Mještani Sotina obilježili su 32. godinu od stradanja u Domovinskom ratu u kojemu je 1991. godine ubijeno 68 stanovnika ovog prigradskog vukovarskog naselja, od kojih se njih 17 i danas vode kao nestali.
Vijence podno spomen-obilježja u središtu mjesta položili su i svijeće zapalili članovi obitelji i rodbine žrtava, suborci i članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata te državna i druga izaslanstva.
Poštovanje i zahvalnost žrtvi Sotina, u obrani naših domova, iskazali su, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća; Obitelj poginulih i stradalih hrvatskih branitelja i mještana Sotina, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, zamjenik zapovjednika GOMB HKOV-a, brigadir Davor Josip Babić, izaslanica Hrvatskog Sabora, saborska zastupnica Marijana Balić sa izaslanstvom, izaslanik Vlade Republike Hrvatske, državni tajnik u ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janović s izaslanstvom, izaslanik ministra obrane Maria Banožića, voditelj Područnog odjela za poslove obrane Osijek Dalibor Bajči, izaslanica Vukovarsko-srijemske županije, članica Savjeta za brnaitelje župana Vukovarsko-srijemske županije, Svjetlana Đelalija Kovačić, gradonačelnik grada Vukovara Ivan Penava s izaslanstvom, udruge proizašle iz Domovinskog rata s prostora Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske županije, grada Dubrovnika i ostalih gradova i naselja, te građani i suborci.
Nakon okupacije 10. listopada Lovasa, 14. listopada uslijedila je okupacija Opatovca. Nakon što su srpski teroristi zauzeli Opatovac, oko 1600 srpskih dobrovoljaca, teritorijalna i rezervista JNA, krenuli su na Sotin. Obrana Sotina je bila nemoguća pa su isti dan okupirali i Sotin a nakon toga su mještane Sotina nasilno odveli iz svojih domova, a potom u logor u Negoslavcima gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima i ispitivanjima. Nakon toga odvedeni su u logore u Srbiji, najviše u Begejce. Preostale Hrvate u Sotinu okupatori su držali u pritvoru i radnim logorima, tjerali na prinudni rad i postupno ih ubijali.
Njih 13 ubijeno je uoči protjerivanja, a ostali su protjerani 27. prosinca. Nakon povratka posmrtni ostatci dijela stradalih nađeni su na mjesnom groblju i u masovnoj grobnici kod vučedolskih vinograda. U Sotinu su nestale i nasilno odvedene 43 osobe. Na području Sotina pronađena je nekoliko masovnih grobnica od kojih jedna u vučedolskim vinogradima iz koje je ekshumirano 12 osoba stradalih u listopadu 1991. Sotin broji 64 žrtve iz 1991. godine, od kojih se imena 32 osobe još i danas nalaze na popisu nestalih.
Sotin je bilo i zadnje selo istočno od Vukovara, tako da se Vukovar od današnjeg dana 1991. branio isključivo iz rubnog dijela grada.
Tijekom Domovinskog rata ubijena su 64 mještana Sotina.
Žrtve Sotina
Vječni spomen svim mještanima Sotina, žrtvama velikosrpske agresije, mučki ubijenih, odvođenih iz svojih domova, otrgnuti od svojih najmilijih …
Svoje su živote utkani u temelj stvaranja naše domovine Hrvatske .Hvala!
Antun Buvarović, Ivica Zrnić, Željko Vojković, Andrija Varga, Vladimir Turba, Dražen Tolp, Stjepan Šter, Tomislav Špear, Stjepan Škarica, Marin Škarica, Šarik Stjepan, Henrih Sili, Đuro Rogić, Boris Rapčak, Andrija Rajs, Miroslav Raguž, Mirjana Raguž, Marko Raguž, Antun Raguž, Vladimir Radić, Petar Procek, Đuro Počić, Dragutin Počić, Slavko Novak, Josip Novak, Stjepan Mikulić, Josip Mikletić, Ivica Matijašević, Vlatko Marinović, Tomislav Marinović, Ivan Ljubić, Hrvoje Ljubas, Dražen Luketić, Ante Luketić, Željka Lemunović, Nikola Kušić, Marko Kušić, Marin Kušić, Magdalena Kušić, Darko Kušić, Anđelko Kunac, Vinko Krešić, Zlatko Krajinović, Drago Krajinović, Sidonija Kovač, Đuro Kovač, Ante Korać, Elizabeta Kamerla, Zvonko Juršić, Stjepan Juršić(1932), Stjepan Juršić(1961), Marko Ivančić, Zvonko Horvatić, Josip Hodovanj, Smajo Halilović, Martin Fišer, Marko Filipović, Kata Filipović, Josipa Filipović, Đuro Erdelji, Sidonija Đukić, Krešimir Đukić, Hrvoje Đukić, Mihovil Čeke, Slavica Cicvarić, Snježna Blažević Stjepan Bestrcan, Mijo Andrijanić ..
U starosti sam i bojim se da ću umrijeti a da ga neću naći, da ga neću imati gdje pokopati i zapaliti svijeću, a šta možemo, valjda je Božja volja tako da moramo trpiti, roditelji sahranjivati svoju djecu a nitko nam neće da kaže ni di su, ništa su znaju. Kako dolaze ovi dani, teško je, jako je teško te je bolno, a šta možemo, valjda je Božja volja tako odredila i ništa drugo.
Agneza Erdelji, majka poginulog Đure Erdelji.
Sotin je jedno od mjesta na kojima, najviše i najbolje možemo vidjeti, su prirodu velikosrpske agresije na Hrvatsku. Ovdje uistinu možemo vidjeti su banalnost zla. Ovdje možemo biti svjedoci jednog nacističkog pokušaja, gotovo bi mogli reći, istrebljenja Hrvatskog naroda na ovim prostorima. Ovdje možemo i vidjeti da zajedništvo jednog naroda i njegova želja da ne napusti svoja ognjišta, uvijek odnosi pobjedu. Nažalost, danas vidimo što se dešava u svijetu, vidimo stanje u Ukrajini, vidimo ono što se dešava u Izraelu i moramo se podsjetiti da ono što je spasilo Hrvatski narod je zajedništvo i da tog zajedništva nikad nije dovoljno.
Državni tajnik u ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janović, izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda.
U Sotinu, u spomen na 68 poginulih i nestalih mještana Sotina. Znači, brojke su stravične, brojke su brutalne, to su brojke koje su zapravo nenadoknadive i jako je važno ih komemoriramo, da se prisjećamo, da njegujemo i baštinimo te vrijednosti Domovinskog rata. Ljudi koji su dali svoje živote za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, ali mislim da je i danas upravo i mjesto da pričamo i o sadašnjosti i budućnosti i da kažemo da nije dobro da nam se država raseljava, da nas je svakim danom sve manje, da smo nedostatni, da ne proizvodimo dovoljno i da to su trendovi koje moramo promijeniti, jer sve suprotno jakoj Hrvatskoj zapravo gubi smisao i i ne daje pun smisao žrtvi ovih ljudi kojih više nema. Rekao sam vam davno tu priču. Evo i uskoro ću imati ponovno suradnju s tužiteljstvom po tom pitanju. Znači sama činjenica da od generalštaba nitko nije odgovarao, da imate optužnice iz 2002 i 2006 godine, objedinjene, znači, županijsko odvjetništvo Osijek, Bjelovar i Vukovar, tri optužnice, da po pod tim optužnicama nitko ne postupa sve ove godine govori dovoljno za sebe. Znači, jednostavan je odgovor, znači, zapovjednici, oni naj odgovorniji nisu odgovarali i nekome je to u interesu i to je žalosna činjenica koja, nažalost, se odvija i visi tmurno poput tmurnih oblaka nad Republikom Hrvatskom sve ove godine.
Gradonačelnik grada Vukovara, Ivan Penava
FOTO ALBUM :
