Vukovar 2. studeni 2024. – Danas je u vukovarskom naselju Lužac, ispred Križa, obilježena 33. obljetnica okupacija naselja i mučkog ubojstva 69. mještana i zarobljenih hrvatskih branitelja.
Obilježavanje je započelo svetom misom zadužnicom za 69 poginulih i nestalih mještana naselja Lužac, koja se održala u crkvi Gospe Fatimske u Borovu naselju.
Tužna obljetnica nastavila se polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno Spomen-obilježja koji se nalazi u Ulici Ljudevita Posavskog u naselju Lužac. Vijence su položili obitelji poginulih i stradalih hrvatskih branitelja i mještana, gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava i predsjednik Gradskog vijeća Grada Vukovara Željko Sabo sa izaslanstvom. Vijence su položili i izaslanici Predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije, članovi udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata i udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke”, udruge proistekle iz Domovinskog rata s vukovarskog područja, okolice, te građani i mještani naselja Lužca.
Program je glazbenim izvedbama upotpunila solistica Ivona Krajinović.
Gradonačelnik Ivan Penava rekao je kako se na Lušcu dogodio ratni zločin tijekom kojega je ubijeno 69 mještana te je istaknuo kako je poražavajuće što za to sve ove godine nitko nije odgovarao.
„Slomom obrane Lušca presječena je vitalna komunikacija između Vukovara i Borova naselja, a upravo je to nagovijestilo i sam pad grada, iako su se branitelji hrabro i junački borili do samoga kraja. Nažalost, po ulasku na Lužac, već viđen rukopis JNA i velikosrpskog agresora – iživljavanje nad civilima, strijeljanje branitelja i civila. Danas se sjećamo tih događaja, ne zaboravljamo tko je krivac uz zavjet da nećemo odustati od pravde. Žrtve poštujemo i na njima gradimo modernu, slobodnu Hrvatsku“, rekao je Penava te se osvrnuo kako se i dalje raspisuju tjeralice te kako krivci ni danas nemaju mira. „Neka nemaju mira. Treba ih privesti hrvatskom pravosuđu i zatvoriti sve one koji su u Vukovaru i Hrvatskoj 1991. godine činili gnjusne zločine“, rekao je.
Predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara Tomislav Josić prisjetio se kako je za sve branitelje Vukovara slom obrane Lušca bio tužan dan. „Presjekli su komunikaciju između dva dijela grada, nismo mogli doći više do bolnice, bilo je jako teško. Taj dan nam je svima ostao u sjećanju. Ono što me osobno najviše boli je činjenica da nitko nije odgovarao za te strašne ratne zločine“, rekao je Josić dodajući kako za to krivi dosadašnje politike koje, kako kaže, očito nisu imale snage ni volje rješavati to pitanje.
Na današnji dan prije 33. godine JNA i Arkanovi četnici uz pomoć pobunjenih Srba iz Hrvatske , probili su obranu na Lušcu. južnom prilazu Vukovara te okupirali vukovarsko naselje Lužac. Nakon okupacije naselja, četnici i pobunjeni Srbi , iživljavali su se na nad mještanima i zarobljenim braniteljima Lušca. Mučki su ubili 69 branitelja i civila.
„Isti dan. Oni su išli odreda i kod mene su u šest kuća ubili devet ljudi. Sve Hrvate koje su našli ubijali su odreda. Tako su ubili moju majku, bratovu djecu. Ženinu majku i oca još nismo pronašli”, kaže branitelj vukovarskog Lušca Mato Vidaković.
Maja je imala 19 godina, ubijena je na današnji dan ’91. godine. Bila je u petom mjesecu trudnoće… bila je u petom mjesecu trudnoće i uskratili su nam svima, svima su nam sve uskratili. Najgore što ti ljudi žive ovdje, što žive ovdje i što im mi ne možemo ništa. Naša je riječ protiv njihove. Bili su uhićeni i pušteni su u nedostatku dokaza. Ovo je najgori dan u mom životu što moram doći, kaže Mira Komunicki.
Stanovnici vukovarskog naselja Lužac svjedoče kako je poznato tko je sve sudjelovao u zločinu koji je počinjen na području Lušca tog 2. studenog 1991., te da su svjedoci svjedočili, ali pravosuđe nije, iz nekog razloga, procesuiralo zločince. Ne samo da nisu procesuirali, nego ih se nije ispitalo te iz iz njih izvuklo gdje su nestali, odnosno ubijeni zakopani.
Milka Budimir koja je izgubila sina i brata rekla je : Izgubila sam sina i brata, brata još tražimo, a sina sam sahranila, našli smo ga, na zajedničkom groblju. Njega sahranim, a brata evo 30 godina tražimo, čekamo, nema, dokle, šta ne znam. Ova tragedija ovog malog mjesta da je ovoliko poubijano od susjeda s kime smo bili dobri i djeca bili prijatelji i sve, ali evo završilo tako kako je završilo.