Draga moja majko mila, sjećaš li se davnog dana:
Želja ti si ispunila – od Boga ti milost dana.
Rodila si svog Igora, Kačićevom, ponos, domu,
Rastao je s blagoslovom na srdašcu majčinomu.
Da si majko tada znala kakva kob ti čeka sinka
Isusa bi dozivala nek anđelu da počinka,
Nek tvoj krasni cvjetak cvate u naručju Božje Maje.
Majko, slatka, kad bi znala patnja moja kolika je!
Prebiše mi, pogaziše šesnaest ljeta nježno tijelo,
I ne ličim sebi više, oko mi je potamnjelo.
Čujem jecaj, bolne krike, stenju, ječe mučenici,
Natječu se zlodjelima jugarmija i četnici.
Uskoro me neće biti, uminut će muke sina.
Nemoj majko dozvoliti da ti duša materina
Svisne, bolom satrvena. Ruke sklopi, moli Boga
Nek Hrvatska ispaćena dušmana se riješi svoga.
Zadnja mi je majko, želja – upamti me ko junaka,
Imala si branitelja časne loze od predaka.
Zbogom majko, četnik hiti, krvav mu je nož i ruka;
O Isuse, smiluj mi se nek umine moja muka.
Pali majko dvije svijeće za me i za milog tatu,
Crven bijelo plavo cvijeće svenulo u kobnom ratu.
Mlado đače, momčić vrli, za Vukovar rodni mrije,
Tvog su, majko, sina strli, mrzitelji Kroacije.
Autorica : Marija Dubravac/Facebook
