Ratni zločin seksualnim nasiljem nad civilima i zarobljenicima

Domovinski rat Nove obavijesti Vijesti

U ratnom vihoru, još iz prošlih ratova, seksualno nasilje stalno ga prati, kao da je ono sastavni dio rata. Iz više razloga ga pojedini prihvaćaju kao sastavni dio, poput “Uvijek će biti siromašnih” pa je onda i seksualno nasilje u ratu nešto kao opravdanje ” Uvijek će biti silovanja u ratu”.

1907. godine Međunarodna pravna zajednica konačno je uvidjela da se žene u oružanim sukobima moraju zaštiti. Na drugoj mirovnoj konferenciji održanoj u Hagu, usvojene su Haške konvencije. U Članku 46.stoji odredba da se ” .. porodična čast i prava moraju se poštovati.. “. Ovaj plemeniti ali nedovoljan pokušaj nije bio dovoljan da spriječi masovna silovanja u I u II svjetskom ratu. Nakon II. svjetskog rata međunarodna zajednica je još jednom pokušala da se obračuna s ozbiljnim ratnim zločinima osnivajući dva multinacionalna suda u Nurnbergu i Tokiju. Poneke nepravde na tim sudovima su ispravljene ali optužbe za seksualno nasilje jedva da su bile spomenute. Ženevske konvencije koje su usvojene 1949. godine sadrže konkretne odredbe kojima je silovanje zabranjeno. Član 27. glasi :” žene će biti posebno zaštićene od svakog napada na njihovu čast a naručito od silovanja, tjeranje na prostituciju, i od bilo kakvog napada na njihov moral”. Ovom odredbom je kvalificirano kao pitanje časti a ne kao nasilni zločin, ali je ipak dao nadu po pitanju zaustavljanja zločina.

U nastavku, kako je rat obuhvatio Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 90-tih godina, poslane su zastrašujuće priče prema međunarodnoj zajednici o strašnim seksualnim zločinima nad civilima. To su bile zastrašujuće velike brojke pa je međunarodnu zajednica, zbog pritiska, ipak moralo doći do nekih ozbiljnih akcija. Ujedinjene nacije su 1992. godine dale mandat komisiji eksperata da na licu mjesta istraže i dokumentiraju navode o seksualnom nasilju. Izvještaji komisije bio je nedvosmislen ;

Pojedine strane u sukobu vršile su seksualne napade i silovanja, tako sistematično da su oni vrlo vjerojatno bili proračunate politike.

Krenula je medijska kampanja i cijeli svijet je osudio taj čin.

Komisije Ujedinjenih naroda o statusu žena zasjedala je u New Yourku i tokom jednog zasjedanja odlučeno je da se Savjetu sigurnosti podnese prijedlog rezolucije kojom bi bio definiran novi zločin, novi ratni zločin silovanja. Tako da je 25. svibnja 1993. godine Savjet sigurnosti jednoglasno usvojio rezoluciju 827 kojom je osnovan međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.

Dokazne materijale prikupljeni tokom istrage u regionima dostavljen je novo formiranom tužilaštvu.

Prvo suđenje u vezi ratnog zločina silovanja, bilo je u predmetu protiv optuženog Duška Tadića za općinu Prijedor, BiH 26.4.1995.

Duško Tadić, lokalni političar Bosanskih Srba, optužen je za zločine počinjenim u logorima u okolini Prijedora. Između ostalih ratnih zločina počinjenim u logorima, optužen je i za seksualno nasilje nad ženama i muškarcima.

Svjedok iz logora svjedoči na tribunalu ; “Gdje se jedan od zatvorenika morao sagnuti među noge njegove te mu je naređeno da grize spolni organ. Kada sam drugi put pogledao uz jauke , vriskove, urlike, kada sam drugi put pogledao prema žrtvi, ustao je s punim ustima, ne mogu znati što je bilo u ustima, bio je sav krvav.”

Drugi svjedok je svjedočio ;” Neki vojnik okrenu se tom mladiću i rekao mu je: skidaj se! Gol! Nek svi vide. Dječak je plakao. vojnik je počeo da skida mladića i da trga odjeću s njega.. sad ču te natjerati da siluješ svoju mrtvu majku .Poslije tih riječi, ljudi koji su bili uza zid škole, pokušali su da napuste školu, da napuste zid, da pobjegnu unutra. Ali tada je drugi vojnik oštro reagirao te rekao : “Sjednite i gledajte a tko s mrdne biti će ubijen. “Mi smo morali da gledamo. Odjednom sam čuo pucanj i pogledao sam kako je dječak pao pored svoje majke “.

Jedan je svjedok svjedočio događaju koji se dogodio 15. listopada 1996 u logoru pored sela Ćelebići. U tom zloglasnom logoru često su vršeni zločini seksualnog nasilja. Tri muškarca( Esad Landžo, Hazim Delić i Zdravko Mucić) proglašeni su odgovornima za te zločine. Hazim delić bio je komandant logora i osuđen je što je silovao dvije zatočenice. ” Povalio me je na leđa, te mi skinuo odjećui onda me je počeo silovati”

Jedan od svjedoka na suđenju protiv Zdravka Mucića i dr. 09.9.1997., također svjedoči o zločinu seksualnog nasilja u logima. ” Bila su tu dvojica braće Đorđioć Vaso i Veselj, bio je tu prisutan i Hazim Delić, natjerali su ih da se šamaraju, da se tu tuku između sebe, i onda je Zenga natjerao braću da jedan drugome, s proštenjem, oralno zadovolje. To je bilo jako ponižavajuće. ” Mucić je osuđen za to i ostala djela ratnog zločina koji su počinili njegovi podrijeđeni,

Tadić je nakon 72. dana suđenja osuđen za pomaganje i podržavanje ratnog zločina seksualnog nasilja. Zbog tog i drugih zločina koje je počinio, pretresno vijeće ga je osudilo na 20. godina zatvora .

” Pretresno vijeće je zaključilo da ste deset različitih navrata premlatili, izboli i nogama udarali 19 Muslimana u Kozarac, u prijedorskoj vojarni i u logorima Omarska i Keraterm, te da ste pomagali i podržavali premlaćivanje jednog muslimanskog zatvorenika i seksualno sakaćenje drugog u logoru Omarska. ”

To je bila prva osuda za ratni zločin seksualnog nasilja. Poslije Tadićeve osude, uslijedile su i ostale optužnice, a tako i osude za ista djela.

Odgovori