuma i sve dok kralj Petar nije imao prilike proučavati isti.

U noći na 10. siječnja 1945.,u 23 sata kralj Petar završio je vijećanje sa svojim savjetnicima u vezi s njegovim konačnim odgovorom Churchillu na predloženi sporazum između jugoslavenske vlade u izbjeglištvu i maršala Tita Partizanske uprave. Pismo Churchillu, koje odbija prijedloge o regentstvu i delegiranju zakonodavnih ovlasti partizanskom Antifašističkom vijeću, trebalo je dostaviti 11. siječnja ujutro. U 12:00 u podne 11. siječnja planirano je objaviti kraljevu odluku u priopćenju.

U 11:00 ujutro 11. siječnja, britanski veleposlanik Stevenson saznao je od ađutanta kralja Petra sadržaj predloženog priopćenja. Stevenson je telefonom dobio upute od kralja Petra i princeze Aspazije Eden i upozorenje da ni pod kojim uvjetima ne objavite priopćenje za pritisak. Sam Eden je telefonirao kralju Petru u njegovu ladanjsku rezidenciju tražeći hitan razgovor.

Prema Šubašiću, Churchill je izjavio: “Ne sviđa mi se ovaj sporazum. To se čini da uspostavlja diktaturu od strane Tita, koji ima vojsku pod svojom kontrolom. Ali ne vidim drugi način da riješim problem i savjetovat ću ga Kralj da potpiše sporazum.” Churchill je dalje istaknuo da sporazum ne osigurava slobodno djelovanje drugih političkih stranaka i naglasio da su pripadnici Avnoj nisu izabrani predstavnici naroda. Šubašić je odgovorio da razmišlja o mogućnosti proširenja Avnoja uključivanjem bivših parlamentaraca sada u Jugoslaviji. Šubašić se u razgovoru s predstavnikom OSS-a požalio da nije vidio kralja Petra tri tjedna. Izrazio je zabrinutost zbog neutemeljenih strahova Britanije i Sjedinjenih Država da će u Jugoslaviji biti uspostavljena komunistička diktatura, dodajući da narod Jugoslavije želi samo demokraciju i ustrajat će na tom obliku vladavine. Čak ni sam Staljin, rekao je Šubašić, ne želi komunistički režim u Jugoslaviji. Na kraju, Šubašić je izrazio nadu da će “kralj sam dati ustupke radije nego da ih uzmu same mase.”

Kraljeve nominacije za regentstvo, Milan Grol, Yuray Shutay (Sutej) i Dushan Sernets (Sernec), Subašić će dostaviti Titu na odobrenje.

Edvard Kardelj, potpredsjednik Narodnooslobodilačkog odbora i jedan od vodećih pregovarača, ustvrdio je na 22. veljače da je osnovni sukob između kralja i Tita zbog činjenice da kralj inzistira na imenovanju politički istaknutih ljudi u namjesništvo, dok Tito smatra da regenti trebaju vršiti samo kraljevske prerogative i trebaju biti nepolitičke osobe. “Inače”, dodao je Kardelj, “imali bismo regentstvo koje bi slijedilo jednu političku liniju dok bismo bili za drugim.” To je, rekao je Kardelj, bio Titov razlog da odbije Milana Grola i Yuray Shutey 

Ipak, kralj Petar je 2. ožujka 1945. imenovao Kraljevskog namjesništvo, a 7. ožujka 1945. formirana je Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije.

Izvor: Center for the Study of Intelligence/CIA, Washington, DC 20505

Odgovori