Dana 15. ožujka 1991. godine, u trenutku dok se nad Hrvatskom nadvijala sjena rata, osnovana je Narodna zaštita s glavnom zadaćom obrane Republike Hrvatske. Ova organizacija postala je temelj stvaranja jedinstvenog, organiziranog otpora agresoru, ustrojena na čitavom teritoriju Hrvatske.
Narodna zaštita preuzela je brojne ključne zadaće kako bi omogućila učinkovitu obranu domovine. Među njima, posebno se isticalo ustrojavanje vlastite službe motrenja i obavješćivanja, uspostava neprekidne radioveze te osposobljavanje postrojbi koje su bile ključne za održavanje sigurnosti i stabilnosti. Osim toga, njeni pripadnici igrali su presudnu ulogu u blokadi prometnica, mostova i željezničkih pruga te u osiguravanju vitalnih objekata i ustanova.
Jedna od najznačajnijih zadaća Narodne zaštite bila je blokada i osvajanje vojarni Jugoslavenske narodne armije (JNA). Tijekom ovih operacija, zauzeto je više od četrdesetak vojarni i skladišta oružja, čime je neprijatelju zadat ogroman logistički udarac. Dok su hrvatske snage na prvoj crti bojišnice vodile izravne borbe, pripadnici Narodne zaštite odrađivali su ključne logističke i pripremne zadatke, koji su bili neophodni za uspjeh ratnih operacija.
Narodna zaštita je također odigrala važnu ulogu u prikupljanju obavještajnih podataka o kretanju i stacioniranju srbočetničkih postrojbi i JNA, kao i djelovanju tzv. “pete kolone” unutar Hrvatske. Ovi podaci bili su ključni za planiranje obrambenih akcija i sprečavanje neprijateljskih diverzija.
S vremenom, iz postrojbi Narodne zaštite popunjavali su se Zbor narodne garde (ZNG) i Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), što je omogućilo formalno priznavanje statusa hrvatskih branitelja onima koji su prešli u te institucije. Međutim, mnogi pripadnici Narodne zaštite koji nisu nastavili službu u ZNG-u ili MUP-u dugo godina nisu imali reguliran status branitelja. Tek novim zakonskim izmjenama, u članku 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja, omogućeno je priznavanje braniteljskog statusa onima koji su bili izravno angažirani u borbenim operacijama najmanje 30 dana između 30. srpnja i 31. prosinca 1991. godine.
Prema evidencijama, kroz Narodnu zaštitu je prošlo oko 260.000 dragovoljaca, a već 5. travnja 1991. godine predsjednik dr. Franjo Tuđman pozvao je sve domoljube da se pridruže ovoj organizaciji kako bi stali u obranu domovine.
Ovi odredi osiguravali su sve značajne komunalne i zdravstvene objekte, skladišta hrane, prometnice i strateške sirovine, istovremeno provodeći neprekidne ophodnje i nadzirući situaciju na terenu.
Posebno ubrzanje u razvoju Narodne zaštite dogodilo se nakon Krvavog Uskrsa na Plitvicama, kada su desetci tisuća građana pohrlili u općinska međustranačka vijeća tražeći naoružanje i uključivanje u oružane postrojbe. 23. travnja 1991. godine, odgovornim djelovanjem Narodne zaštite, omogućeno je sigurno ustrojavanje Zbora narodne garde.
Nakon eskalacije sukoba, 13. rujna 1991. hrvatsko državno vodstvo donijelo je odluku o blokadi vojarni JNA, a dan kasnije, snage ZNG-a, MUP-a i Narodne zaštite započinju akcije blokade vojarni i zračnih luka diljem Hrvatske. Ta odluka označila je prekretnicu u ratnim zbivanjima jer je time agresoru onemogućen slobodan manevarski prostor.
Dana 5. listopada 1991. godine, ministar obrane Gojko Šušak donio je zapovijed o integraciji Narodne zaštite u Oružane snage Republike Hrvatske, što je značilo da od tada svi njezini pripadnici formalno postaju dio obrambenog sustava države. Ta odluka dodatno je ojačala strukturu obrane Hrvatske te osigurala bolju opremljenost i vojnu koordinaciju.
Stupanjem na snagu Odluke o ustroju Domobranstva 24. prosinca 1991., pripadnici Narodne zaštite koji nisu imali ratni raspored prebačeni su u domobranske postrojbe, dok je Narodna zaštita nastavila postojati i djelovati u promijenjenim okolnostima.
Zaključak
Narodna zaštita bila je kičma obrane Hrvatske u ključnim trenucima stvaranja neovisne države. Njeni pripadnici odigrali su nezamjenjivu ulogu u prvom razdoblju Domovinskog rata, osiguravajući logističku i obavještajnu podršku, ali i sudjelujući u direktnim akcijama protiv agresora. Iako su dugo godina ostali zakinuti za status hrvatskih branitelja, novim zakonskim izmjenama njihova žrtva i doprinos konačno su priznati.
Danas, kada se prisjećamo osnutka Narodne zaštite, odajemo počast svim njenim pripadnicima koji su nesebično stali u obranu domovine u njezinim najtežim trenucima.
