Povezivanje hrvatske i moderne europske književnosti
Antun Gustav Matoš, rođen 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku, u Srijemu, bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac. Smatra se jednim od najboljih hrvatskih književnika i krasi ga naziv najboljeg pjesnika hrvatske moderne.
Matoš je polazio gimnaziju u Zagrebu, pokušao studirati na Vojnom veterinarskom fakultetu u Beču, otišao u vojsku i dezertirao te pobjegao u Srbiju. Tijekom svog života, nastojao je povezati hrvatsku i modernu europsku književnost.
Kao književnik, Matoš se pojavio pripoviješću “Moć savjesti”, koja je uz Leskovarevu “Misao na vječnost” najavila modernu. Njegov pripovjedački opus može se podijeliti na dva dijela: tematika zagrebačko-zagorske sredine sa stvarnim likovima koje je sreo u životu i novela bizarnog karaktera s dominacijom likova individualnog karaktera.
Matoševa proza obilježena je dodirivanjem aktualnih društvenih problema, motivima misterija ljubavi, nokturalnih stanja i atmosfera. U putopisnoj prozi, bio je najveći inovator uvodeći motiv pejzaža kao samostalnu temu i izražavajući pejzažom promišljanja o raznim problemima i emocionalno stanje.
Kao pjesnik, javlja se relativno kasno kada se već formirao kao osoba i književnik. Pjesme je pisao pod utjecajem Baudelairea i možemo u njegovoj poeziji naći sinseteziju, profinjeni ritam i izmjenu govorne i pjevne intonacije.
Antun Gustav Matoš preminuo je 17. ožujka 1914. godine u Zagrebu, ostavljajući za sobom bogato književno nasljeđe koje i danas inspirira i utječe na hrvatsku književnost.
