Danas se obilježava 31. obljetnica od privremene okupacije Opatovca.
U starim dokumentima nalazimo da se selo Opatovac nalazilo na današnjoj lokaciji. U 14.
st. nalazimo ga u rukama Hrvatskih (Horvath)
Danas su u Opatovcu kod spomen križa u središtu mjesta povodom 31. obljetnice okupacije i stradavanja u Domovinskome ratu položeni vijenci i zapaljene svijeće.
Nakon što je 10. listopada okupiran Lovas, srpski agresor s JNA i dobrovoljcima iz Srbije, okupirali su selo Opatovac. Mještane sela Opatovac, Srpski teroristi su protjerali, njih 320. U svom pohodu uništili su 361 obiteljsku kuću a do temelja uništili 16. kuća. Crkvu Blažene Djevice Marije Sv. Krunice u Opatovcu također su devastirali i oskrnavili, a njezina zvona skinuta i odvezena u Srbiju.
Ono što je Srpske pobunjenike označilo je to da su uz bombardiranje i raketiranje sela, protjerivali sve one koji nisu dijelili njihovo razmišljanje, tj. one koji nisu podržavali ideju o “Velikoj Srbiji”. Uz razaranje, i progon, oni koji su ostali u svojim selima, u svojim domovima smatrajući da im nitko neće ništa učiniti, mučili su te na koncu i ubili.
Nakon okupacije sela, na red su dolazile pljačke, tako da su “očistili” sve kuće, bez obzira u čijem su one bile vlasništvu. Da bi prekrili tragove, a također iz svojih nekih razloga, kuće su minirali i rušili.
Nad stanovništvom Lovasa, Opatovca i ostalih obližnjih sela činjeni su neljudski zločini. Stanovnici su morali nositi bijele trake, danima su činjeni strahoviti zločini nad ženama a muškarce batinali.
Svjedoci koji su ostali u okupiranom Opatovcu, svjedoče : „oni su došli pijani, alkoholizirani, bahati, zlatom su se hvalili koliko imaju, koliko su vina i rakije pokrali, poubijali, ja sam to sve morala slušat jer su u mome domu boravila 32 četnika […] mene su silovali“.
Srpski okupatori su žrtvama vadili zube i stavljali im sol na rane, mučili ih elektro-šokovima, bušili im noge bušilicom, ranjavali noževima. Jedina krivica tih nedužnih ljudi, u očima agresora je bila činjenica da su Hrvati. Padom Opatovca, u tom mjestu je formiran zatvor u mjesnoj čitaonici u kojem je bila zatvorena većina Hrvata i Mađara uz najgora mučenja i maltretiranja te prisiljavanja na rad.
Dana 18. listopada 1991. srpske postrojbe odnosno 14 pripadnika Teritorijalne obrane i paravojne postrojbe “Dušan silni” učinile su zločin nad mještanima Lovasa.
Naime, natjerale su pedeset i jednog Hrvata u polje djeteline puno mina. Kada je pod tijelom jednog Hrvata eksplodirala mina, neprijatelji su istodobno otvorili vatru na nesretnu skupinu ljudi, 21 čovjek je ubijen, a njih 14 je ranjeno.
Kada je svanulo jutro 18. listopada 1991. godine, stigao je četnički zapovjednik pa je počelo izdvajanje. Mlatili su nas puškama, nogama, palicama, željeznim šipkama, boli noževima. Cijelo je dvorište bilo krvavo. U međuvremenu je došlo naređenje da idemo “brati grožđe”. Odveli su nas do kraj sela. Putem su ubili Boška Bođanca koji više nije mogao hodati, pa ga je jedan od četnika šutnuo nogom u kanal i putio rafal po njemu. Tada sam shvatio da ne idemo brati grožđe. Doveli su nas u djetelinu, tj. u minsko polje koje su postavili četnici i jugovojska. Morali smo se držati za ruke, a nogama smo razgrtali djetelinu.
Kada smo došli do mina, stali smo. Neki je četnik gurnuo jednog našeg čovjeka, koji je potom pao preko špage, a u tome su se trenutku aktivirale dvije do tri mine. Četnici i jugovojnici ležali su su za to vrijeme u djetelini, 50-ak metara iz nas. Mine su eksplodiral, a četnici su nam počeli pucati u leđa automatskim oružjem. mene je metak pogodio u nogu te sam pao u djetelinu. Oko sebe sam čuo jauke i zapomaganje te gledao poginule i ranjene. Cestom je stigao landrover. Iz njega je izašao neki oficir te upitao što se događa. Četnički zapovjednik mu je odgovorio: Ustaše su bježale iz sela i utrčale u svoje minsko polje. To nije bila istina- oni su nas doveli s namjerom da nas sve poubijaju. Oficir je naredio da se ranjenici iznesu s minskog polja.
Bilo nas je 13. ranjenih. Naši ljudi koji nisu bilo povrijeđeni, dobili su naređenje da razminiraju polje.
Lovro Gerstner – knjiga Krvava istina, općina Lovas.
u Lovasu je pronađena masovna grobnica iz koje je ekshumirano 68 žrtava, dok je još 10 žrtava ekshumirano iz pojedinačnih grobnica. Masovna grobnica Lovas po broju žrtava, nažalost, najveća je nakon one na Ovčari. Pokop svih žrtava obavljen je 21. ožujka 1998. godine. Nažalost, to nije konačna bilanca stradanja mještana Općine Lovas u Domovinskom ratu, jer je ubijeno ili poginulo 89 mještana i jedna se osoba još uvijek vodi nestalom, što je činilo 5,5 % tadašnjeg hrvatskoga življa.
Optužnica srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine teretila je 14 osoba osumnjičenih da su kao pripadnici JNA, lokalne teritorijalne vlasti i paravojne postrojbe „Dušan Silni“ u listopadu 1991. godine počinili ratni zločin – ubojstvo 70 civila u Lovasu. Sudsko vijeće Odjela za ratne zločine Višeg suda u Beogradu je nakon četiri godine suđenja dana 26. lipnja 2012. godine izreklo osuđujuću presudu koja je početkom 2014. godine poništena. Naloženo je novo suđenje koje se i danas čeka. Počinitelji se i dalje nalaze na slobodi ….