Okupacija Lipika

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Na današnji dan, 28. studenog 1991. godine, srpski agresor okupirao je Lipik.

Dana 6. srpnja 1991. srpski teroristi minirali su željezničku prugu u Pakracu, a 16. srpnja blizu Dječjeg doma u središtu Lipika pucali su oko 23 sata u policijski automobil i ubili policajca Branka Čorka iz Križevaca. Požeštinu su 20. srpnja 1991. vrlo nisko prelijetala dva zrakoplova JNA, otvarajući vatru, a višekratna prelijetanja
iznad Požeštine u niskom letu ponavljala su se i sutradan. U središtu Daruvara, na raskrižju Svačićeve ulice i Ulice I. L. Ribara, srpski teroristi su 20. srpnja nešto prije ponoći iz blizine ubili tri pripadnika Policijske postaje Daruvar koji su obavljali redovitu ophodnju: Ivana Rončevića iz Levinovca kraj Virovitice, Miroslava Polaka iz Doljana i Roberta Žilija iz Donjeg Čaglića. Dana 29. srpnja 1991. u krvavim borbama sa srpskim teroristima u okolici Kostajnice poginuo je Predrag Škrbina, policajac iz Policijske postaje Novska, koji je bio prva žrtva Domovinskog rata s područja općine Novska.

Uvečer, dana 13. kolovoza 1991. u Pakracu je donesena odluka o osnivanju Srpske Autonomne Oblasti Zapadna Slavonija, koja će biti integralni dio SAO Krajine. Ta je oblast trebala obuhvaćati područje od Novske i Jasenovca do Nove Gradiške, Pakraca, Požege, Daruvara, Grubišnog Polja, Virovitice, Bjelovara, Orahovice, Našica i Đakova, a sa sjedištem u Okučanima.

Za predsjednika vlade navedene oblasti postavljen je Goran Hadžić.

U mjesecu rujnu ( 24. rujna ), agresorske snage s 5. banjalučkim korpusom JA, stigle su nadomak Lipika,te zauzeli mjesto Donji Čaglić. Lipik je početkom listopada od strane agresorskih srbočetnika napadnut u tenkovskom pješačkom napadu zauzeli dio Lipika, Južno od Pakre. Veliki napad dogodio se 11. listopada, kada su pripadnici paravojnih postrojbi uz J(N)A napali Lipik iz pravca Donjeg Čaglića i iz sela Jagma preko sela Dobrovac. Ulazeći u Lipik, kreću se Ulicom Marije Terezije prema centru Lipika i sukobljavaju se s braniteljima Lipika.
Drugi dio kolone odvaja se i Slavonskom ulicom dolazi do benzinske crpke na glavnoj ulici koja vodi kroz Lipik prema Dobrovcu. Napadači iz smjera Jagme zauzimaju Dobrovac i zapadni dio Lipika, a branitelji se iz centra povlače na Tabor. Skupina u kojoj se nalazi Gadafi kreće se prema Frankopanskoj ulici. Iz skupine se izdvajaju Gadafi, Nikola Oršanić, Brada i Karaula. Preko polja odlaze do dijela Lipika zvanog Grabik. Uvidjevši da je neprijatelj već ušao u Grabik i u Ulicu Matije Gupca, vraćaju se u Frankopansku pomoći suborcima. U tim borbama pogibaju Oršanić i Karaula, a Gadafi i Brada se povlače prema sjeveru. Nakon toga Gadafi je stacioniran u novoosnovanom zapovjedništvu u Filipovcu.
Sljedeći dan četrdesetak pripadnika ZNG-a i MUP-a vraća se u sjeverni neokupirani dio Lipika i tamo uspostavljaju novi sustav obrane. Dana 14. listopada 1991. snage kutinske 56. samostalne bojne i pripadnici jedinice MUP-a za specijalne namjene, pod vodstvom Tomislava Merčepa, oslobađaju selo Bujavicu. Bujavica je bila najzapadnija točka pobunjenih Srba na pakračkom ratištu i njezinim oslobađanjem smanjila su se svakodnevna granatiranja sela od Poljane do Lipika.

Tako je bilo i tog 27. studenog 1991. ujutro.

Branitelji Lipika, iako svakodnevno granatirani i napadani, toga 27. studenog nisu uočili da se sprema novi veliki napad na njihove položaje. Čula se buka, za koju su branitelji smatrali da se radi o traktorima ( često su srpski agresori traktorima pljačkali po okupiranom djelu Lipika ) . Unatoč tome, poslana je izviđačka jedinica koja je uočila kako buku stvaraju tenkovi, a ne traktori.

Uistinu, JNA i pobunjenici tog su jutra krenuli u konačnu okupaciju Lipika. Tenkovi ( dio 63. padobranske brigade, tada najelitnije postrojbe JNA) krenuli su današnjim ulicama Alojzija Stepinca (Crkvenom) i Frankopanskom. Lipički branitelji nisu imali čime zaustaviti tenkove te su se počeli povlačiti na rezervne položaje na liniji lipičko groblje – Ulica Vladimira Nazora – punk Lapaš i Šaja u današnjoj Školskoj ulici. Međutim, tenkovi se povlače u okupirani dio grada i branitelji su pomislili da se neprijatelj povukao. Počinju se vraćati na stare punktove u Crkvenoj i Frankopanskoj. Kada su već gotovo došli do starih punktova, opazili su neprijatelja koji je krenuo u čišćenje. I pobunjenici uočavaju njih te otvaraju vatru, a branitelji se povlače na rezervne položaje.

Zapovjednik obrane Lipika u to vrijeme, Libijac Ibrahim Abushaala zvani Gadafi.

Oko podneva kreće napad JNA i pobunjenika, napadaju Crkvenom, Frankopanskom i Školskom ulicom te dolazi do prvog stradavanja branitelja. U njihovu neposrednu blizinu pao je projektil iz tromblona te je dvojicu teško ranilo, a dvojicu lakše. Libijac Ibrahim Abushaala zvani Gadafi, dovezao je sanitetsko vozilo Dodge koje je trebalo evakuirati teške ranjenike. Međutim, kada su ih ukrcali u vozilo, ono jednostavno nije htjelo upaliti. Branitelji su ga pokušali upaliti gurajući vozilo po ulici, međutim bez uspjeha. Ranjenici su ipak uspješno prebačeni u Prekopakru gdje im je pružena pomoć te su preživjeli. U isto vrijeme, u zapovjedništvu Operativne grupe Pakrac u Donjoj Obriježi dogovara se pomoć Lipiku. U Filipovac je poslana 1. satnija 54. samostalnog bataljuna iz Čakovca pod zapovjedništvom Zvonimira Košira, dok vod dragovoljaca iz Prekopakre i desetina Dobrovčana koji su držali položaje u susjednoj Klisi dolaze direktno u Lipik.

U snažnoj ofenzivi, hrvatske snage potjerane su prema Filipovcu na koji JNA i pobunjeni Srbi također snažno udaraju, ali je napad odbijen. Navečer iz Pakraca stiže pojačanje u jačini dva voda u svrhu vraćanja dijela Lipika, ali napad je odbijen. U srpskom osvajanju Lipika, hrvatske snage imale su šest poginulih i 12 ranjenih

Obrana je učvršćena s Čakovčanima koji su došli iz Filipovca. Upravo jedna grupa Čakovčana uz potporu domaćih branitelja kreće u svojevrstan smioni, pomalo i lud, protunapad. Krenuli su kroz voćnjake između Crkvene i Frankopanske ulice, međutim ubrzo su upali u unakrsnu vatru neprijatelja. Branko Marinčić Đinac, pripadnik 54. sb primijetio je snajperista te ga je odlučio neutralizirati zoljom. Dva pokušaja bila su neuspješna, a prilikom trećeg pokušaja snajperist je bio brži te je Marinčiću nanio smrtonosnu ranu. Branitelji su potom počinju povlačiti prema groblju. Prilikom povlačenje zadnje dvojice koji su pokrivali ostale, pogođen je domaći branitelj Robert Klasnić. Drugi, koji je bio s njim, imao je puno sreće. Jedan metak probušio mu je hlače, dok mu se drugi zabio u kundak puške. S obzirom na jaku neprijateljsku vatru, tijela Marinčića i Klasnića branitelji nisu uspjeli izvući.

Oko pola sata kasnije, nova pogibija pogađa hrvatske snage. Na kraju Crkvene ulice, prilikom ispaljivanja tromblona na neprijatelja, od snajperskog hitca pogiba zapovjednik obrane Lipika Ibrahim Abushaala zvani Gadafi. U Lipik je došao prije rata sa svojom nevjenčanom suprugom, koja je osam godina radila kao medicinska sestra u Libiji. Početkom oružanih sukoba odmah se priključio hrvatskim snagama. Zbog hrabrosti i iskustva iz Libijsko-čadskog rata ubrzo je postao omiljen među suborcima. Njegovo tijelo ostalo je na okupiranom području te su neprijateljski mediji prenijeli vijest da su ubili libijskog plaćenika koji je ratovao za „ustašku“ vlast. Ova vijest uzbunila je i libijsko veleposlanstvo u Beču. Ipak, nakon predočenih dokaza da se ne radi o plaćeniku već o dragovoljcu, nesporazum je izglađen. Gadafijevo tijelo na zahtjev obitelji prebačeno je u rodnu Mysuratu, gdje je sahranjen.

Branitelji s groblja i iz Nazorove ulice, zbog gubitaka i jakog pritiska neprijatelja povlače se prema Teslinoj ulici, praktički zadnjoj u Lipiku. Prilikom povlačenja uspijevaju ručnim bacačem onesposobiti jedan neprijateljski tenk. U Školskoj ulici branitelji trpe također jake napade. Od snajperskog hitca pogiba zagrebački dragovoljac Zoran Brkić zvani Zoki te se na koncu i ta grupa povlači prema zadnjim ulicama u Lipiku. Tom prilikom iz druge grupe pogiba još jedan branitelj, Marijan Sabljić zvani Žilavi iz Tomislavgrada, kojeg je usmrtio projektil iz tromblona, a još dvojicu branitelja je ranio. Mrak je polako padao, a najavljena pomoć iz Donje Obriježi nije stizala pa se branitelji odlučuju povući prema Filipovcu.

U obrani Lipika poginulo je 5 zapovjednika, i to ; Marijan Žunčić, Zdravko Mance, Berislav Ivošević, Ibrahim Abushaala zvani Gadafi i zadnji zapovjednik koji je poginuo na području Bosanske Posavine, Branko Božičević – Brada.

Lipik ostaje okupiran do 6. prosinca 1991. godine, kada ga oslobađaju hrvatske snage. Lipik je bio ujedno i prvi hrvatski grad koji je oslobođen. Grad je toliko bio razoren da se može poistovjetiti sa razaranjem Vukovara.

Izvori: (Ćurak, 2008: 137, Ivan Zvonimir Ivančić, Kristijan Kešić

Odgovori