Na današnji dan prije 31. godinu, svega par dana poslije ubojstva i masakra 12 redarstvenika u Borovo Selu, krenula je pobuna dijela srpskog stanovništva, a čiji je cilj bio zauzimanje teritorije Hrvatske, odnosno stvaranje “Velike Srbije”. Tako su na današnji dan krenuli sa blokadom Kijeva, a po verziji pobunjenog dijela Srba, je njihov ustanak i blokada Kijeva krenula kada je legalna vlast uspostavila policijsku postaju u toj općini.
U taj sukob umiješala se i tadašnja JNA. Točnije, 9. kninski korpus koji je tada imao komandu u Splitu. Zbog očiglednog svrstavanja JNA među pobunjene Srbe, te i naoružavanja istih, radnici splitskog škvera pod vodstvom Nezavisnog sindikata Brodosplita, odlučili su iskazati svoje nezadovoljstvo ponašanjem tadašnje JNA i njeznih zapovjednika. Organizirali su veliki prosvjed u samom Splitu, ispred Komande Vojnopomorske oblasti, a iz prosvjeda stvorio se protest građana Splita i sudjelovalo je oko 100 tisuća građana.
Nakon nekog vremena trajanja protesta, počelo se skidati jugoslavenske zastave i postavljane su hrvatske zastave, sa hrvatskom trobojnicom i hrvatskim povijesnim znakom, tzv. “šahovnicom”, poslije toga, eskaliralo je, došlo je do sukoba između prosvjednika i vojske, a ono što nam se svima urezalo u pamćenje je kada su se prosvjednici popeli na transportere i golim rukama istrgnuli “mitraljez”. U tom “metežu”, na žalost, dogodila se i tragedija. Kada su prosvjednici slavili zauzimanje transportera, jedan od oficira JNA je zapucao, navodno u zrak, a iz mase je uzvraćena vatra u kojem je smrtno stradao ročnik JNA, Makedonac star 19 godina Sašo Gešovski, a ranjen je drugi ročnik Toni Stojčev, dok ga je pokušao spasiti, tj odvući sa stražarskog mjesta na kojem se zatekao kada je pogođen.
Poslije toga, vojna JNA i hrvatska vlast, uspostavili su primjere i situacija se smirila, a mladi život je izgubljen. Smrt mladog Makedonca nije bila smišljena i namjerno izazvana, ali ne smije biti zaboravljena.
Stoga želim napisati u spomen 19. godišnjem ročniku njegovu biografiju;
Saša Gešović rođen je 31. listopada 1971. godine, u makedonskom gradu Kavadarci. Gešovski je u JNA stupio u sklopu redovnog služenja vojnog roka. Nakon obuke raspoređen je u Vojnu policiju, te je bio zadužen za čuvanje vojnih objekata, uključujući i Zapovjedništvo VPO. Na dan njegove smrti, aktivisti Hrvatskog sindikata (HUS), predvođeni Ozrenom Matijaševićem i Jurom Šundovom, organizirali su velike demonstracije s ciljem deblokade Kijeva, pretežno naseljeno hrvatskim stanovništvom, a koje su blokirale srpske paravojne formacije “SAO Krajne”.
Njegov kolega ročnik, koji je od istog rafala ranjen kaže: “ Ujutro 6. svibnja u Komandu je došlo pojačanje s dva transportera. Dio vojske je išao pratiti humanitarni konvoj do nekog sela oko Knina u kojem žive Hrvati, a Srbi su ga blokirali, dok je drugi dio ostao u zgradi zbog protesta.
Straža je bila povučena, vani su ostala samo ta dva transportera s vozačima i nišanđijama, onaj poznati, s kojeg su pokušali skinuti vojnika, i jedan s druge strane zgrade. Pojačanje je bilo raspoređeno po zgradi. Bio sam u njoj tijekom prethodnog protesta i mislio sam da će biti isto. Tako nisam ni gledao van, niti sam išao u spavaonicu odakle se vidio protest. Igrao sam šah. Najednom, vojnici koji su bili u spavaonici straže vidjeli su da su se neki prosvjednici popeli na transporter. Otišao sam gore da to kažem poručniku. Rekli su mi da je poručnik sišao. Mimoišli smo se dok sam ga tražio. Kad se vratio dolje, vidio sam da je poručnik otvorio vrata zgrade, viknuo ljudima da siđu s transportera i pucao u zrak. Uslijedio je rafal prema nama. Bio sam u hodniku, blizu WC-a pa sam se sklonio tamo. Kada je rafal prestao, vidio sam da Saško, koji je bio uz poručnika, leži na podu. Iznutra nitko nije pucao. Da jest, meci bi izašli kroz vrata i pogodili nekog iz mase. Poslije toga, pokušao sam odvući tijelo od vrata ali je bio pretežak, zatim je uslijedio još jedan rafal dok sam bio okrenut leđima pa sam opet pobjegao prema WC-u. Tek tad sam shvatio da sam pogođen u rame sa stražnje strane. “
U nastavku govori i svoje mišljenje vezano za taj dan:“ Vojsku krivim što je pred Banovinu postavila transportere, odnosno dva borbeno-oklopna vozila policije koja niti su mogli, niti su imali namjeru koristiti. Da nisu bili tamo, ništa se ne bi dogodilo. A organizatore i MUP krivim što su dopustili da se prosvjednici popnu na transportere. Nije pametno to dopustiti bilo kome, jer transporter ima mitraljez. Svašta se može dogoditi. “ kaže Stojičev.
Iako se radilo o pripadniku JNA koji se u kasnijem vremenu pokazao kao agresor, i zajedno sa dijelom pobunjenih Srba na području RH , smatram da se prema mladom ročniku bivše JNA, treba pokazati pijetet, te mu se na simbolički način pružiti trajna uspomena.
Mladi život je ugašen, njega više nema među nama. Ono što je on htio je sam to da se vrati u svoj rodni grad u Makedoniju.
