Zrin, 8. rujna 2024. – Na misnom slavlju povodom 81. obljetnice stradavanja stanovnika Zrina, porečki i pulski biskup Ivan Štironja održao je emotivnu propovijed koja je duboko dirnula sve prisutne.
“Dragi hodočasnici, braćo i sestre u Kristu. Srdačno vas sve pozdravljam. Biskupu Vladi iskreno zahvaljujem na pozivu što mogu danas komemorirati zajedno s njim, i zajedno sa svima vama žrtve Zrina, moliti za pobijene stanovnike ovoga mjesta i šire, kao i za preživjele koje zlo i mržnja zavilo u crno.”
“Ovo je samo jedna kalvarija od mnoštva kalvarija hrvatskog naroda. Prije nekoliko godina u prigodi jednog posjeta Sisku, biskup Vlado mi je poklonio knjigu o povijesti Zrina, i stradanju Zrinjana. Bio je to moj prvi susret s ovim mjestom. Osim onoga susreta kada nam je profesor u Dubrovniku, u gimnaziji, tako zorno, sa suzama u očima govorio o Zrinu i Zrinskim vitezovima.”
“Vrativši se kući u Hercegovinu, toga istog popodnevna kada sam knjigu dobio, pročitao sam tu knjigu, mogu reći, u jednom dahu. Nisam je zapravo ispustio iz ruku dok je nisam cijelu pročitao. Bio je to zaista dirljiv susret sa Zrinom. Moj prvi susret sa žrtvama genocida u Zrinu, to je jedan od naslova, koji se dogodio blagdanu Blažene Djevice Marije, te kobne 1943. godine.”
“Nije mi poznato da se igdje u svijetu dogodio takav krvav pokolj o rođendanu Blažene Gospe, i to od onih koji se predstavljaju da časte Bogorodicu, ili bi je barem trebali častiti. Strašno mi je zazvučala rečenica u toj knjizi. Na malu Gospu 1943. godine zvona župne crkve su zadnji put zvonila i zadnji put je održana procesija kod crkve svete Marije Magdalene. Idući dan, čitam dalje, Zrin je izbrisan s lica zemlje.”
“Ni malo manje je tužna spoznaja, a bila je to, da se nakon Domovinskog rata i uspostave Hrvatske države, nije ništa učinilo kako bi se barem donekle ispravila nepravda, i kako bi se Zrinjanima vratila oduzeta imovina, te se konačno u Zrin, na svoja ognjišta, vrati Hrvatski Zrinski živalj i život, da se vrate barem oni koji to žele.”
“Poznato nam je, braćo i sestre, jako dobro da je kalvarija mjesto gdje se raspeta istina i pravda, mjesto tuge i boli, mjesto sjećanja na pomrčinu sunca i tamu u sred bijela dana. To je kalvarija. A kako i ne bi bila tama, kada je raspeto sunce pravde, Sin Božji, onaj koji je došao u ime Gospodnje, onaj koji je mislio, pričao i činio samo dobro, u ljubavi, pa razapeše ga zločinci koji su jedno mislili, drugo govorili a treće činili. Ima toga i danas.”
“Prvo čitanje iz knjige proroka Izaije, tako nam danas zorno poručuje. Ne znam da li ste čuli to dobro, i da li je odzvonilo u vašim srcima, počujmo vo dobro. ‘Budite jaki, ne bojte se. Evo Boga vašega odmazda dolazi. Božja naplata, on sam hita da vas spasi.’ Kao što naj je, braćo i sestre, Bog osobno satkao osobno od blata, tako će nas isto ON osobno spasiti. Nemojmo sumnjati u to. Budimo ustrajni u toj vjeri.”
Biskup Štironja završio je svoju propovijed snažnim riječima nade i vjere, pozivajući sve prisutne da budu jaki i ne boje se, jer Božja pravda uvijek dolazi.
