Pred Županijskim sudom u Osijeku, u srijedu 13. studenog, nastavlja se suđenje protiv optuženog Nedeljka Stojsavljevića (1968) zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Suđenje se odvija bez opruženog Nedeljka Stojsavljevića, koji nije dostupan Hrvatskom pravosuđu.
Nedjeljko Stojsavljević zvani Belgija, tereti se da je 21. studenog 1991.,nakon što su udružene snage JNA i paravojnih formacija lokalnih pobunjenika i dobrovoljaca iz Srbije slomile otpor branitelja Vukovara i okupirale ga, kao pripadnik paravojne formacije “Leva supoderica”, iz “Veleprometa” izveo zarobljenog pripadnika Prve gardijske brigade HV-a Vilima Karlovića (1970).
Vilim Karlović, u jednom intervju za muralist, prisjetio se : “ Kada je na mene došao red. Izveli su me i njih trojica odveli u jednu kuću u blizini Veleprometa. Doveden sam među dvadesetak supijanih četnika koji su imali namjeru zabaviti se, kako su oni rekli, „s mladim ustašom“. Ta zabava je značila i teško mučenje te na kraju i moje pogubljenje. Skinuli su mi odjeću, udarali me i tukli po cijelom tijelu, palili me svijećama i rezali razbijenom bocom, a puškom mi na nekoliko mjesta razbili glavu. Među njima je bila i jedna žena koja ih je nagovarala da me siluju te da će mi ona nakon toga odrezati genitalije. Moj glavni mučitelj Nedeljko Stojsavljević zvani Belgija na to je pristao te mi obećao kako će mi on na kraju svojom laganom rukom vrat prerezati.
Do njegove likvidacije ipak nije došlo, kako navodi Karlović, jer su ga spasila dvojica iz Šešeljeva odreda: ” Nakon što sam iz sve snage zavapio Gospodin je u tu „kuću strave“ poslao drugu dvojicu pripadnika Šešeljevog odreda, Predraga Milojevića – Kineza i Marka Ljuboju – Mareta. Oni su me pod oružjem i velikom borbom te riskirajući vlastite živote spasili i zaštitili od sigurne i teške smrti.”
Nakon toga završio je u logoru Sremska Mitrovica. U tim logorima po Srbiji uvijek isti obrazac postupanja sa zarobljenicima: tuča, ponižavanja, lažna optuživanja, izgladnjavanja… ubojstva.
