Sotin, 14. listopad 2024. -Danas se u Sotinu, prigradskom vukovarskom naselju, obilježila 33. obljetnica sjećanja na žrtve veliko srpske agresije mještana Sotina, u kojoj je ubijeno 68 stanovnika ovog mirnog prigradskog naselja.
“Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga držati“— riječi koje su odjeknule duboko u srcima prisutnih.
Vijence podno spomen-obilježja u središtu mjesta položili su i svijeće zapalili članovi obitelji i rodbine žrtava, suborci i članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata te državna i druga izaslanstva.
Poštovanje i zahvalnost žrtvi Sotina, u obrani naših domova, iskazali su, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća; Obitelj poginulih i stradalih hrvatskih branitelja i mještana Sotina, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, časnik za doktrinu i razvoj roda Zapovjedništva za obuku i doktrinu Hrvatske kopnene vojske, brigadir Petar Matanović, izaslanik Hrvatskog Sabora, saborski zastupnik Nikola Mažar, izaslanik Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, s izaslanstvom, izaslanici Vukovarsko-srijemske županije, predsjednbik savjeta za branitelje žuapna Vukovarsko-srijemske županije Ivica Nikolić s izaslanstvom, gradonačelnik grada Vukovara Ivan Penava izaslanstvom, udruge proizašle iz Domovinskog rata s prostora Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske županije, grada Dubrovnika i ostalih gradova i naselja, te građani i suborci.
Molitvu je predvodio upravitelj župe Marije pomoćnice Kršćana u Sotinu, vlć. Domagoj Vidaković.
Nakon okupacije 10. listopada Lovasa, 14. listopada uslijedila je okupacija Opatovca. Nakon što su srpski teroristi zauzeli Opatovac, oko 1600 srpskih dobrovoljaca, teritorijalna i rezervista JNA, krenuli su na Sotin. Obrana Sotina je bila nemoguća pa su isti dan okupirali i Sotin a nakon toga su mještane Sotina nasilno odveli iz svojih domova, a potom u logor u Negoslavcima gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima i ispitivanjima. Nakon toga odvedeni su u logore u Srbiji, najviše u Begejce. Preostale Hrvate u Sotinu okupatori su držali u pritvoru i radnim logorima, tjerali na prinudni rad i postupno ih ubijali.
Njih 13 ubijeno je uoči protjerivanja, a ostali su protjerani 27. prosinca. Nakon povratka posmrtni ostatci dijela stradalih nađeni su na mjesnom groblju i u masovnoj grobnici kod vučedolskih vinograda. U Sotinu su nestale i nasilno odvedene 43 osobe. Na području Sotina pronađena je nekoliko masovnih grobnica od kojih jedna u vučedolskim vinogradima iz koje je ekshumirano 12 osoba stradalih u listopadu 1991.
Sotin je bilo i zadnje selo istočno od Vukovara, tako da se Vukovar od današnjeg dana 1991. branio isključivo iz rubnog dijela grada.
Tijekom Domovinskog rata ubijena su 68 mještana Sotina.
“U Sotinu je stradalo naviše ljudi iz obitelji Kušić. Moj suprug, njegov stric, njegova strina, njegov bratić, svi su stradali. Ja mislim da ti ljudi koji su to počinili da nemaju savjesti. Da se kojim slučajem to njima desilo, ja bi, pa makar tajno bacila papirić.. evo,tamo je , idite tražite”. rekla je Matija Kušić iz Sotina.
“Za nas više ne postoje kazne jer mnogo je njih i umrlo, a neki neće odgovarati jer nisu ni dostupni, tako da je traženje da netko odgovara besmisleno, samo treba naći ljude. Svi su oni kraj cesta, kraj kanala, u nekim rupčagama, u ciglanama, u bunarima pokopani. Da ih što kasnije nađemo“, ističe Biserka Ljubić iz Sotina.
Ministar branitelja Tomo Medved kritizirao je Srbiju da ne surađuje u rješavanju sudbina nestalih u Domovinskom ratu unatoč svim pozivima s hrvatske strane i prozvao ih da se ni 33 godine kasnije nisu u stanju suočiti s odgovornošću za agresiju na Hrvatsku.
“Ta suradnja u potpunosti nedostaje. Unatoč svim našim pozivima. Podsjetit ću da smo prije nekoliko tjedana imali jednu identifikaciju u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu gdje smo pozvali njihove službene predstavnike da dođu i nazoče identifikaciji jer članovi obitelji tih osoba žive na teritoriju Bosne i Hercegovine, na teritoriju Srbije. Nisu se odazvali niti na tu identifikaciju“, kazao je ministar Medved.
Medved je Srbiji iz Sotina uputio još jedan poziv da daju doprinos u pronalasku posmrtnih ostataka i rješavanju pitanja nestalih u Domovinskom ratu.
“Vapaj Sotina”, naziv je knjige Blanke Ciprić. Knjiga je to u kojoj se nalaze brojna svjedočanstva branitelja, mještana Sotina, obitelji poginulih i nestalih. U knjizi se nalaze dokumenti sa suđenja za ratne zločine u Sotinu, te razni popisi iz arhiva, a koji prikazuju svo zlo koje su nad nedužnim Sotinjanima počinili domaći Srbi i pripadnici Jugoslavenske narodne armije tijekom 1991.
“U knjizi su imena osoba srpske nacionalnosti, ali ta imena nisu tu da bi se raspirivala mržnja ili, ne daj Bože, netrpeljivost, nego da bi se znalo tko je bio u Sotinu 91. i što je radio, odnosno tko se borio za ili protiv države Hrvatske”, istaknula je Ciprić. “Svaka osoba s kojom je razgovarali ima svoju priču i svaka je ta priča različita. No, u suštini se su te priče jednake i završavaju ogromnim vapajem za nestalima”. Iz priča žrtava, mogao bi se napraviti i slijed događaja od 10. listopada 1991. do travnja 1992. U tom razdoblju, Sotin su okupirale snage JNA potpomognute paravojnim postrojbama u kojima su bili i Sotinjani sprske nacionalnosti. Osnovali su svoju vlast, štab Teritorijalne obrane u kojem su svi bili Srbi. Njihov je cilj bio sustavno uništiti i protjerati hrvatsko stanovništvo i stvoriti etnički čist Sotin. Svoje su nakane otkrili odmah nakon početku”, prisjetila se Ciprić.
“Uveli su policijski sat od 17 h do 7 h sati ujutro. Hrvati su morali nositi bijele trake na rukavima da se može raspoznati tko su Hrvati, a tko Srbi. Na ogradama su morali objesiti bijele plahte, kako bi tenkovi znali da su to hrvatske kuće koje se mogu rušiti. Sotin je bio logor na otvorenom. Sotinjani nisu mogli nigdje. Jednostavno su radili sve što je trebalo. Oni su bili okruženi čuvarima i htjeli ne htjeli, morali su raditi. Novačili su naše ljude, pod prisilom morali su na Vučedolu kopati rovove, te prisilno raditi i služiti kao najamna snaga Srbima. Bili su im kao robovi! Noću su odvodili naše ljude u njihov štab gdje su ih tukli i maltretirali, a iz tog štaba su naši ljudi nestajali”, rekla je Blanka.
Objasnila je: “Uoči iseljavanja sela, imali su spisak ljudi koji treba iseliti i spisak ljudi koji su bili sposobni za rad-njih su ostavili u selu i kasnije poubijali! Evakuacija sela bila je, pak, na sam Badnjak. Par osoba srpske nacionalnosti išlo je po kućama i naredilo da se u dva u noći pojave kod jedne gostionice u selu i ponesu samo osobne stvari, dokumente koje su imali. Kada su oni došli, prozivali su ih i prilikom ulaska u autobus, morali su dati ključeve svojih kuća te su ih tražili da potpišu dokument kojim ostavljaju svoju imovinu onima koji su ih čekali na ulazu u bus, istaknula je naša sugovornica. Oni su međusobno bili u nekom rivalstvu tko će se više uhvatiti u koštac i domaći se nekog kapitala. Te noći kada su naši mještani otišli, okupatori su išli po kućama i izvukli 13 osoba te ih odveli u svoj štab. Svjedoci su vidjeli traktor u tom štabu naopačke okrenut i tu su utovarili naše ljude. Jedan svjedok srpske nacionalnosti je rekao kako su dobili naređenje da te Sotinjane odvedu u Atar Sotinski gdje su ih postrojili u krug. Jedna djevojka se suprotstavila i pitala zašto im to rade na što je jedan poludio i poubijao ih svih trinaest”.
“Ukupno je u Sotinu ubijeno 68 osoba za njih 50 se zna gdje su im tijela, a za 18 osoba se još i danas traga. Godine 1998. na vučedolskim vinogradarima pronađena je masovna grobnica gdje je ekskomunicirano osam osoba i predano obiteljima, a 14 tijela je pronađeno u mjesnom groblju. Također, 2013. jednom Srbinu proradila je savjest i nacrtao je gdje se nalazi treća masovna grobnica i u toj grobnici je pronađeno tijelo još triju osoba. Vršili su pritisak na njega, on je bio suradnik i smanjili su mu kaznu na 9 godina jer je priznao da su ostala tijela premjestili u klaonicu na kraju sela. U toj klaonici su tijela iz primarne klaonice ubacili su sekundarnu i ubacili ih među otpade životinja i to su sve prekrili živim vapnom. Svjedok je rekao kako je sam vidio da se tijela razvlače, pa je naredio da se tijela ostave, nakon čega je došla vojska i ubacila ih u tu jamu sa životinjama”, pojasnila je.
“U selu nema više nikoga, ostalo je samo nekoliko obitelji srpske nacionalnosti koji smatraju da nisu odgovorni za to, a svi ostali su otišli u Srbiju”, ističe Blanka Ciprić, te dodaje kako su za dvije muške osobe iz sela bile raspisane tjeralice, ali su obojica nedostupna pravosuđu. “Jedan je u Kanadi, drugi u Australiji”, ističe Ciprić te nastavlja kako je došla do podataka, točnije do pisma, koje je osumnjičenik iz Kanade poslao srpskoj ambasadi u toj zemlji. “U pismu on navodi kako želi doći svjedočiti jer su svu krivnju prebacili na njega. Navodno je spreman reći tko je i gdje bio 91. i što je radio, te kako su ljudi ubijeni. Sve taksativno on je napisao, a to je završilo nigdje. Došla sam i do dokumenata iz štaba teritorijalne obrane gdje su imali raspored kad će koga iseliti, koje su osobe likvidirane sve je bilo u dokumentima. Dokumenti postoje i valjda će neke buduće generacije netko pročitati jer se bojim da jednostavno već prelazi u ravnodušnost pogotovo kod mladih”, ističe autorica knjige “Vapaj Sotina”.
Popis ubijenih mještana Sotina:
Antun Buvarović, Ivica Zrnić, Željko Vojković, Andrija Varga, Vladimir Turba, Dražen Tolp, Stjepan Šter, Tomislav Špear, Stjepan Škarica, Marin Škarica, Šarik Stjepan, Henrih Sili, Đuro Rogić, Boris Rapčak, Andrija Rajs, Miroslav Raguž, Mirjana Raguž, Marko Raguž, Antun Raguž, Vladimir Radić, Petar Procek, Đuro Počić, Dragutin Počić, Slavko Novak, Josip Novak, Stjepan Mikulić, Josip Mikletić, Ivica Matijašević, Vlatko Marinović, Tomislav Marinović, Ivan Ljubić, Hrvoje Ljubas, Dražen Luketić, Ante Luketić, Željka Lemunović, Nikola Kušić, Marko Kušić, Marin Kušić, Magdalena Kušić, Darko Kušić, Anđelko Kunac, Vinko Krešić, Zlatko Krajinović, Drago Krajinović, Sidonija Kovač, Đuro Kovač, Ante Korać, Elizabeta Kamerla, Zvonko Juršić, Stjepan Juršić(1932), Stjepan Juršić(1961), Marko Ivančić, Zvonko Horvatić, Josip Hodovanj, Smajo Halilović, Martin Fišer, Marko Filipović, Kata Filipović, Josipa Filipović, Đuro Erdelji, Sidonija Đukić, Krešimir Đukić, Hrvoje Đukić, Mihovil Čeke, Slavica Cicvarić, Snježna Blažević Stjepan Bestrcan, Mijo Andrijanić ..
