ZRIN, 8. rujna 2024. (Hina) – U Zrinu je u nedjelju obilježena 81. obljetnica stradanja Zrinjana, u spomen na rujan 1943. godine kada su partizani i četnici ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili mjesnu župnu crkvu i cijelo selo. Sve preživjele, komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranile povratak u Zrin.
Program 31. obljetnice obilježavanja započeo je molitvom pred križem podno starog grada Zrina, a slijedio je mimohod do spomen-crkve Našašća sv. Križa ispred koje je slavljena misa.
Misno slavlje predvodio porečki i pulski biskup Ivan Štironja u zajedništvu s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, domaćim biskupom Vladom Košićem, zrinskim župnikom Darijom Stankovićem i više svećenika.
Na početku sve okupljene, a posebno Zrinjane i potomke prognanih Zrinjana koji ovdje oplakuju svoje najmilije, pozdravio je biskup Košić pozvavši na molitvu kako se ove nevine žrtve nikad ne bi zaboravile. Biskup je poručio i kako je ovo okupljanje poruka hrvatskoj javnosti da svi mi stojimo uz istinu što se ovdje dogodilo.
U homiliji biskup Štironja istaknuo je kako je Zrin jedna od mnoštva Kalvarija hrvatskog naroda, apostrofirajući podatak da su na Malu Gospu 1943., zvona župne crkve zadnji put zvonila i zadnji put je održana procesija kod crkve Svete Marije Magdalene.
„Idući dan, Zrin je izbrisan s lica zemlje”, istaknuo je biskup i dodao da je “nimalo manje tužna spoznaja da se nakon Domovinskog rata i uspostave hrvatske države nije ništa učinilo kako bi se barem donekle ispravila nepravda, i kako bi se Zrinjanima vratila oduzeta imovina te se konačno u Zrin na svoja ognjišta vratio hrvatski živalj i život“.
Biskup Štironja završio je svoju propovijed snažnim riječima nade i vjere, pozivajući sve prisutne da budu jaki i ne boje se, jer Božja pravda uvijek dolazi.
Ova obljetnica okupila je hodočasnike iz Hrvatske, Australije, Njemačke, Kanade, Bosne i Hercegovine i Vojvodine, prognane Zrinjane, njihove potomke te prijatelje Zrina. Među prisutnima su bili i najstariji živi Zrinjani, Marija Verveger r. Puškarić, koja ima 102 godine, i Andrija Feketić, star 95 godina.
Obilježavanju su nazočili izaslanica Hrvatskog sabora, zastupnica u Hrvatskom saboru, Marijana Petir, Izaslanik Vlade i ministra hrvatskih branitelja, general u miru Josip Lucić, ravnatelj Veteranskih centara,županijskih i općinskih vlasti, kao i pripadnici hrvatske vojske i policije, dok je misu animirao župni zbor iz Ivanić-Grada.
Nakon popričesne molitve riječi zahvale u ime Zrinjana izrekao je biskup Petanjak. On je zahvalio biskupu Štironji na dolasku i izrečenim riječima, domaćem biskupu Košiću na tome što ustrajno drži uspomenu na Zrin i Zrinjane te svima koji su se ugradili u ovo obilježavanje.
Damir Borovčak u svojoj monografiji “Zrin u spomen žrtvama genocida”, koju je izdao povodom 80. obljetnice zločina, opisao je zločine nad Zrinjanima kroz svjedočanstva.
Prije Drugog svjetskog rata na području kotara Dvor ( Općine Divuša, Dvor, Javoranj, Rujevac, Zrrin i Žirovac), živjelo je 2.245 katolika i 25.810 pravoslavaca. Iz toga se može uočiti višestruka brojčana premoć Srba, tj. Vlaha koji su došli s Turcima, u odnosu na malobrojne Hrvate. Na početku Drugog svjetskog rata u Zrinu živjelo oko 850 stanovnika u 143 obitelji. Nakon proglašenja NDH započinju teška i nesigurna vremenu za stanovnike Pounja, pa tako i Zrina. Po Zapisniku iz 30. ožujka 1943. godine, koji je pisan predsjedniku Vlade NDH, kada su Zrinjani od Vlade tražili pomoć i zaštitu. Iz njega je vidljivo da su do 1943. godine, srbočetnici i partizani Zrin napadali 36 puta, i da su napadači zarobili 46 ljudi koji su radili u polju. Početkom rujna 1943. godine, partizani napadaju Zrin, s opravdanjem da napadaju ustaško gnijezdo.
Ivo Bunjevac je u svom svjedočanstvu rekao kako su partizani nakon sloma obrane , pljačku predvodile žene iz okolnih srpskih sela. Nakon što bi neku kuću ispraznili, odmah bi ju zapalili pa je do jutrra cijeli Zrin bio u plamenu i tako izgorio.
I danas postoje živući svjedoci tog zločina, koji su gledali ubijanja svojih roditelja, braće, rođaka i susjeda, pljačkanje imovine i zatim paljenje obiteljskih kuća., maltretiranja i iživljavanja partizana, da bi na kraju morali prisilno napustiti svoj rodni zavičaj.
Dakle, doga 9 na 10. rujan 1943. godine, u Zrinu nije postojao niti jedan ustaša, niti jedan žandar. Oni koji su branili Zrin od napada partizana i srbočetnika, bili su 100-tinjak slabo naoružanih mještana. Imali su oko 80 vojničkih pušaka, 20 civilnih lovačkih pušaka i nešto bombi. Dakle, nisu imali niti jedno automatski naoružanje a tako ni ateljerskoga naoružanja. Dva partizana su se nekako uspjeli popeti na zidine i uči u grad, a kada su bili otkriveni, počela je pucnjava. Partizani su pucali sa automatskim naoružanjem, a među prvim ubijenim braniteljima je otac četvero djece, Petar Juričinović, Nakon zauzimanja Zrina, Vladimir Bakarić potpisuje likvidacije Hrvata,
