Portal Veterani - Šokantne Cijene Đakovačkih Vezova Gase Tradiciju

Jubilarna manifestacija umjesto proslave slavonske duše donosi financijski hladan tuš za male obrtnike, ugostitelje i čuvare baštine.

Pripreme za veliku, okruglu, 60. obljetnicu Đakovačkih vezova trebale bi, po svim pravilima, biti prožete ponosom, mirisom lipicanaca, zvukom tamburice i šuškanjem brižno čuvanih narodnih nošnji. No, ove godine, slavonsku tradiciju i višemjesečno iščekivanje zasjenio je jedan sasvim hladan, birokratski dokument – novi cjenik komunalnog poduzeća Univerzal d.o.o.

Ovaj službeni akt, namijenjen fizičkim i pravnim osobama koje planiraju prigodnu prodaju na otvorenim prostorima tijekom vezovskih manifestacija, odjeknuo je među obrtnicima poput groma iz vedra neba. Šok i nevjerica koji su uslijedili nakon objave cijena po četvornom metru otvorili su bolno, ali nužno pitanje: jesu li Đakovački vezovi ostali kulturno dobro naroda ili su se transformirali u ekskluzivni poligon za punjenje lokalne komunalne blagajne?

BIROKRATSKI FILTAR S OKUSOM DISKRIMINACIJE

Osim samih astronomskih iznosa, prva prepreka na koju su trgovci i obrtnici naišli krije se u rigoroznim zahtjevima za dokumentaciju. Uz standardnu i logičnu potvrdu o nepostojanju duga prema gradu (za vodu i komunalije), ove godine uvjet je i potvrdu Ministarstva financija – Porezne uprave o nepostojanju javnih dugovanja.

Naizgled, riječ je o uvođenju reda. Međutim, u praksi malih proizvođača i čuvara tradicijskih rukotvorina, ovo pravilo miriše na čistu diskriminaciju. Kako sami trgovci ogorčeno pitaju: „Ako imam minimalan, privremeni dug prema Poreznoj upravi od, primjerice, 50 eura – recimo zbog neplaćenog paušala PDV-a – to znači da ne mogu raditi?“. U državi u kojoj se milijunski porezni dugovi često rastežu kroz godine i zastare, treniranje strogoće na obrtnicima koji jedva spajaju kraj s krajem sramotan je potez koji najslabijima oduzima pravo na rad na manifestaciji koja navodno slavi upravo njihovu baštinu.

APSURDNA MATEMATIKA ĐAKOVAČKOG ASFALTA

Kada se prođe taj rigorozni birokratski filtar, slijedi pravi financijski nokaut. Cjenik Univerzala d.o.o. kao da je krojen za mondena ljetovališta na Azurnoj obali, a ne za srce Slavonije. Pogledajmo gole brojke koje ostavljaju bez daha.

Prodavači sladoleda, simbola ljetnog osvježenja, za skromnih metar i pol prodajnog prostora morat će izdvojiti nevjerojatnih 1.500 eura najma! Ako im je potreban štand od tri metra, cijena se penje na okruglih 3.000 eura. Čovjek se doista mora duboko zamisliti i zapitati: koliko tisuća kuglica sladoleda taj prodavatelj mora pretočiti u kornete tijekom svega nekoliko dana samo da bi pokrio trošak golog asfalta? Gdje su tu troškovi sirovina, struje, plaća radnika i poreza? Zarada ovdje postaje znanstvena fantastika.

PREGLED UNIVERZALOVOG CJENIKA ZA „VEZOVE“

Sladoled (1.5 m2 / 3 m) 1.500 € / 3.000 €
Prodavači igračaka (8 – 10 metara) cca. 1.800 €
Prodavači balona (paušalni najam) 480 €
Rukotvorine (po metru dužnom) 135 € (4m = 540 €)
Ugostiteljstvo (hrana i piće) 2.100 € + restrikcije

Ništa bolje nisu prošli ni trgovci dječjim igračkama. Kako bi razvili svoj štand, privukli najmlađe i uopće postavili asortiman robe, nužno im je između 8 i 10 metara prostora. Prema novoj tarifi, to zadovoljstvo stajat će ih oko 1.800 eura. Prodavači balona moraju platiti 480 eura, dok će kreativci s rukotvorinama – oni koji daju autentični štih manifestaciji – plaćati 135 eura po metru. Za štand od četiri metra moraju izbrojati 540 eura. Računica malih poduzetnika je jasna, trijezna i bolna: ovdje prostora za zaradu nema. Jedini sigurni dobitnik je komunalno poduzeće. Ovo je izravan udar na male tvrtke i obrtnike koji jedva preživljavaju.

UGOSTITELJSKI KAVEZ POD SPONZORSKIM BIČEM

Ipak, vrhunac korporativnog apsurda doživljavaju ugostitelji. Od njih se traži da za postavljanje ponude hrane i pića izdvoje paprenih 2.100 eura. No, ta nimalo mala cijena najma ne kupuje im poslovnu slobodu. Naprotiv, ona im donosi status visoko plaćenih sluga velikih korporacija.

„Platite preko dvije tisuće eura za komad javne površine, a onda postanete besplatni oglasni prostor i zarobljeni distributer sponzorskih brendova, bez prava na vlastiti izbor.“

Ugostitelji su, naime, dužni potpisati izjavu kojom jamče tehničku i stručnu sposobnost, ali i bezpogovorno prihvaćanje obveza organizatora prema ekskluzivnim sponzorima. To u praksi znači sljedeće:

Uvjeti iz rezervacijskog zahtjeva:

U ponudi pića smiju imati isključivo brendove alkoholnih i bezalkoholnih pića iz prodajnog asortimana službenih sponzora manifestacije.

Na zakupljenim prostorima smiju izlagati promotivni materijal i ostalu ugostiteljsku opremu (suncobrane, stolove, čaše) koja nosi isključivo oznake tih istih sponzora.

Želite li posjetiteljima ponuditi vino malog, lokalnog đakovačkog vinara? Ili možda craft pivo iz domaće slavonske pivovare? Zaboravite. Sponzorski diktat je jasan – pije se i toči samo ono što je velika korporacija platila. Ugostitelji tako postaju taoci ugovora u čijem kreiranju nisu sudjelovali, a javni prostor Grada Đakova pretvara se u sterilni, monopolistički prodajni centar.

KOME SE NA KRAJU VEZE?

Đakovački vezovi opstali su punih šest desetljeća jer su bili manifestacija naroda, tradicije, prkosa i slavonskog zajedništva. Bili su prozor u dušu Slavonije, mjesto gdje se mali čovjek osjećao ponosnim na ono što su mu ostavili preci. Kada tu dušu zamijenite hladnom, nemilosrdnom logikom profita, kada otjerate domaće rukotvorce zbog 50 eura duga, a sladoledare i ugostitelje opteretite cijenama koje ne mogu opravdati –gubi se smisao.

Ako s ulica Đakova nestanu autentični štandovi, obiteljski obrti i lokalni duh, što nam ostaje za 60. obljetnicu? Ostaje nam samo skupi korporativni spektakl omotan u celofan folklora. Vezovi bi trebali spajati ljude i čuvati baštinu, a ne financijski gušiti one koji je održavaju na životu. Vrijeme je da se javnost i organizatori zapitaju: jesu li ovo i dalje Đakovački vezovi, ili samo Univerzalni sajam profita?