Temeljem zapovijedi načelnika Glavnog stožera OSRH, Antona Tusa, 19. listopada 1991. godine, ustrojena je 132. Brigada Hrvatske vojske
Odluka je o osnivanju 132. brigade uslijedila je nakon što su branitelji 21. rujna osvojili vojarne tadašnje JNA u Našicama, te se na taj način osigurala veća i potrebita količina naoružanja.
Kada se 132. brigada formirala, ojačana je s jednom bojnom iskusnih branitelja iz 107. brigade, koja je postala 1. bojna 132. brigade HV-a, a drugu bojnu činili su pripadnici s područja Orahovice i okolice. Poslije ustrojavanja 1 i 2 bojne, uslijedilo je formiranje i 3 i 4 bojne .
Nekoliko dana nakon formiranja brigada preuzima prvu crtu bojišnice u selu Ivanovcu i okolici, na južnom strani obrane grada Osijeka. Posebno teške borbe brigada vodi u prosincu 1991. nakon neprijateljskoga zauzimanja susjednog sela Antunovca jer je tada Ivanovac biva okružen s tri strane. U više navrata uspijeva odbiti napade iz smjera polja Rudine prema Divošu.
Brigada u rajonu sela Ivanovac boravi do sredine ljeta 1992.
Druga orahovačka bojna u tom vremenu drži crtu bojišnice zapadno od grada Orahovice podno Papuka. Bojna je ustrojena i prvi put postrojena 4. listopada 1991. u Čačincima, te odmah preuzima prvu crtu bojišnice u selu Humljani. 20. listopada 1991. bojna prelazi u sastav 132. brigade HV. U oslobađanju potpapučkih sela u prosincu 1991. (Operacija Orkan ’91.) uz 2. bojnu sudjeluju i drugi dijelovi brigade, tada su oslobođena sela Kokočak, Pušina i Slatinski Drenovac. Nakon toga bojna prelazi u obranu sela Ivanovac, gdje se tada već nalazi glavnina brigade.
U jesen 1992. i proljeće 1993. brigada sudjeluje u obrani Posavine.
Preustrojem tijekom 1994. u brigadu ulazi jedna bojna pripadnika s valpovačkog područja, a brigada u to vrijeme nosi naziv 132. brigada HV Našice-Orahovica- Valpovo sa sjedištem u vojarni u Našicama. Dio pripadnika prelazi u okolne Domobranske postrojbe.
Tijekom 1995. i VRA „Bljesak“ brigada preuzima bojišnicu na istoku Slavonije i to državnu granicu prema tadašnjoj SR Jugoslaviji na potezu Strošinci – Soljani u općini Vrbanja nedaleko Županje.
Za vrijeme VRA „Oluja“ brigada drži crtu bojišnice u rajonu sela Koritna – Kešinci nedaleko Đakova.
Prvi zapovjednik brigade bio je general-pukovnik Slavko Barić kasnije načelnik Hrvatskog vojnog učilišta “dr. Franjo Tuđman”.
Kroz brigadu je prošlo 5000 branitelja, poginulo je 59 pripadnika, a više od 200 je bilo ranjenih.
Tijekom Domovinskog rata veliki broj pripadnika brigade prešao je u gardijske brigade i to u 5. gardijsku brigadu “Sokolovi”, 3. gardijsku brigadu “Kune”, te kasnije u 81. gardijska bojna HV “Kumovi” i druge postrojbe.
Brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu, a povodom 15. obljetnice Oružanih snaga Republike Hrvatske.