Danas s ponosom i zahvalnošću slavimo svetog Josipa, sveca koji zauzima posebno mjesto u srcima vjernika, zaručnika Blažene Djevice Marije, poočima Isusa Krista i zaštitnika hrvatskog naroda. Njegova svetost, skromnost i besprijekorna vjernost Božjem naumu čine ga jednim od najuzornijih svetaca u kršćanskoj tradiciji. Također, slavimo sv. Josipa kao zaštitnika naše Hrvatske Domovine, naime, kako je upisano u Saboru, zaštitnik Kraljevine Hrvatske i Dan Očeva.
Rođen u kraljevskom Davidovu rodu, sveti Josip bio je skroman radnik – stolar, tesar i drvodjelac – no njegova veličina leži u njegovu pravednom i bogobojaznom srcu. Evanđelist Matej opisuje ga kao pravednika, a svaki njegov čin svjedoči o ljubavi, vjeri i nesebičnoj predanosti. Premda je bio zbunjen kada je saznao da je Marija trudna, Josip nije posumnjao u njezinu čestitost. Iz ljubavi i brige želio ju je potajno otpustiti kako bi ju zaštitio, ali kada mu je anđeo Božji objavio istinu, Josip je s potpunim povjerenjem prihvatio Božju volju.
Kao glava Svete Obitelji, Josip je bio svjedok Isusova rođenja u Betlehemu te ga je, štiteći ga od Herodove okrutnosti, poveo u izgnanstvo u Egipat. Njegova brižnost, požrtvovnost i skromnost očitovale su se u svakodnevnom životu u Nazaretu, gdje je vrijedno radio i odgajao Isusa. Pred zakonom bio je Isusov zemaljski otac, a prema Božjem planu – uzor očinstva, vjere i poslušnosti. Njegov primjer svjedoči o poniznosti i nesebičnoj ljubavi koja ne traži priznanja, već se očituje u djelima.
Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću, a kroz povijest su ga promicali mnogi velikani Crkve poput svetog Bernarda, svetog Tome Akvinskog, svete Terezije Avilske i svetog Franje Saleškog. Posebnu pobožnost prema njemu razvili su franjevci, dok su u hrvatskim krajevima njegovo štovanje širili isusovci. Hrvatski sabor proglasio ga je 1687. godine zaštitnikom Kraljevine Hrvatske, potvrđujući time duboku povezanost hrvatskog naroda sa svetim Josipom. Ova odluka nije ostala samo povijesna činjenica – 2008. godine, Hrvatska biskupska konferencija proglasila ga je glavnim zaštitnikom Hrvatske, a njegov reljef krasi ulaz u Hrvatski sabor.
Sveti Josip zaštitnik je mnogih – Crkve, obitelji, radnika, očeva, bolesnika, umirućih, trudnica i putnika. Njegova prisutnost osjeća se u brojnim crkvama i svetištima diljem Hrvatske i svijeta, a Nacionalno svetište svetog Josipa na Dubovcu u Karlovcu jedno je od središta štovanja ovog svetca u našoj domovini.
U vremenu nesigurnosti i izazova, sveti Josip ostaje nepresušni izvor nadahnuća. Njegov primjer pokazuje nam snagu tihe, ali nepokolebljive vjere, strpljenja i ustrajnosti. Neka nas njegov zagovor vodi i jača u svakodnevnim izazovima, u obitelji, radu i zajednici, a njegov blagoslov neka bdije nad hrvatskim narodom. Sveti Josipe, moli za nas!
Sveti Josip u Hrvatskoj
Vlada Dubrovačke Republike je 20. ožujka 1521. godine prihvatila prijedlog da se u Republici, svetkovina svetog Josipa slavi kao zapovijedni blagdan.
U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. proglasio ga je zaštitnikom hrvatskog kraljevstva.
U saborskom protokolu od tih dana, na latinskom jeziku piše: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”
Na Generalnom kapitulu 1680. sveti Josip jednoglasno je izabran za glavnog zaštitnika Karmelskog reda. Papa Pio IX. proglasio ga je 1847. zaštitnikom sveopće Crkve. Papa Ivan XXIII. uvrstio je njegovo ime u Rimski kanon. Sveti zbor za bogoštovlje dekretom od 1. svibnja 2013. godine ime svetoga Josipa uključuje i u II., III. i IV. Euharistijsku molitvu, uvijek nakon spomena Djevice Marije a prije apostola.
Naša Biskupska konferencija na svom proljetnom zasjedanju 1972.
“…stala je na stanovište da je odluka Hrvatskog Sabora iz 1687., kojom se sv. Josip proglašuje nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.”
Kardinal Franjo Kuharić 19. ožujka 1987. proglasio je Godinu svetog Josipa. U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu 19. ožujka 1988. tom prigodom sastavio je i molio molitvu sv. Josipu za domovinu. Na nama je, danas, da ovaj čin našega Sabora provedemo u djelo na najveću vlastitu korist i korist čitave naše domovine.
Izvor:: zupajastrebarsko.hr/Laudato/A.L. Foto: Laudato
