U petak 4. travnja, novinar portala Telegram.hr Goran Redžepović objavio je tekst pod naslovom “Pozadina čudne smjene u državnoj firmi. Anušić miče uspješnog direktora i stavlja menadžericu bez relevantnog iskustva“. Ova objava odmah je privukla veliku pozornost javnosti, osobito zbog kontroveznih tvrdnji koje postavlja u vezi s kadrovskim promjenama u Zrakoplovno-tehničkom centru (ZTC) u Velikoj Gorici, strateškoj državnoj firmi odgovornoj za održavanje aviona i helikoptera.
Redžepović u svom tekstu upućuje na kontroverznu smjenu Ivana Vidovića s pozicije predsjednika Uprave ZTC-a, koji je, prema informacijama Ministarstva obrane (MORH), smijenjen zbog “ozbiljnih propusta u poslovanju”, uključujući bespravno korištenje službenog stana. Za njegovu smjenu, ministar obrane Ivan Anušić ističe kako je postojala “ozbiljna sumnja u povrede poslovanja” koje su dovele do daljnjih problematičnih situacija unutar ZTC-a, uključujući prijetnje štrajkom i odljev stručnog kadra.
No, pitanje koje se postavlja glasi: Tko dolazi nakon Vidovića? Na njegovo mjesto stavljena je Dajana Mrčela, menadžerica s poslovnim iskustvom u industriji sapuna, koja je, prema navodima novinara Redžepovića, postavljena na poziciju u ZTC-u, iako, kako tvrdi autor, “nema relevantnog iskustva” za vođenje ovako specijalizirane tvrtke. Dajana Mrčela, naime, radila je u tvornici Saponia i kasnije u tvornici ulja Zvijezda, dok je, kako ističe Redžepović, njeno najnovije imenovanje izazvalo veliku zabrinutost među stručnjacima i komentatorima.
Međutim, iz Ministarstva obrane dolazi potpuno drugačija slika. U priopćenju koje je MORH objavio, tvrdi se kako je Dajana Mrčela osoba s bogatim iskustvom i kvalifikacijama koje je stekla tijekom svojih godina rada u upravljačkim strukturama. Osim toga, naglašeno je da je Mrčela doktor znanosti iz ekonomije, s više od 30 godina radnog staža, a kao odgovorna rukovoditeljica ZTC-a, posjeduje čak 23 zrakoplovna certifikata, uključujući ključne certifikate potrebne za vođenje tehničkog održavanja zrakoplova prema EASA standardima. Usto, njezin doprinos prepoznat je i nagradom za poslovnu ženu 2021. godine, koju joj je dodijelila Udruga MBA Croatia za uspješno vođenje Saponije u kriznim vremenima.
Redžepović, pak, dovodi u pitanje temeljnu vjerodostojnost tih tvrdnji, naglašavajući da je Mrčela stekla certifikate koji omogućuju vođenje ZTC-a, ali da je njezino prethodno iskustvo u industrijama poput proizvodnje sapuna, prema njegovom mišljenju, neadekvatno za ulogu koju sada obnaša. Djelomično je taj zaključak izazvao reakciju iz MORH-a, koji je ocijenio optužbe kao “nepravedne, uvredljive i mizogine”. Također su istaknuli da je Redžepović u svom tekstu, među ostalim, nazvao Mrčelu “osječkom kraljicom sapuna” i “menadžericom opće prakse”, što je izazvalo još veću buru u javnosti.
Kadrovske promjene u ZTC-u zapravo su samo vrh ledenog brijega koji otkriva dublje probleme unutar Ministarstva obrane i njegovih povezanih organizacija. Kako su novinari i stručnjaci naveli, očito je da su unutar ZTC-a postojali problemi koji nisu mogli biti ignorirani, a smjena Ivana Vidovića dolazi u trenutku kada je Ministarstvo obrane željelo stabilizirati situaciju u ovoj ključnoj državnoj tvrtki.
Na kraju, bitno je napomenuti i daljnje nepravilnosti koje se tiču Vidovićevog korištenja službenog stana Ministarstva obrane. Prema tvrdnjama MORH-a, Vidović je nelegalno boravio u stanu čak tri godine nakon što mu je ugovor o korištenju službenog stana raskinut 31. prosinca 2021. godine, dok je istovremeno plaćao najam od samo 5,31 eura po kvadratnom metru za stan od 97 kvadrata. Smatrali su kako bi ove nepravilnosti, uz njegovu neurednu uplatu najma, mogle imati dugoročne posljedice na ugled i funkcionalnost ZTC-a.
Ukratko, smjena Ivana Vidovića i imenovanje Dajane Mrčele na njegovo mjesto postavljaju mnoga pitanja o političkoj motivaciji, kadrovskoj politici i sposobnostima na čelu ključnih državnih institucija. Iako MORH tvrdi da je riječ o stručnom izboru temeljenom na kvalifikacijama, kritičari sumnjaju u pravičnost i dubinu tih promjena, pogotovo kada je riječ o kadrovima koji dolaze iz potpuno različitih industrija. Ovaj skandal ne prestaje izazivati nove polemike i postavlja ključno pitanje: koliki utjecaj političke volje zapravo ima na smjene u strateškim državnim firmama?
Jasno je jedno: kadrovske politike u ovom sektoru bit će tema koja će sigurno puniti novinske stupce i u budućnosti, jer pitanje kompetencija i odgovornosti u državnim firmama nije ni izdaleka riješeno
