U cijeloj ovoj priči, bolje rečeno, aferi oko izbora Glavnog državnog odvjetnika RH bilo je i drugih kandidata, no nekako im se zametnuo trag, nisu ušli u uži krug. Više se raspravljalo, bolje bi bilo reći, izrugivalo, s sms porukama spornog kandidata: “Di si radosti?”, i “Di si lipa?”, nego što se raspravila
kompetentnost kandidata.
Predsjednik Vlade sa svojim koalicijskim partnerima pokazao je neviđenu demonstraciju sile i moći, ne obazirući se na javni puls, na oporbu, na potrebnu moralnost, na potreban konsenzus oko ovakvog pitanja.
Bez puno muke izglasan je sudac – kandidat Vlade za Glavnog državnog odvjetnika, jer ima se 78
ruku. Tih 78 ruku uglavnom nepoznatih vlasnika. Teško da znamo tko su osobe koje su vlasnici tih ruku.
Nisu ovu odluku uspjeli spriječiti ni prosvjedi, ni nadolazeći izbori. No, najgore od svega je što narod –
ona masa ljudi koji izlaze na izbore, tone u tuzi i depresiji, a da se pri tome mnogi pitaju: “Tko je tu lud?”.
I danima su nam pokušavali objasniti neko novo normalno, normalno je, po stavu vladajućih, da jedan
visoko rangirani sudac komunicira s osobama pod istragom. Kažu da su to njihove privatne poruke i
privatni sastanci. Po novom normalnom oni ne lažu, nego reduciraju svoje iskaze. Pitam se kakve li će
sada biti privatne poruke i privatni sastanci Glavnog državnog odvjetnika i AP? I hoće li bolje
komunicirati i dogovarati protiv koga da ide kazneni progon, a protiv koga ne? To nisu temelji pravne
države. U pravnoj državi teži se vladavini prava. Svi trebamo težiti tome da zakon jednako djeluje prema
svima. Kažem težiti iz razloga što ni mnogo naprednije demokracije nisu dosegle ideal te težnje, pa
gledamo ovih dana osude u Francuskoj, no oni tome teže. Oni postupaju dok pred sobom vide cilj –
Jednakost i ravnopravan položaj pred zakonom. Dok mi opravdavamo dogovaranje ljudi pod istragom sa
sucima. I tko to opravdava i zagovara? Pa predsjednik Vlade osobno. I dok se sve ovo odvija uz blagoslov
mirnoga, strpljivoga i napaćenoga hrvatskog naroda, ne treba zaboraviti kakve su se pobune ovoga naroda događale u prošlosti. No, vremena su drugačija, danas se ne moraš buniti, ne moraš prosvjedovati, ne moraš ni glasovati, niti gledati ovaj nemoral, sprdnju i korupciju – jednostavno spakiraš kofer i odeš. Tako je učinilo preko 350.000 građana. No, možda su umjesto napuštanja ove zemlje u potrazi za boljim i
uređenijim društvom samo trebali iskoristiti svoje građansko pravo i izaći na izbore. Ako je tih 350.000
građana koji su iselili nezadovoljno ustrojem ove zemlje i načinom na koji se vodi ova zemlje, zar ne bi
bilo hrabrije izaći na izbore, nego odseliti? No, dragi naši iseljeni, vi ste i dalje hrvatski građani, hrvatski
birači, stoga na izbore i nadalje možete izaći. Kakav bi bio rezultat izbora kada bi iseljena Hrvatska
odlučila glasati? Kako bi revolucionarno, bolje od bilo kojega prosvjeda, bilo kada bi oporba dobila tih
350.000 glasova? Ne bi nam trebali ni prosvjedi, ni pobune, niti bi suci očijukali i družili se s osobama
pod istragom zbog teške korupcije.
Kada se, u nekom primitivnom svijetu, dva muškarca sukobe i kada jedan drugoga udaraju
šakama, tada je logično da žele jedan drugoga ozlijediti, fizički nadjačati, pobijediti. No, kada jedan
muškarac drugome lupi pljusku, tada to nije učinio iz razloga što želi pokazati da je jači, ili što ga želi
ozlijediti. Pljuskom se suprotnu stranu ponizi, to je gesta poniženja, izrugivanja, obezvređivanja
protivnika. Na najvišu poziciju Državnog odvjetništva koje je tijelo progonitelj počinitelja kaznenih djela,
izabrali su osobu koja kao sudac privatno komunicira i druži se s osobama protiv kojih je pokrenuta
istraga i suđenje se vodi na sudu na kojemu je on predsjednik. Upravo takvo postupanje je pljuska svima
nama – narodu, pljuska pravu i zakonitosti, pravnoj državi, pljuska braniteljima koji su ovu zemlju u krvi
stvorili, pljuska zdravim moždanim vijugama.
Nakon ovakve pljuske probudili su se drugi suci. Jako vjerujem da velika većina njih časno,
moralno i pošteno obavlja svoj posao. Tako je konačno Predsjednik Visokog kaznenog suda uz suglasnost
Predsjednika Vrhovnog suda podnio nadležnom sudačkom vijeću pritužbu protiv suca Turudića zbog
kršenja i povrede Kodeksa sudačke etike. Bolje ikad, nego nikad!
A što možemo mi ostali?
Izađimo na izbore, to nam je najjače oružje! Neka vide da nas ima!
