Mišljenje umirovljenog bojnika HV-a Stjepana Šerića, o služenju vojnog roka koje je podijelio na svom Facebook profilu prenosimo u cijelosti;
Nastavak na pisanje a vezano za dilemu obvezno služenje vojnog roka da ili ne. Danas je u medijima prisutna tvrdnja da je donijeta odluka o služenju vojnog roka za vojne obveznike u trajanju od 3 mjeseca, predloženi centri za obuku, definiran broj instruktora. Bez konkretnih stavova o ključnim izazovima nacionalne sigurnosti i cjelovitog rješenja obrane državnog teritorija od mogućih ugroza to je samo jedan površni i dugoročno ne definirani cilj političkih elita.
Treba se vratiti na osnovno pitanje koje obrambene snage treba razvijati Republika Hrvatska, koje su to realne ugroze danas i u budućnosti, koliku sigurnost daje naše članstvo u NAT-u, koju razinu sposobnost u odvraćanju potencijalnih ugroza želimo postići?
Ne želim ponovo pisati zašto male države moraju imati efikasne snage odvraćanja ( Austrija, Danska, Finska, Norveška, Švicarska) primijetili ste to su zemlje sa visokim standardom. Njihov sustav obrane garant je sigurnosti ( ekonomske, društvene i političke ) Neke od njih svoj sustav obrane ojačavaju članstvom i Nat-u, ali oni su shvatili što piše u članku 3 povelje.
Sve te zemlje imaju obvezno služenje vojnog roka u trajanju; Austrija 6., Danska 12 mj., Finska 11 mj., Norveška 19 mj., uz obvezno služenje vojnog roka i za žene, Švicarska 4., uz obvezu svako godišnje učestvovanje na vojnim vježbama i izobrazbi.
Zar mislite da su političari u tim zemljama glupi, ili možda generali i vojnici koji predlažu koncept obrane, ili su izloženi većim izazovima od Hrvatske, osobno sumnjam, njihov ekonomski i društveni prosperitet kaže da su oni mudri, da ne kažem frazu često korištenu kod Hrvatskih političara domoljubi.
Dragovoljno služenje vojnog roka danas, za razinu temeljne obuke pješaštva traje 4 mj. Oni koji su procijenili da je to dovoljno ( bez uvježbavanja taktičkih radnji vod satnija) ne i potpuno osposobljavanje vojnika za izvršavanje borbenih zadaća, ili ništa ne znaju ili su uludo trošili novac proračuna. Nije postojala specijalistička obuka vidova i rodova kopnene vojske (mornari, PZO, topništvo, inženjerija, oklopništvo, mehanizirano pješaštvo, veza, ABKO, logistika) takav način obuke pokazao je da u popuni pričuvnih pukovnika i specijalističkih postroji nedostatak tih VES-ova za popunu pričuve.
No naša generalska i visoko pozicionirana časnička „elita“ od kadrova bivših oficira i pod oficira JNA i polaznici kurseva i izobrazbe u Americi, kao i naša umirovljena generalska „ elita „ kažu da je 3 mj. optimalno vrijeme potrebno za temeljnu obuku pješaštva ? Zar mislite da su političari i vojnici gore nabrojanih zemalja budale koje troše novac na nešto što nije nužno, ili su Hrvati tako psihofizički i intelektualno superiorni pa za istu razinu obučenosti trebaju 3 mjeseca?
Mnogi se hvale da iskustva u organiziranju i provedbi bojevih djelovanja Hrvatske vojske u Domovinskom ratu izučavaju ne stranim vojnim učilištima i dobre primjere žele ugraditi u svoj obrambeni sustav, to je istina, samo što Hrvatske oružane snage koriste tuđa pravila a ne koriste ili nisu napisana pravila Hrvatske vojske temeljem iskustava iz Domovinskog rata. Rat koji danas traje u Ukrajini nameće nove spoznaje o vođenju i planiranju rata, razvoj novih tehnologija, doktrina te taktičkih radnji i postupaka i nameće nužnost u promjenama dosadašnji potreba i sposobnosti kao i obuke vojnika.
Kaže se da će biti osposobljeno oko 650 instruktora za provedbu vojne obuke u planiranim običnim centrima, Naziv instruktor je primjereniji za instruktora vožnje, borilačkih vještina ili plesa. Smatram da je primjereniji naziv provoditelj vojne nastave ili predavač vojne nastave. Zašto, zato što instruktori podučavaju vještinu, ne i opća znanje, etiku ponašanja , i stručna znanja i slično kojima ročnik mora ovladati , na način da mu stečena znanja postanu navike.. Koje didaktičke metode vojne nastave će se primjenjivati? Dali su izrađeni nastavni materijali i pravila nužnu za obuku ( pravilo vojnik, koje sadrži ili bi trebalo sadržavati sve one vještine i znanja nužna za potrebe obuke). Na primjer, pravilo vojnik pješak trebalo bi sadržavati bar onu razinu znanja kojom bi trebao ovladati vojnik u vremenu trajanja temeljne obuke, sadržavalo bi službovnik, oprema, pješačko naoružanje svih vrsta i kalibara koja se koriste ili će se koristiti, protu oklopna sredstva i protu oklopna borba, minobacači, mine i miniranje, zakloni za zaštitu i bojevo djelovanje, veza i sredstva veze, ABKO zaštita i detekcija, pružanje prve pomoći i samo pomoć, orijentiranje na bojištu, zemljovidi. Kroz obuku provoditi trenažiranje i više razina bojeva gađanja. Današnja pravila i način obuke prepisane iz Američkih vojnih pravila koja su primjenjiva u Americi sukladno etičkom, nacionalnom, moralnom doktrinarnom modelu,i koji nije primjenjiv bez zadrške na Hrvate. Obuka pričuvnih snaga nije identična obuci naši gardijski postrojbi jer neće koristiti identična materijalna sredstva, pričuva neće imati izazove u međunarodnim vojnim misijama, ono što svaki pričuvnik mora je ovladati općim vojnim znanjem i postupcima rodova i vidova za što je odabran. Nakon provedene obuke stečena znanja i sposobnosti održavati kroz redovito trenažiranje na zadovoljavajućoj razini. U vojnim vježbama pričuvnih i manevarskih postrojbi usklađivati radnje i postupke sukladno zadaći. Dobar primjer je iskustvo Domovinskog rata kojeg samo treba doraditi i primijeniti, dokaz tome što je što je takav način uporabe snaga polučio uspjeh.
Kad doktrinarni dokumenti odgovore na sva pitanja koja se tiču obuke, ovo su samo neka, to tek biti uvjet za obvezno služenje vojnog roka koji bi imao svrhu i cilj.
Ono što opterećuje sve zemlje ne samo Hrvatsku kod uvođenja obveznog služenja vojnog roka je priziv savjesti. U nekim zemljama idete u zatvor, u nekim nema mogućnosti priziva savjesti u nekim civilno služenje vojnog roka provodi se u duplom vremenu redovitog služenja isključivo u hospicijima, domovima za starije, javnom radovima. Hrvatska je imala negativna iskustva prije ukidanja obveznog služenja vojnog roka. To pitanje je ključno pitanje sigurnosti zemlje uz spoznaju da jedna trećina građana Hrvatske je za neku zajednicu s bivšim republikama, jedan veliki broj djece tajkuna, političkih moćniku, intelektualaca je protiv bilo kakve obveze u obrani zemlje. Primjer je Domovinski rat kad su bježali iz Hrvatske i vračali se u nju kada je bila slobodna bez sankcija dapače bili su privilegirani. Imate i danas primjer Ukrajine gdje moćnici i elita sebe i svoju djecu sklanjaju diljem Europe do domoljubi ginu. U slučaju ne daj Bože ugroženosti Hrvatske povijest bi se ponovila.
Smatram da to pitanje treba regulirati zakonom koji bi bio jednostavan i ne dvosmislen.
- Osnovati komisiju na razini države. koja bi se vodila jednostavnim i nedvosmislenim zakonima, bez mogućnosti žalbe.
- Civilno služenje vojnog roka provodilo bi se u duplom trajanju redovitog služenja vojnog roka
- Civilno služenje bilo bi ograničeno na hospicije, domove za starije i nemoćne, crvenom križu, radovima za javno dobro sa detaljnim opisom zadaća i vremena.
Javlja se i problem sa provođenjem stege kod vojnika ročnika. (Govorim iz iskustva.) Stegovnik Oružanih snaga ne predviđa nikakve sankcije za provođenje samovolje vojnika, jedina mjera je zabrana izlaska ili dodatne dužnosti. Primjer zabranite mu izlazak on ode i vi mu ne možete ništa, ne želi da se primjereno odjene vi mu ne možete ništa, samovoljno napusti stražarsko mjesto i vi mu ne možete ništa, uzastopno ponavlja kršenje vojne stege, oštećuje imovinu i vi mu ne možete ništa. Jedina mjera koja je postojala je nečastan otpust s mjerom do služenja koja koliko mi je poznato nikad nije primijenjena. - svakom onom koji ne želi služiti vojni rok, narušava vojnu stegu i svjesno uništava vojnu imovinu zabraniti uposlenje u državnim , regionalnim i lokalnim službama i državni poduzećima, tu odluku uvesti u personalni dosje.
Naravno kod dragovoljnog služenja vojnog roka takvi slučajevi su rijetkost.
Tko ne želi braniti svoju državu i svoj narod ne može koristiti ni njene pogodnosti. Ne vjerujem da će i jedan političar predložiti ne ove već puno blaže stavove iz razloga što bi se njihova djeca i oni sami našli pod udarom tog zakona.
Kada pitate Fince što misle o tom problemu oni kažu da su ponosni na svoj doprinos sigurnosti zemlje, to isto kažu i Švicarci, Norvežani.
Na političarima i Vrhu vojske je odgovornost za sigurnost zemlje i vraćanje ponosa generacijama koje dolaze bar toliko koliko su ga imali branitelji u Domovinskom ratu.
Nužno je donesti nove zakone koji bi regulirali ova i druga pitanja kad je obvezno služenje vojnog roka u pitanju.
Kada bi se sve cjelovite odluke donijele sada trebalo bi 10 godina da se obrambene sposobnosti zemlje dovedu u zadovoljavajuće stanje. Naš obrambeni sustav svjesno degradiran i uništavam 25 godina voljom „naših „ političkih elita po nalogu onih koji i danas upravljaju našim obrambenim sustavom. Današnji prijedlozi su kozmetičko dotjerivanje u unapređenju našeg obrambenih sposobnosti volja je i potreba moćnih a ne interesi naši političari oni samo provode njihovu volju.
I zaključak, isti oni koji su kroz 25 godina svjesno ili ne svjesno obrambenu sposobnost doveli na naj niže grane od postanka Republike Hrvatske, danas se oni nameću kao spas i jedino rješenje sa naknadnom pameću.
Dali je to moguće?
Autor: Stjepan Šerić Foto: Ilustracija
