Do sredine XVl stoljeća Turci su zauzeli područje Hrvatske južno od Velebita, osim obalnoga područja s utvrđenim gradovima pod vlašću Venecije i u sastavu Dubrovačke Republike, zatim Liku i Krbavu, gotovo cijelu današnju Slavoniju te južni i središnji dio ondašnje Mađarske. Dobro je znati i da su glavna hrvatska obrambena uporišta bili utvrđeni gradovi Senj, Bihać, Kostajnica, Sisak, Ivanić, Križevci i Koprivnica.
Siget je napad još u habsburško-turskom ratu od 1551-1562. a zapovjednik Sigeta je bio Marko Stančić „Hrvat“.
Nakon smrti Marka Stančića u kolovozu 1561., naslijedio ga je Nikola Zrinski, a slijedeće godine sklopljen je mir između Ferdinanda l i Sulejmana Veličanstvenog.
Zbog neuspjele borbe za Maltu u proljeće i ljeto 1565., Turski sultan Sulejman Veličanstveni donosi odluku o prekidu primirja. Rat koji će uslijediti između Turaka i Monarhije, presudio je porazu a bosanskom sandžak beg Mustafi-paši Sokoloviću koji je napao s 20000 ljudi Krupu i zauzeo je 23. lipnja i krenuo na Obreške, a koja je rezultirala velikom pobjedom hrvatskog bana Petra Erd|dyja
kod Obreške 10. rujna 1565. nad vojskom bosanskoga sandžakbega Mustafe Sokolovića, kad je na bojnom polju ostalo 2000 mrtvih Turaka.
Na saboru u Bratislavi odlučeno je da svaki dom, osim domova koji su stradali od Turaka, treba platiti 2 forinte poreza za vojsku. I od drugih kršćanskih vladara stizala je pomoć: od pape Pija V. 50.000 dukata, od španjolskoga kralja Filipa II. 200.000 kruna, od njemačkoga državnoga sabora 1.700.000 forinti. Iz
Češke je stiglo 7000 konjanika, iz Austrije 1900. konjanika. Uz kralja Maksimilijana II. i brata mu nadvojvode Ferdinanda bilo je 1700 mađarskih konjanika i 3500 mađarskih vojnika. Iz Francuske je stiglo 100 ljudi, iz Ferare u Italiji 800 konjanika, iz Firenze 3000 pješaka, iz Savoje 200 pješaka i 200 konjanika. Za papin novac unovačeno je 2000 pješaka. Glavnina vojske pod zapovjedništvom kralja Maksimilijana i nadvojvode Ferdinanda trebala je braniti Mađarsku, a nadvojvoda Karlo, s četama iz Štajerske, Kranjske i Koruške te s hrvatskim četama pod zapovjedništvom bana Petra Erd|dyja i vrhovnoga krajiškoga kapetana Ivana Lenkovića, trebao je braniti Hrvatsku, Slavoniju i Mađarsku.
Hrvatski je Sabor u Zagrebu 5. svibnja 1566. odlučio da se sve digne pod bansku zastavu i da nitko ne može biti oslobođen vojne.
Zrinski se priprema za obranu Sigeta, iako se nije znalo hoće li Turci napasti to važno obrambeno uporište. U travnju je uzeo 1000 pješaka plaćenika. Iako mu je nadvojvoda Karlo nudio još njemačkih vojnika, Zrinski tu pomoć nije prihvatio. Različite su procjene o broju branitelja u Sigetu kreću se od 2300 do 3000 branitelja. Prema jednom izvoru Zrinski je raspolagao s 1800 pješaka, 200 konjanika i 150 za oružje sposobnih Sigećana.
U posljednjem trenutku Zrinskome je bilo upućeno 800 ljudi, ali oni nisu mogli ući u grad jer je već bio opkoljen. Prema nekim podatcima, branitelji Sigeta većinom su bili podložnici Zrinskoga i Zrinski je uglavnom o svom trošku organizirao obranu Sigeta, kao i većim dijelom sva ratovanja protiv turskih osvajača. Prije opsade Siget je raspolagao sa 40 topova, 800 centi praha i mnogo drugih bojnih sprava. Iz Beča je uoči opsade u Siget na 41 kolima s 212 konja poslano 14 različitih topova, 2400 kugli za topove, 300 raznih bojnih sjekira i mnogo praha, željeza, ocala, olova i topničkih sprava. Zrinski se
opskrbio i velikom količinom hrane: mnogo pšeničnoga brašna, pšenice, zobi, ječma, mnogo slanine i suhog mesa, dosta vina, octa ..
Uhoda dolazi sa viješću u Siget 15. lipnja i govori o velikoj turskoj vojsci u Sarajevu i da se priča da se ide ili na Siget ili na Eger. Pošto je Zrinski imao veliku organiziranu obavještajnu službu, uhode su stizali sa novim vijestima o kretanju sultana, o turskoj vojsci kod Osijeka i kod Moslavine na Dravi, o prelasku Turaka na lađama preko Drave kod Vitova, o tome da Turci logoruju kod Šikloša itd.
Zrinski je očekivao turski napad na Siget i nadao se da će, s obzirom na to da je bio opskrbljen hranom i ratnom opremom za više mjeseci, turskoj sili moći odolijevati četiri mjeseca, a da će mu u pomoć priskočiti kralj Maksimilijan s kršćanskom vojskom.
Kada je Zrinski 17. lipnja 1566. saznao da Turci prelaze Dravu i logoruju pokraj Šikloša, poslao je izvidnicu od 1000 pješaka i 500 konjanika pod zapovjedništvom kapetana kneza Gašpara Alapića, Miklouša Kobaka, Petra Patačića, Vuka Papratovića i pješačkih vojvoda. Napadom u ranu zoru na turski logor, poubijali su mnogo vojske pa i samog sandžakbega te ugrabili veliki plijen u zlatu, srebru, stoci …
Taj uspjeh sigetske posade utjecao je na promjenu nastupanja turske vojske prema Sigetu.
Kada je sultan saznao za poraz kod Šikloša, naredio je da se odustane od pohoda na Eger te da se prvo
zauzme Siget. Kada je Dunav srušio most koji je bio napravljen kod Vukovara za tursku vojsku, sultan je naredio da se sagradi novi most kod Osijeka, preko Drave i baranjskih močvara, sve do Darde. Taj most izgradilo je 25000 ljudi u samo 17 dana. Naredio je da se teško topništvo preveze do Sigeta. Sultan se 1. kolovoza uputio iz Mohača prema Sigetu i 3. kolovoza ulogorio se kod Haršanjija.
Toga dana glavnina turske vojske od 90.000 ljudi, pod zapovjedništvom rumelijskog beglerbega i akindži-paše, utaborila se kod Sv. Lovrinca. Istoga je dana 10.000 turskih vojnika došlo do opkopa Sigeta i tuklo se od jutra do podneva s braniteljima, a potom su se povukli u tabor. Turci su svakoga dana do 6. kolovoza ujutro, u podne i uvečer napadali Siget. Dana 6. ili 7. kolovoza Zrinski je obavijestio kralja da 100.000 Turaka opkoljava Siget.
U utorak 6. kolovoza sultan je stigao pod Siget.
Turci su napad na Siget organizirali s tri strane. Jurišnu kolonu s desne strane činili su treći vezir Ferhat-paša i anadolijski begler-beg Ahmet Šems i njihove postrojbe. Jurišnu kolonu s lijeve strane činili su peti vezir Mustafa i rumelijski beglerbeg Mahmut Zal i njihove postrojbe. Srednju jurišnu kolonu činili su janjičari kojima su zapovijedali janjičarski aga Ali-aga i beg Elija Kodža. Toj su koloni priključene i čete raznih krajiških begova.
Operativni turski napadi započeli su u srijedu, 7. kolovoza, i to na najslabiju obrambenu točku, na južnu stranu Nove Varoši.
Da bi poboljšao obranu, Zrinski je naredio da se posjeku stabla i spale ograde te da se zatvore i zemljom zatrpaju Šikloška vrata Nove Varoši i Pečuška vrata u Velikoj ili Staroj Varoši. Zrinski, svjestan obrambenih slabosti Nove Varoši, zapalio ju je 9. kolovoza, a branitelji su se povukli u Veliku Varoš. Stalnim napadima Turci su 19. kolovoza uspjeli osvojiti i Veliku Varoš. Toga dana poginuli su i neki istaknutiji branitelji: Martin Bošnjak, vojvoda Petar Botoš, vojvoda Lovrenac, vojvoda Petar Bata, vojvoda Jurij Matijaš i drugi. Toga
dana izginulo je 3000 turskih vojnika, a sigetskih branitelja ostalo je samo 800 te su se povukli u Stari Grad.

Prvi juriš na Stari Grad Turci su izveli 26. kolovoza. Janjičare je u taj napad poveo zapovjednik Ali aga. Dočekao ih je Zrinski sa svojim ljudima te su nakon dvosatne borbe Turci odbačeni. Poginuo je sam Ali aga, egipatski namjesnik Ali-paša ûazi i 1000 janjičara.
Slijedeći juriš Turci su izveli 29. kolovoza, na obljetnicu bitke na Mohačkom polju 1526. i pada Beograda 1521.,( oba puta su pobijedili). U iduća tri dana poginulo je oko 4000 turskih vojnika, među kojima i Ali Portuk, zapovjednik topništva. Poginuo je i velik broj branitelja, među njima i vojvoda Andrija Bik.
Turci su i dalje žestoko napadali, a petog rujna zapalili su i drveni bedem Staroga Grada. U vrijeme najžešćih borbi za Stari Grad umro je Sulejman Veličanstveni (4., 5., 6. ili 7. rujna). Sultan je vjerojatno umro od dizenterije ili kapi. Veliki vezir Sokolović uspio je pred vojskom zatajiti sultanovu smrt, da ne bi pao moral i pojavio defetizam.
Zrinski i malobrojni preživjeli branitelji morali su se povući u unutarnji dio Staroga Grada. Tu je raspolagao sa samo dva velika topa, dva mužara i 14 malih topova. Hrane je bilo malo, a vode uopće nije bilo. Ujutro 7. rujna, Turci su vatrenim strijelama i kuglama zapalili unutarnji dio Staroga Grada, a cijela turska vojska pošla je na juriš.
Zrinski je, uvidjevši da grad gori, i da u njemu više ne može ostati, odlučio provaliti iz grada. Na trgu je našao svoje suborce, spremne za boj. Spustivši most, izjurili su iz Sigeta u boj s Turcima. Zrinski je tri puta pogođen iz arkebuze, dva puta u tijelo, jednom u glavu. Kad je pao, njegovi suborci stali su ga braniti. Tada su izginuli Vuk Papratović, Nikola Kobac, Petar Patačić, Lovro Juranić. Mrtvom Zrinskom Turci su odsjekli glavu i odnijeli je velikom veziru Sokoloviću.
Turci su s poraženima postupali po svom običaju: muškarce su posjekli, a žene i djecu odveli u roblje. Misli se da su se sedmorica branitelja spasila: Ferenc Črnko, Berto Gereci, Stjepan Oršić, Gašpar Alapić i još tri vojnika. Vjeruje se da su Turci pod Sigetom izgubili 18.000 konjanika i 7.000 janjičara.
Zvuči nevjerojatno da je izrađeno samo nekoliko spomen-medalja u nekoliko varijanti za tako važan događaj za hrvatsku, mađarsku i austrijsku povijest.
Postoji opera pod nazivom “Nikola Šubić Zrinski” koju je napisao i skladao Ivan Zajc 1876. godin. Opera je priča o Bitci kod Sigeta 1566. godine, u kojoj je Nikola IV Zrinski, hrvatski ban i kapetan okupljenih hrvatskih i mađarskih snaga, herojski stao protiv premoćnih osmanskih snaga, koje je osobno vodio Sulejman Veličanstveni.
Praizvedba opere “Nikola Šubić Zrinski” 1876. godine bila je višestruko važan kulturološki događaj. Tijekom sto četrdeset godina gotovo kontinuiranog izvođenja na svim hrvatskim nacionalnim pozornicama, ovo djelo je uvijek s jednakim ushitom primano i doživljeno od publik.
Jedan dio opere je i pjesma “U boj”, nastala na stihove Franje Marković. Zbog svoje hrabrosti i časne samurajske smrti, lik i djelo Nikole Zrinskog Sigetskog pronašli su svoje poštovatelje i u dalekom Japanu. Spomenutu pjesmu 26. veljače 2006. godine u dvorani Kokugian u Tokiju izveo je japanski muški zbor od 1.000 članova, pod ravnanjem maestra Katsuakija Kozaija.
Izvor : Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1969., Tatijana Gareljić, Ivo Kerdić, 130. obljetnica rođenja, Zagreb, 2011., Marko Šarinić Zagreb, Obljetnica Sigetske bitke 2016.